Internet je postao toksično mjesto: gdje pronaći kvalitetan sadržaj online?

Internet je postao toksično mjesto: gdje pronaći kvalitetan sadržaj online?

Internet je postao toksično mjesto

Interakcija se promijenila online i ne moram više dvoumiti šta mislim o tome – ne sviđa mi se. I izgleda da nisam sama u tome jer (tekst za tekstom), online “tijelo” kakvo jeste online auditorijum bojkotuje svaki vid komunikacije i angažmana. To sam i ja primjetila, te zaista sam se pitala da li je do mene, šta mogu učiniti da ljude više angažujem jer i sama sam imala konfliktne emocije i stavove. Ljudi jednostavno više ne vide svoju ulogu, povlače se u pasivne promatrače – a opet, broj napisanih komentara, posjeta, lajkova itd. raste. Pa, kako?

Nažalost, neki od izbora su nas doveli pred zid. Glad za klikovima, dramom, skandalom i ekskluzivom su “pojeftinili” interakciju online a velike kompanije ohrabruju takvo ponašanje. Ako se pitate gdje su nestale pozitivne vijesti – niste sami u tom pitanju jer postavljam ga ja sebi svakodnevno, kao i mnogi drugi. Kompanije su te koje podstiču ljude da gledaju i čitaju stvari koje im izazivaju ljutnju, bijes, gorčinu samo zato što znaju da će takve negativne stvari da drže pažnju i oči na ekranima. Koja je poenta razmjene mišljenja i ostavljanja komentara kada komentare u par minuta preplave plaćeni botovi koji usmjeravaju diskurs u željenom smjeru? Botovi su ugušili stvarno javno mnijenje i lično nemam nikakvu želju da učestvujem online kao pojedinac (tako da razumijem i druge koji su tako odlučili). Često znam spomenuti svojim prijateljima i kolegama da nisam započela ovaj blog prije skoro 12 godina, danas bih vjerovatno bila anonimus i ne bih ni imala profile na društvenim mrežama (baš kao što je slučaj sa mojim mužem).

Kakvi smo bili prije društvenih mreža? Da li smo bili malo sretniji nego smo danas? Manje ljuti? Ne znam da li je rješenje potpuno odustati od društvenih mreža – vrijeme će to pokazati. Ali ono što ću ja učiniti jeste da ne upadam u kolotečinu kakva je pripremljena i pokušati ću da prestanem biti “just another brick in the wall”. Već neko vrijeme to radim – ne objavljujem ništa negativno. I ne uključujem se u toksične rasprave sa strancima. 

Sve, doduše, mora da se promatra u smislu sveukupnih dešavanja protekle decenije a prošle tri godine su (blago rečeno) bile izazovne. Brojne promjene i poremećaji su obilježili ove godine i srećom, ovaj blog, ovo divno mjesto koje mi je prije bilo prijatelj i utjeha – ponovio je svoju ulogu te pomogao mi prebroditi tri konfuzne godine. Pisala sam i radila ono što volim i to mi je pomoglo ublažiti anksioznost. Pisanje nije možda za svakoga ali ako imate i najmanju ideju da bi moglo pomoći – pokušajte. Nabavite rokovnik i isprobajte journaling praksu, pišite online na platformi gdje se osjećate ugodno, potražite ljude sa sličnim interesovanjima i u suštini bavite se bilo kojim hobijem koji vam pruža zadovoljstvo.

Gdje pronaći kvalitetan sadržaj online?

Na Threadsu sam zaključila da je fundamentalna razlika između društvenih mreža danas i prije cca 10-12 godina što danas svi ulaze u priču sa željom da postanun slavni a prije smo pisali blogove koje smo krili od porodice i prijatelja te uživali u anonimnosti i dopisivali se sa ljudima sličnih interesovanja. Prvih par godina bloganja niko nije znao ni kako izgledam – danas je to teško zamisliti u kulturi koju podstiče i hrani ego.

