Plastična (estetska) hirurgija – šta zaista mislim o njoj?

Plastična (estetska) hirurgija - šta zaista mislim o njoj?

Čitam tekst o fenomenu koji je zahvatio društvene mreže – a to je zašto milenijalci danas izgledaju mlađe od Gen Z generacije. Nije mi prvi put da nailazim na sličan tekst i iako sam u iskušenju da kažem kako je svaka generacija pričala kako je ona poslije njih lijena, ovakva i onakva – neke promjene itekako postoje upravo između moje i Gen Z ekipe. Prvo sam mislila da je do mene jer imam takvo lice koje djeluje mlađe nego što jesam plus, sitnije sam građe. Ali taj jaz je postao tako dramatičan da curice kojima komotno mogu biti majka izgledaju kao da su moje tetke – i to je već postalo jezivo. U priču bih (sa druge strane spektra) mogla ubaciti i već odavno poznatu Cher, Madonnu, Dolly Parton koje iskreno respektujem kao žene i umjetnice. No, mislim da ćete do kraja teksta shvatiti da mi nije baš poenta ciljano napadati ili ismijavati neku jedinku niti bilo koju generaciju. Nije lako stariti u svijetu koji je ovako površan isto kao što nije lako ni odrastati u njemu. Nije nikakva sramota ni imati nesigurnost, kompleks ili traumu zbog nečega a i potreba da se uklopimo u društvo (makar ovako trulo) jeste neki vid slabosti i moglo bi se reći da je pomalo poražavajuće ako nadilazi sve što je ispravno i dobro za nas kao jedinku. Ali i pored toga, baš ta slabost nas čini nesavršenim ljudima kakvi jesmo. Što nije razlog da sebe napravimo žrtvom (o tome malo kasnije u tekstu).

Trudim se biti otvorenog uma, ne “letiti pred rudu” i govoriti kako ja nikada, baš nikada ne bih ni pomislila na bilo kakve zahvate. To je jedan od razloga što se tek u trideset i sedmoj osjećam koliko- toliko sigurnom u sve što ću napisati. Nije stvar moralne superiornosti niti kritikovanja tuđih izbora. Jednostavno – razmišljam. Ono što znamo o estetskoj hirurgiji jeste da  je nastala kako bi korigovala deformitete vojnika u Prvom svjetskom ratu, kako bi se ljudi mogli ponovo integrisati u društvo. To joj je bila svrha; terapeutska, rehabilitacijska. A zaista ne promatram kao deformitete mnogo toga što se danas promoviše kao takvo. Hajde da vježbamo um i da budemo otvoreni pa ćemo reći da sve evoluira, tako i estetska hirurgija. Normalno je da je originalna namjena bila jedno ali je vremenom evoluirala u nešto drugo. Međutim, isto kao i preparativa, atomska bomba, TNT,  Ozempic, društvene mreže i AI – sve što čovjek stvori može i hoće biti zloupotrijebljeno. To nam je, izgleda, u prirodi. 

Kada sam razgovarala sa Gen Z djevokama primjetila sam koliko jake komplekse nose sa sobom – njihove mlade godine, nedostatak mentalnog, emotivnog i duhovnog razvoja su sigurno faktor (ne zaboravimo da se mozak formira sve do 25-te godine života). Ne zaboravimo ni koliku ulogu imaju društvene mreže danas koje su potpuno vizuelan proizvod, te je generalno materijalizam ultimativni pokazatelj uspjeha u 2024-oj. Da ne dužim – baby botox! Baby botox ih oduševljava, u njihovoj dvadeset i drugoj/ trećoj linije smijalice su veliki problem. Pokazuju mi da imaju boru tu, tu oko oka. Trudim se ponašati se zrelo, u skladu sa svojim godinama te se jedva suzdržavam da zakolutam očima. Baby botox kao pojam sam čula još par godina ranije i jedna je od najglupljih stvari koje sam čula. I zaista, odlično, estetski hirurzi proširuju klijentelu pa više nisu ciljna publika samo zrelije gospođe sa viškom novca već sada i tinejdžerke sa iracionalnim strahom od kože. Genijalan plan – paklen, rekla bih. I ovdje se okrećem pravim predatorima a to su estetski hirurzi. Koji su također evoluirali.

