Nedeljne priče #3

Nedeljne priče #3 

Mokra čarapa

Duga poslije kiše, sunce poslije kiše i slične stvari su mi padale na pamet kako sam se napokon našla na kraju perioda koji mi je istovremeno bio naporan – ali je prošao u tren oka pa sam donekle iznenađena koliko je kratko trajao moj stoicizam. Kada se požalim na nešto što u svojim očima smatram teškim periodom, mislim da bi neko sa strane imao dosta dramatičniju ideju “teškog perioda” u odnosu na šta ja mislim. Jednostavno sam imala puno radnih smjena tokom marta, osjećala sam se prilično bezvoljno i umorno – najvjerovatnije jer jesam bila umorna. Onda sam imala neki čudan niz konstantnih upala uha, mini glavobolja, mučli su me sinusi i još je vrijeme bilo tako tmurno i kišovito pa sam se osjećala kao mokra čarapa. 

April je bio nešto bolji što se smjena tiče ali na poslu imam dosta noviteta, od uvođenja novog sistema za rad na koji se treba navići pa sve do novog kauča. Ne biste vjerovali koliku havariju u životu smjenskog radnika može izazvati odabir kauča. Sve je bitno, od materijala do boje – istraumirana sam starim kaučem iz perioda 2004.-2009. (ako se dobro sjećam). Bio je grozan, petrolej plave boje i sa jednom flekom koju sam izbjegavala dotaći po svaku cijenu. Poslije njega je došao kauč smeđe boje od skaja – daleko od udobnog ali barem se mogao lakše prebrisati i onda moja dekica sa jastukom nađe na njemu smiraj (a sa njom i ja). Sada nam je stigla ogromna L garnitura koja je zauzela previše prostora ali moram priznati da noćne smjene na njoj uopšte nisu loše. Ja sam sitna pa je meni više nego prostran tako da je to možda hajlajt (iako vizuelno mislim da nam ured nikada gore nije izgledao). Pa dobro, estetika nam nikada nije bila jača strana tako da sam tu ambivalentna.

Bunny Rabbit

Potpuno sam uronila u svijet kdrama – i shvatila sam da su one moje “Bunny Rabbit” serije. Znate li šta su? To su serije koje nisu “teške” tematike, nema nekog eksplicitnog nasilja i odlične su za opustiti se kada sve oko nas djeluje tako anksiozno. Bunny Rabit serije nisu bijeg od realnosti niti bilo šta slično, već su jednostavno dobre za opušteno gledanje. Nekome su to Hallmark serije, Jane Austen adaptacije, Gilmore Girls, Brooklyn Nine-Nine, The Office, Parks and Recreation, New Girl, Ted Lasso, Modern Family, Schitt’s Creek, Veep itd. Izbor je širok i raznovrstan i apsolutno znam da ću se u dogledno vrijeme vratiti takvim serijama (jer kao da ih se poželim u nekim cikličnim periodima), ali za sada – meni su to kdrame. Goblin, Crash Landing on You, Marry My Husband, Queen of Tears, Bad and Crazy, The Tale of The Nine Tailed, Alchemy of Souls, K2, Healer, Our Beloved Summer, Reply 1988 – to su serije koje  kao da mi pjevuše na uho prijatnu melodiju dok ih gledam. Vjerovatno su to nova, svježa lica i priče, drugačiji storytelling, drugačija kultura. Sve je tako novo i drugačije – a ja jako volim istraživati i otkrivati nove stvari pa mi je savršeno sve skupa “leglo”. Mnogo je prijatnije pregurati dosadne kišne noći uz kvalitetne kdrame i dobru hranu.

Greenlights

Kada su knjige u pitanju, manjak vremena i prilike da se smirim uz knjigu je odgodio kompletiranje M.Scott Peck trilogije iz područja psihologije – ali kraj se nazire. “Ljudi laži” i “Put kojim se rjeđe ide” sam pročitala a pred kraj sam finalnog “Dalje putem kojim se rjeđe ide”. Očekujem tokom ove naredne sedmice da je dovršim i onda dolazi red na “Atomske navike” od James Cleara. Nema ko mi nije preporučio tu knjigu i vjerujem da je popularna sa razlogom. Još jedna knjiga koja mi je na radaru (a koja ima fenomenalne recenzije) je “Greenlights” od Matthew McConaugheyja. Pregotivan glumac, previše tradicionalan za moj ukus ali djeluje mi da ima zdrav ratio i sa mnogim životnim zaključcima koje je do sada imao se mogu složiti. Voljela bih nabaviti njegovu knjigu i uvrstiti je u kućnu biblioteku. Jedna od želja koju bih inkorporirala u nadolazeće renovacije jeste jedna polica sa knjigama. Samo što naše knjige neće biti samo dekor već ćemo ih sve pročitati – to je valjda poenta knjiga, zar ne?

