Nedeljne priče #1

nedeljne priče

Ova godina će, izgleda, biti povratak sebi nakon par godina istraživanja i eksperimentisanja sa različitim pravcima i stilovima, ponajviše na mrežama. Već sam pred kraj prošle godine imala osjećaj da ću uskoro promijeniti dosta toga – povratak sebi kroz promjene je tematika koja me prati već jako dugo vremena. Ovo me podsjeća na onaj stereotip o ženama tokom kupovine. Prva stvar nam se svidi ali moramo obići sve radnje, čisto da provjerimo i utvrdimo da li je to zaista naš finalni odabir. Nisam ljubiteljica stereotipa, ali ovaj je kod mene istinit – uvijek se vratim svom prvom izboru poslije istraživanja. Tako bih opisala svoje putovanje kroz sadržaj i trendove društvenih mreža proteklih godina.

Doduše, nisam požalila cjelokupno iskustvo i putovanje jer sam isprobavajući neke nove stvari naučila i usvojila nove (korisne) vještine + utvrdila sam šta je ono u čemu najviše uživam. 

Čitav trend video formata koji se prelio sa TikToka na Instagram reelse me pogurao da se oprobam u snimanju i editovanju. Bilo je izazovno jer sam uglavnom tokom ovih dvanaest godina ostala vjerna pisanoj riječi i fotografiji. To je bio temelj mog rada i ostati će, sada uz dodatak videa. Jedno ne isključuje drugo ali – stvarno se najbolje izražavam kada pišem. Tako da, sve dok ima neko ko je voljan odvojiti vrijeme da pročita moje zapise, time ću se baviti. Fotografija je poslije pisanja moja druga najveća ljubav i imam potrebu da u dogledno vrijeme dodatno poboljšam svoje vještine na ovom polju. 

Želite čuti još jedan stereotip? Kao pravi milenijalac, nisam baš najveći fan TikToka. Prilično sam “otoplila” spram njega tokom 2023-će ali je svojim formatom definitivno više prilagođen ADHD poharanoj Gen Z publici. I to je normalno, vjerovatno ni ja u tim godinama nisam posjedovala neku posebnu dubinu ali kao žena koja se približava četrdesetim godinama života, imam potrebu za konkretnim stvarima. 

Konkretna stvar koju sam vratila u svoj život je – čitanje knjiga. Imala sam ogroman apetit za knjigama koji se probudio i to je sigurno jedna od najboljih stvari koju sam mogla učiniti za sebe. Koliko god mi život bio povezan sa internetom, knjige su ostale najbolji izvor znanja, te najefikasnije oplemene intelekt i dušu.

I sada dolazim do dijela kada želim blog da vratim blogu.

Kao što me usrećilo to što su knjige ponovo dio moje svakodnevnice (ako ih i vi volite, čekirajte moj “spotless mind” broadcast channel na Instagramu ;)), jednako će me usrećiti povratak kolumne “Nedeljne priče”/ Sunday stories. Još od 2016-te je držim otvorenom. Iako je u međuvremenu bila miks raznih tekstova, planirala sam da je eventualno oblikujem u redovnu kolumnu. Jedna stvar koja mi je nedostajala na blogu je mjesto gdje ću pisati opuštenije, neobavezno o svemu što mi je privuklo pažnju i bilo zanimljivo. Ne mora to biti recenzija nekog seruma, preporuka suplementa ili recept – oni mogu biti dio ove priče ali htjela sam da pišem kao nekada. Kao u vrijeme “zlatne ere bloga”. Kako sam pisala u Žurnal rubrici da su se ljudi poželjeli konkretnog sadržaja online, tako sam i ja poželjela da budem bloger kao nekada.