Naravno da cjelokupna medijska struktura maksimalno radi sve da bi se pakleni planovi poput baby botoxa realizovali, ali uvijek pratite put novca kada želite razjasniti ko je pokretač. Ko najviše “hajruje” od curica preplašenih prizorima neravne kože sa porama i kože koja se savija? Kome zrelije gospođe trče u pomoć i ostavljaju svoju životnu zrelost da izlapi u vjetru? Estetskim hirurzima. Istim onim koji su nekada pomagali ljudima sa ratnim deformitetima da se rehabilituju u društvo. Pa dobro, ne baš istima. Ono što današnji hirurzi očigledno ne prenose svojim mnogobrojnim klijentima jeste da je fizička transformacija samo dio priče. Šta god da je u korijenu želje i potrebe za nekim estetskim zahvatom, uvijek postoji psihološka pozadina. I potpuno sam ubijeđena da, kada bi se zaista ozbiljno pristupilo analizi, ustanovljavanju razloga te potrebe, analizi ciljeva koje osoba želi postići sa operacijom uz stručnjaka iz ovog polja te postavljanjem realističnih mogućnosti – pa sigurno bi značajan dio zainteresovanih odustao od same procedure. Ili bi je odgodio. A to nikako ne ide u korist našim “altruističnim” estetskim hirurzima. 

Samo mi treba to-i-to i biti ću sretna/ prihvaćena/ imati ću više samopouzdanja/ nešto što me godinama “žulja” mi neće više smetati/ neće biti više neugodnih pogleda i zurenja na ulici/ nema više komentara/ osjećati ću se prihvaćenim/ bolje uklopljenim/ sretnijim. Da je to barem tako lako. Kada bi sve te misli i probleme mogli riješiti estetskom hirurgijom – niko više se ne bi vraćao po drugu, treću, četvrtu, xy korekciju. Jer uvijek se ima raditi na nečemu. Uvijek se možemo osjećati bolje, uklopiti se bolje. No, koji je endgame? Kada se zaustavljamo? Kada komšinica bude zadivljena našom pojavom? Kada kolegica ostavi komentar podrške? Kada se sebi osmjehnemo a ne izgledamo više poput sebe? Koja je finalna forma – ultimativna forma naše sreće? Ovo su sve stvari koje bi trebalo prodiskutovati sa nekim ko će moći da objektivno i profesionalno pročačka sve to kako bi svako mogli donijeti odgovornu i informisanu odluku.

Eh, ovaj dio sam čekala – nestrpljivo. Glavni motiv ovog teksta. Moj stav što se estetske hirurgije tiče jeste da, ako odrasla, zrela osoba koja može samostalno rasuđivati, uz pomoć psihologa i uz sav materijal informisanja o mogućim komplikacijama i posljedicama odluči da je to ono što želi – ja sam sa time sasvim okej. Akcenat je na tome da se svako detaljno informiše o tome šta je realistično, šta se može očekivati. Da uz psihologa pročačka po svom umu razloge ovog poteza, kako bi se mogla dobiti adekvatna psihološka asistencija prije i poslije procedure. Veoma je bitno da osoba razumije kako je to nepovratan proces, potpuno se mijenja fizionomija lica u koje gledamo već koliko godina i decenija. Meni smeta i jača šminka na licu jer nisam na nju navikla, pa zamislite koliki psihološki utisak onda ima nereverzibilna procedura koja mijenja konture lika u koji gledamo u ogledalu. Očekivanja je jako važno da se razjasne – ne očekujte da će čak i savršeno izvedena estetska hirurgija da popravi sve u životu. Jer neće, fizički izgled je samo jedna naša dimenzija. Također, svaka operacija je operacija. Ne postoji rutinska operacija tako da se apsolutno mora biti svjestan rizika koji su realni i ozbiljni. Ogroman je broj žena koje su životom platile tako neku “rutinsku” liposukciju da bi se to ignorisalo. Jedan od znakova da osoba nije spremna niti zrela za estetsku hirurgiju jeste ako traži što jeftinijeg hirurga – ne štedi se na ovako ozbiljnim stvarima. Ako neko ima takav stav, nije osoba koja bi trebala ići pod nož jer nije mentalno zrela da donosi takve odluke. 