Međutim, došlo je do zasićenja clickbaitom i botovima. Traži se nešto konkretno. Nikada nije bilo više mreža, a nikada više usamljenosti prisutno. To se mora promijeniti. Možda će neki ljudi sve odbaciti i posvetiti se svojim “stvarnim” životima – nije loša ideja ali nismo svi isti pa neki od nas imaju nešto što vole i u online radu i komunikaciji. Neki od nas će napraviti svjestan izbor toga šta čitamo, šta gledamo, šta pratimo. 

Problem zbog kojeg “obični čovjek” više nije toliko online aktivan kao stvaraoc i sudionik u diskursu i sadržaju jeste i silna komercijalizacija mreža. Pozivam se na svoju Threads konstataciju jer motiv je itekako bitan. Ne može i ne treba biti svako celebrity. Biti celebrity samo da bi se to bilo je praznina koja nije plodno tlo i kao takva ne može da proizvede ništa korisno. Ljudima je dosta nepoznatih koji sile da su poznati. Pojavila se i mentalna kočnica prije nego se nešto objavi jer nije savršeno “upeglano” ili prezentabilno. Ne mora svaka objava biti marketinško čudo da bi imala svoje mjesto u online svijetu. Zato se mnogi i ustručavaju podijeliti nešto iz svog života – ali to je takav paradoks jer znamo da je život messy, nimalo savršen, prepun mana, grešaka, slučajnosti, suprotnosti. To ga i čini zanimljivim. Online život više nije zanimljiv jer je toliko “upeglan” i savršen. Ko to ima želju gledati? Zamislite u kakvom paradoksu živimo – između lažnog savršenstva i agresivne, toksične negative. 

Zato se nalazimo u novoj eri online života – ljudi su poželjeli pravi, kvalitetan sadržaj online. Poželjeli su pročitati nešto istinito i korisno. Ugasiti mobitel ili laptop bez da osjećaju bijes, gorčinu i ljutnju. Poželjeli su da društvene mreže i online svijet čine da se osjećaju pozitivno. 

Ali baš zato što je svima dosadilo da budu pasivni promatrači u online diskursu, stavljam jedan izazov pred vas. Izazivam vas da, kada vidite nešto zbog čega bi vam skočio pritisak, to preskočite. Ne reagujte. Također, ne objavljujte ni vi ništa negativno. Samo nastavite dalje. Tokom recimo narednih sedam dana, želim da obratite pažnju na to kako se osjećate nakon što niste napisali ništa negativno. I nakon ovog (samo)promatranja želim da odlučite kako se želite osjećati u budućnosti. Jer na nama je odluka kakav će nam biti dan, u kakve teme i razgovore želimo biti uključeni, šta želimo gledati i čemu davati pažnju. Upravo zato što nije ugodno biti pasivni promatrač u online svijetu za koji imamo osjećaj da ga neko drugi kroji – shvatimo da je svako od nas na neki način i nekim potezom možda doprinio da stanje bude ovakvo kakvo jeste. Mi, u suštini, nismo pasivni promatrači. Imamo opciju da sve ostavimo i pobjegnemo od ove online realnosti, ili možemo pokušati da biramo njene dijelove koji nam odgovaraju. Da radimo na njima, da ih unaprijedimo i gradimo. Možda čak možemo ostaviti i neki trag pozitive za sobom. Osmotrimo kako se osjećamo i šta želimo. Pravi, kvalitetan sadržaj je tu – samo ga trebamo primjetiti a možda i učestvovati u njegovom stvaranju.

******

Žurnal je kolumna na blogu koja postoji barem osam godina i tokom ovog vremena, pisala sam o različitim temama – ali je nedostajala kohezija. Odlučila sam poraditi na ovoj kolumni tako da bolje odražava sve ono o čemu razmišljam. Ovo će biti mjesto na kojem ću sa vama “protresti” glavu te ću ovdje doći kada imam potrebu podijeliti misli na teme koje su aktuelne. Nadam se da ću na ovaj način potaći barem razmišljanje (ako ne diskusiju),  na ovom i dalje pozitivnom kutku interneta.