Moodboards

Kada su u pitanju renovacije, to je jedna od obaveza koju odgađamo ili nam je odgodi neka okolnost. Bile su u planu prije koju godinu ali nije nam išlo na ruku da se upustimo u tu avanturu. Zato sada imamo neki okvirni period i lagano međusobno dijelimo ideje i prijedloge. Polako sastavljam moodboards za svaku prostoriju, puno je dobrih ideja ali oboje se slažemo da bi voljeli imati kutak za čitanje i policu za knjige. U međuvremenu, postoji par stvari koje bih trebala u nešto skorijem periodu nabaviti (među njima je i nova veš mašina). Da li nabaviti odvojeno perilicu i odvojeno sušilicu, ili kombinovanu veš mašinu? To je sada prava dilema. Online postoji gotovo koncenzus da je najbolje nabaviti ih odvojeno, ali uživo nam je dosta prijatelja i poznanika imalo dosta riječi hvale za kombinovane mašine. Ako imate svoje iskustvo ili preporuku, cijenila bih i vaš input u komentarima.

Svrbljivi dlan

Naizmjenično me svrbi lijevi pa desni dlan – nisam sujevjerna osoba ali to u mojoj praksi znači da će se zaraditi i potrošiti lova. Pa kada je već tako, neka barem bude za nešto što mi je potrebno i što je funkcionalno. Imam želju da nabavim novi Apple watch jer je eksperiment sa skroz basic SE verzijom pokazao da je to gadget koji koristim bukvalno svaki dan. I jako mi je koristan u praćenju ali i motivaciji kod kretanja i vježbanja. Također pozitivno iskustvo sa IPL fotoepilatorom me ohrabrilo da razmotrim nabavku LED maske za lice – znam da nije čudotvorac, imam sasvim realistična očekivanja ali smatram da bi mi dobro nadopunila trenutnu rutinu. Toliko je ta moja skincare rutina dobra da sam (po ko zna koji put) bila u situaciji da mi vozač proda dječiju kartu za javni prevoz. U jednu ruku je simpatično i očigledan primjer da skincare rutina radi posao a u drugu ruku samo čekam da mi da lizalicu. Djevojčica od 37 godina mi i nema baš nekog smisla hah. Možda je vrijeme da malo “povučem ručnu” sa retinolom?

#myfitnesspal

Kada su moji fitness ciljevi u pitanju, prije sam imala veće oscilacije – u smislu da sam preko zime bila super opuštena pa napakujem par kila viška od čistog hedonizma. Onda me na proljeće sačeka dosta posla pa se sa tim hvatam u koštac. Ma, znate već tu poznatu priču. Posljednjih godina sam u nešto boljem balansu i primjećujem da na proljeće nemam puno toga za korigovati. Mislim da je to rezultat staža u treningu jer mnogi ljudi koji su redovni u teretani dugi niz godina imaju uravnotežene navike – što rezultira uravnoteženim tijelom. Više se nemam potrebe podsjećati da unosim voće i povrće jer to svakako radim na redovnoj bazi. Često imamo i čorbe, supe, kuhana jela, pijemo kefir, jogurt itd. Zato imam manje problema sa probavom. Ulažemo dosta u suplemente, živimo aktivan život i stalno smo oboje u pokretu, tako da mi je to sada već ušlo u rutinu. Jedino što mi preostaje jeste da malo upratim odnos unosa kalorija kroz hranu i potrošenih kalorija kroz aktivnost. I da smanjim unos slatkiša. Ne pika se ovaj Macho sa bijelom čokoladom, on neće biti uveden u My Fitness Pal aplikaciju koju ću ponovo aktivirati od drugog maja. 

Upravo iščekujem posljednju epizodu Queen of Tears, jedem svoj sladoled od bijele čokolade i čekam da se ugrije bojler kako bih se istuširala prije noćne smjene. Jedna sasvim opuštena nedelja tokom koje sam kao u dobra, stara vremena natipkala jedan spontani tekst za blog. Počinju mi se baš sviđati ove nedeljne priče jer se osjećam kao nekad da na fiksni telefon pričam prijateljici pregled dešavanja prethodnih dana i sedmica. Nostalgija, na najbolji način. 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Looking for Something?