Koliko puta ste čitali kako je neko vidio Instagram reklamu za estetsku hirurgiju, bez temeljite provjere otišao “stručnjaku” koji ima “povoljan cjenovnik” – da bi poslije završili unakaženo. Koliko je takvih priča bilo? Previše. Kada neko ovome pristupa kao da je nešto banalno poput kupovine čarapa u pitanju, onda to nema smisla. To je izuzetno plodno tlo za katastrofu i tragedije. Nemojmo zaboraviti i one koji se smatraju “estetama”. Vizuelno im je jako bitno, žele da “drže do sebe”. Nije držanje do sebe ako neko želi zapušteno zdravlje i tijelo da prekroji rezanjem masnih naslaga, reorganizacijom rebara, unutarnjih organa, umetanjem silikonskih umetaka. To zaista nije nikakav prestiž. Zaboravljate koliko brzo se danas mijenjaju trendovi. Zastrašujuće brzo. Jednog dana je in cottage core, sutra Barbie core, danas su in lob i šiške, sutra duga kosa, Russian doll lips i silikonska zadnjica a sutra sve vade iz sebe. Do kada ćemo tretirati sebe kao stvar? Kao projekat? Kao trend? Objektivizacija je hardcore (pun intended). 

Ostavimo i ovo po strani, zar mislite da se danas može biti tako trendi a uvijek se možemo vratiti u prirodno stanje? Nažalost, to ne ide tako. Razvlačite vi gumu iz dana u dan, gurajte u nju druge objekte i ostavite da stoje godinama, izvlačite ih pa ponovo punite – mislite da će guma ostati ista kao prije svega toga? Naravno da neće. Neke stvari nećete moći nikada više vratiti na staro, to je još nešto čega morate biti svjesni. Znači, plan je pratiti trendove? Do kada se to misli raditi? Poznajete li nekoga ko je decenijama u toj priči a da izgleda normalno, ljudski? Sudbina Donatelle Versace je najizglednija, pa ko voli neka izvoli. Ah, još jedan aspekt ovog načina života (jer vremenom postaje lifestyle) jeste – ko će to sve finansirati? Jer estetska hirurgija je adiktivna, projekat u kontinuitetu. Da li ste sigurni da ćete i za deset, dvadeset, trideset godina moći isfinansirati sve ove potrebe? Možete sebi garantovati isti nivo primanja tokom decenija? Šta ako se nešto neočekivano desi pa poremeti planove? Šta ako se prioriteti promijene? Šta ako se ništa ne promijeni, osim starosti. Koja će se desiti bez obzira da li je koža na licu glatka ili ne. Zapisujete li sve ovo?

Znači, prvo ide rad na sebi. Zašto ovo želim, koji su mi motivi? Pronalazak provjerenog profesionalca – bez škrtarenja. Pripremiti budžet, procjena troškova + extra jer uvijek u svim vrstama radova ima skrivenih troškova. Detaljna analiza sa psihologom, priprema pred zahvat ali i postaviti realistična očekivanja te se pripremiti za postoperativni period. Zamoliti višu silu da sve prođe uredu jer nekada i pored svih savršeno pripremljenih koraka, stvari idu po zlu. Statistika je neumoljiva. Detaljno iščitati papir koji potpisujemo prije operacije. Još detaljnije se prethodno informisati o svim potencijalnim komplikacijama. Biti svjestan pokretačke sile koja stoji iza ove odluke. Spremiti se i za eventualnu promjenu u trendovima, ukoliko se radi o trendy zahvatu. Ne izjednačavati estetsku hirurgiju sa zdravljem. Čak i ljudi koji koriste Ozempic, Wegovy ili drugu inačicu moraju biti fizički aktivni i balansirano se hraniti. Nema kratica do zdravlja. Napraviti projekciju – da li planiramo nastaviti sa zahvatima, prilagoditi budžet, mentalno se spremiti šta u slučaju izostanka finansijskih sredstava. Imati nekoga ko će nam biti kočnica da ne pretjeramo i ne postanemo Donatella Versace (ili još gore, da ne ugrozimo zdravlje). 

Da li ste sve zapisali? Potpuno ste informisani? I dalje želite nastaviti sa ovom odlukom? 
Jeste? Onda okej. Odrasla, odgovorna, finansijski samostalna, jako dobro informisana osoba koja je obavila rad na sebi i ima odličnu sliku o tome šta očekivati i šta može postići je osoba sa kojom nikada ne bih imala problem. To je osoba koja zna šta radi sa sobom i svojim tijelom. To je osoba koja se ne kritikuje već se i od nje ima nešto naučiti pošto će iz prve ruke imati iskustvo koje ja lično nemam. Ali ako niste takva osoba… neću vas osuditi, neću vas kritikovati. Samo ću vam poželiti sreću.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Looking for Something?