Zato najavljujem “Nedeljne priče” kao redovnu rubriku od ovog januara. Objave će biti 1-2x mjesečno i padati će u nedelju. Pisati ću o svemu što sam pročitala, saznala, vidjela a da mi se čini vrijednim podijeliti sa vama. Vodim se željom da ostanem svoja i da češće pročitam komentar poput onog koji mi je Tamara ostavila:

“…  Imas smisla za pisanje, i oko i cula za detalje i pravi mi je uzitak procitati nesto drugacije. Drago mi je da ovo nije blog koji se bazira samo na recenzijama, nego ima i neki tvoj osobni “touch” 🙂”.

xxxxx

Ova slika je na mom Threads profilu prikupila (za mene rekordnih) 96 lajkova na ovoj platformi – ljudi jednostavno vole Sarajevo zimi. Ali ne vole paukovu mrežu od kablova koja, istini za volju, pokvari dojam i uživo (ne samo na slici) ali šta je, tu je. Zimu sam posljednji put istinski voljela kao dijete pa opet se povremeno obradujem kada snijeg napada više od 10 cm jer me podsjeti na sarajevske zime mog djetinjstva. Ko se sjeća zna da je Sarajevo oduvijek bilo pravi planinski grad sa obilnim snijegom i debelim minusima. Sjećam se dječijeg skafandera u kojem sam se valjala po dubokom snijegu. I sankanja po mahalama. Bude mi toplo oko srca kada vidim da još uvijek ima roditelja koji se druže sa svojom djecom i vuku im sanke, makar ispred zgrade ili u parku. 

Što se Threadsa tiče, za sada mi je pristojna alternativa Twitteru koji nas je napustio kada je Musk napravio ono čudovište kakvo je X. Uglavnom sada tamo objavim neku svoju misao ili opažanje (popularno je bilo ono o poređenju društvenih mreža nekada i sada). I tamo ću posebno posvećena biti praćenju koliko mi vremena treba da potrošim proizvode koje koristim. Tracker za emptiese koji još uvijek treba dobiti zvanični naziv će vjerno pratiti novootvorene ali i nedavno potrošene proizvode. Nema boljeg pokazatelja od tog da li nešto koristim i koliko. Plus, volim baratati informacijama.

Ovaj intervju za NY Times sa krasnom Annette Bening o dugovječnosti karijere. Legenda i inspiracija.

I ovaj intervju sa Julianne Moore sa Vogue sa odličnom rutinom za njegu. Može se pokupiti odličnih savjeta čak i ako niste crvenokosa a ja sam uvrstila Hourglass okoloočnu nakon njene preporuke.

Obećavajuća priča o 93-godišnjem Ircu koji ima koji bi srcem, fitnessom i zdravljem odgovarao muškarcu u 30-tim ili 40-tim godinama. A u pitanju nije nikakav profesionalni atleta nego radnik (pekar po profesiji) koji je počeo vježbati tek u sedmoj deceniji života. Sve to zahvaljujući jednostavnoj rutini od 40 minuta dnevno sa mašinom za veslanje. Živi dokaz da nikada nije kasno početi sa vježbanjem – ali možda ste za njega već čitali pa bih se nadovezala sa fascinantnom pričom o 99-togodišnjoj ženi. Betty Brussel je rođena u Nizozemskoj a sada živi u Britanskoj Kolumbiji (Kanada). Takmičarskim plivanjem se počela baviti tek od svoje šeste decenije te je u međuvremenu oborila više svjetskih rekorda u svojoj dobnoj grupi. Također, nije u pitanju neko ko je profesionalni atleta cijelog života već majka (ima troje djece koje sada imaju 70, 72 i 74 godine!) koja je bila krojačica i plivanjem se počela baviti tek kada je otišla u penziju. Kada ne pliva, ide u šetnje od 45 minuta i kaže da je ubijeđena da je aktivan način života ključ njene dugovječnosti. U julu će napuniti 100 godina i ne znam za vas, ali meni je velika inspiracija.

Ovaj Nike džemper za trčanje sa termoregulacijom nije samo za trčanje – pošto sa njim nema preznojavanja, idealan je za pregrijane uredske prostore (poput mog a 12 sati kada sam tu želim da mi je ugodno). Odličan za trčanje, odličan za posao a i izgleda odlično.

U narednih godinu-dvije planiramo renovacije i lagano prikupljam inspiraciju. Ovaj tekst o 43 mala kupatila i načine kako ih dekorisati su sjajan početak.