Internet je postao toksično mjesto: gdje pronaći kvalitetan sadržaj online?
Internet je postao toksično mjesto: gdje pronaći kvalitetan sadržaj online?

2 Comments

  1. Z
    17 Januara, 2024 / 3:14 pm

    Draga Selma, odlican osvrt i konstruktivni prijedlozi, svaka cast. Ovaj blog je jedno od dva online mjesta koja redovito posjecujem upravo iz razloga sto je sadrzaj kvalitetan i ne osjecam da sam potratila vrijeme online. Sama sam “anonimus” jos od 2019. godine, ali primjetila sam to sto pises o vijestima i portalima, a pogotovo komentarima koji se zateknu ispod… Dodala bih i nedostatak kvalitete, cak i neki “ozbiljni” portali zvuce lose, nepismeno, senzacionalisticki, pristrano i bez kritickog osvrta na bilo koju vijest… Umjesto samo izvjestaja, servirano nam je i automatsko misljenje koje bismo trebali usvojiti o nekoj temi. Od Nove Godine prestala sam citati i pratiti vijesti, i efekt je mir i stabilnost u svakodnevici, neopterecenost. Samo da dodam, ne gubim nista jer ljudi i uzivo komentiraju sve sto se dogadja. “Fear of missing out” je neosnovan, a zivot je smireniji s druge strane ekrana.

    • selma
      Autor
      20 Januara, 2024 / 12:24 pm

      Upravo to – ja sam primjetila nagli zaokret još od pojave kovida u medijima za koje sam smatrala da su barem pristojni. Zar nije poenta da medij prenese vijest a ne da daje svoje mišljenje o njoj? Uostalom, da živimo u normalnom i uređenom društvu, to pristrasno izvještavanje je u najmanju ruku neprofesionalno. A bome i štetno, te graniči sa propagandom jer utiče na formiranje javnog mnijenja – nema svako razvijen kritički pogled na svijet.

      Treba znati analizirati tzv. statističku pogaču, uzeti informacije iz različitih medija, iz raznih dijelova svijeta pa tek onda pokušati izvući neki zaključak. U suštini, objektivno novinarstvo ne postoji u BiH a i izvan BiH je rijetkost. Žutilo i senzacionalistički naslovi kod mene izazivaju želučanu reakciju te nikada ne otvaram takve tekstove. Da tako reaguje i ostatak ili barem većina čitateljstva, takve stvari bi odumrle jer ne bi bilo interesovanja. Na neki način i to dosta govori o nama kao cjelini, kao društvu.

      Potpuno se slažem sa tvojom praksom od Nove Godine – zaista ne moramo svi znati sve o svemu.
      Mnoge od informacija su ustvari beznačajne za naše živote a ono što će imati efekta ćemo svakako svi saznati.

      Imala sam par situacija kada sam saznala neke stvari mnogo prije ljudi oko sebe i ne mogu ti opisati te frustracije, očaj i konfuziju u periodu dok se nisu proširile i do moje okoline. Niti ja imam šta od toga što nešto znam prije svih, ustvari sam jako frustrirana jer i da to nekome kažem – ili me ismije ili mi ne vjeruje. I onda ide faza kada svi pametuju, a velika većina ne zna neke osnovne podatke. Tako da je za mene to iskustvo bilo jako stresno. Zato sada dosta filtriram šta od informacija dolazi do mene i veoma bitno – od koga.

      Hvala ti što si prokomentarisala ovu temu i stvarno mi znači ako se osjećaš da ti je vrijeme kvalitetno potrošeno kada si ovdje. Ovakvi komentari i eventualne kritike će uvijek biti dobro došli. 😊

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Looking for Something?