Nepopularno mišljenje – ne podnosim podcaste. A ne pomaže ni to što danas svako misli da treba imati svoj. Totalno nebitni i nestručni ljudi sjede i u beskonačnost pričaju sa random gostima o stvarima oko kojih se ne razumiju. E brate imam 2 mikrofona i kameru, oćemo osnovati podcast? Ovo je u suštini suština podcasta. Eyeroll do neba.

Ako već želim nešto da radi u pozadini dok se spremam da negdje idem ili kada pripremam tekstove za blog, onda sebi pustim lofi plejlistu na YT. Otkrila sam odličan YT kanal Seeven Beats Music pa ako volite lofi, Thievery Corporation i generalno super muziku dok radite, učite ili se relaksirate – to je moja preporuka. 

Ako vas zanima psihologija, onda čekirajte knjige M.Scott Pecka; Put kojim se rjeđe ide, Dalje putem kojim se rjeđe ide i Ljudi laži. Idealne su za bolje razumijevanje svijeta u kojem živimo, shadow work, rad na sebi, raskopavanje vlastitih trauma kako bi ih lakše prevazišli jer sve ono što je zapetljano u djetinjstvu nije lako otpetljati u odrasloj dobi – ali uvijek vrijedi probati – i postoje mehanizmi koji u tome pomažu.

Istraživanje sugeriše da optimističan stav prema životu igra važnu ulogu u postizanju dugovječnosti ali je i prevencija za kardiovaskularne bolesti. Posljednjih 20 godina istraživanja je fokusirano na povezanost zdravlja i životnog stava. Nekada se govorilo da loše zdravlje dovodi do negativnog načina razmišljanja ali moguće je i da takav način razmišljanja može biti okidač za još gore ponašanje ali i zdravstvenu prognozu. Naučnici su analizirali 15 istraživanja na skoro 230,000 ljudi te su došli do zaključka da je kod optimističnijih ljudi smanjena šansa za srčani udar za 35% u poređenju s pesimističnim učesnicima studija. A drugo istraživanje je pokazalo da optimistčni ljudi žive za 15% duže

Izgleda da, kada je čovjek optimista, to povlači za sobom veću mogućnost da će se baviti poželjnim aktivnostima poput vježbanja i fizičke aktivnosti, praktikovanja balansirane prehrane te socijalizacije sa prijateljima. Pesimizam, sa druge strane, nas gura u suprotnom smjeru ka nezdravim aktivnostima poput pušenja cigareta, konzumiranja alkohola te drugih navika koje su pogubne za zdravlje. Negativan mindset može dovesti i do psiholoških promjena koje utiču na zdravlje, poput povećane inflamacije i metaboličkih oštećenja.

U suštini, treba da nam je stalo do nas i da se brinemo o sebi na najbolji mogući način. Jedna od stvari kojima se čupam iz perioda kada me opsjednu negativne misli je da ne želim čistiti veliki nered kada “dođem sebi”. Poslije epizoda pesimizma me uvijek dočeka neki dio mene koji je zapušten i osjećam se kao da nazadujem dok sve to ponovo ne dovedem u red. Gubim dragocjeno vrijeme i energiju – ne želim više ići korak naprijed, nazad dva. Zato se trudim svakog dana iznova birati optimizam.

Postati optimista je teže učiniti nego reći ali je uz praksu izvodivo. Terapija se toplo preporučuje i treba je normalizovati u društvu. Ako znate za nekoga koga bi preporučili kao dobrog terapeuta u BiH – javite u komentarima. Osim terapije, pomoći će prioritiziranje odvajanja vremena za sebe, meditacija i prihvatanje neuspjeha kao oruđa za razvijanje vještina za rješavanje problema. Koristiti će i obraćanje pažnje na dobre strane našeg života, osjećaj zahvalnosti te postavljanje kratkoročnih i dugoročnih ciljeva kako bi se imali čemu radovati te da imamo nešto čemu težimo.

Moja ideja bloga i svega što radim jeste da na svoj način pomognem drugima jednako kao sebi. Želim da budemo autentična, najbolja verzija sebe. Nadam se da ćete ostati u ovom pozitivnom kutku interneta sa mnom i učiniti svoj život (još)boljim 😊

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Looking for Something?