Moja fitness priča nakon 8 godina: šta sam naučila do sada?

Moja fitness priča nakon 8 godina: šta sam naučila do sada?

Ovaj je tekst kao iz vedra neba, zar ne? Pa i nije ako me lično poznajete jer uvijek ćete me vidjeti zajedno sa Adom kako idemo na trening sa svojim sportskim torbama. Ali tako će vam se sigurno učiniti ako čitate blog ili me pratite putem mreža tek zadnjih mjeseci ili ste jednostavno u novijem periodu saznali za Simply Selma na bilo kojoj platformi. Onda sigurno i ne znate da sam prije osam (gotovo devet!) godina okrenula list po pitanju lifestyle-a koji živim. Tamo nekada u februaru 2015. godine sam (baš kao i većina vas) pravila spisak novogodišnjih odluka koje su prema svemu sudeći trebale biti još jedna recka. Još jedan pokušaj dovođenja linije u red – i još jedan fail po tom pitanju. Zbog čega je baš februar 2015-te bio drugačiji od prethodnih, stvarno ne znam. Bilo je bitno početi a ja ni to nisam ranije umjela tako da se u mom slučaju zaista moralo krenuti od samih početaka. 

Upravo sam pročitala prvih desetak tekstova koje sam pisala o toj svojoj odluci – i priznajem da su cringe. Okej je što sam imala barem plitku svijest da će biti potrebno puno rada na sebi ali uopšte nisam bila svjesna koliko stvarno truda, rada i vremena će trebati no ok – barem sam imala iskrenu volju. Definitivno nisam razumjela poentu ni konsekvence te svoje odluke u ono vrijeme. Ni na šta sam se obvezala. Doduše, simpatično mi je što svi ljudi na početku ovih odluka imaju veliki elan pa je isti nekima on sasvim dovoljan da naprave konkretne pomake i promijene sebi život. Ja jesam. Mogu se jasno sjetiti svih briga koje sam imala, nekih neracionalnih strahova i nesigurnosti. Nikakvo znanje o prehrani nisam imala i nisam bila u konekciji sa vlastitim tijelom. Još uvijek se upoznajemo (to će uvijek biti work in progress) ali tada definitivno nismo bili u skladu. O vježbanju da ne govorim, to je tek nauka kojoj i dan-danas prilazim sa otvorenim umom jer čovjek uvijek mora biti spreman da nauči nešto novo svaki dan i da prizna greške. A od 2015. do danas se dosta toga promijenilo u mom stavu i mišljenju o svemu ovome. 

Ja sam se sa viškom kilograma borila žestoko sigurno prvih pet godina. Tih prvih pet godina (bez obzira šta sam sebi govorila u to vrijeme), bile su borba mene same sa sobom da napokon prihvatim da moram vježbati skoro pa svaki dan. Ukratko: promijeniti navike i promijeniti način razmišljanja. Teško mi je bilo privatiti tu činjenicu jer i meni se govorilo da je dobro jesti na kašiku ali i da pazim da se ne povrijedim kada se potrči ili nešto teže podigne. Ne valja nam mentalitet po tom pitanju ama baš nimalo. Nije zdravo jesti na kašiku kada se ta kašika sastoji od jeftinog ulja, vegete i soli a hrana je prekuhana i svi nutrijenti uništeni. Dobro se pretegnuti, istegnuti mišić, zarumeniti se i osjetiti upalu mišića – to su znaci da koristimo tijelo i da ga pokrećemo. I na kraju, ne vježbamo da bi guza dobro izgledala – ali to se nauči tek kada se malo ostari. 

Veoma je teško mladoj osobi da shvati stvari poput prolaznosti vremena i kako to vrijeme utiče na nas. Veoma je teško mladima shvatiti da se vježba kako nas ne bi boljela koljena i leđa. Jer želimo biti radno sposobni, okretni i u mogućnosti da se brinemo za sebe. Da mi ostanemo mi i kada nam se nove životne etape počnu dešavati – da ne izgubimo sebe tokom godina i kako se život bude dešavao. Da ne ovisimo o lijekovima kada se pređu tridesete jer život je dosta dug, mnogo duži nego je prije bio. Kako ćemo provesti godine i život poslije dvadesetih je itekako važno jer dvadesete su samo jedna dekada. Ostatak je taj koji je istinski bitan. I ogromna je razlika između kvalitete života ljudi koji su ulagali u zdravlje tijela na vrijeme u odnosu na one koji nisu. Još jedna stvar: iako zaista nikada nije kasno za rad na sebi, puno je lakše ako se krene što prije.

Nemojte biti ljudi kojima tijelo nikada nije hram koji volimo i pazimo već se ponašamo kao podstanari u vlastitom tijelu. Ono će to zapamtiti i uzvratiti kada vam bude najviše trebalo. Kao što vidite, vježbanje, prehrana i fitnes najmanje veze imaju sa fotkama iz teretane, slatkim outfitom i figurom. Osim ovih sažetih misli, u nastavku sam zapisala par stvari koje sam naučila do sada. Nadam se da će vas neke od stavki potaći da radite na sebi i ulažete u svoju budućnost koja treba da bude svijetla, aktivna i ispunjena.

Moja fitness priča nakon 8 godina: šta sam naučila do sada?

  • nema brzih rješenja kada su u pitanju zdravlje i fitness
  • niko ne može trenirati za vas
  • niko ne može jesti za vas
  • niko ne može željeti napredak za vas
  • nauči šta je kalorijski suficit a šta kalorijski deficit – gubljenje, dobijanje ili održavanje kilaže će ovisiti isključivo o tome. Tijelo ne zna da li kalorije dolaze iz hamburgera ili slatkog krompira, ono samo pretvara kalorijsku vrijednost u energiju. Poenta je trošiti više kalorija nego ih unosimo. 
  • nutrijenti su bitniji od kalorija – istina je da tijelo ne zna da li kalorije dolaze iz hamburgera ili slatkog krompira. Ali nije isto pojesti hamburger ili slatki krompir zbog razlike u nutritivnoj vrijednosti.
  • ne živi da bi jeo/jela – hrana može biti izvor zadovoljstva (mislim, znamo kako može biti veoma yummy) ali ne smijemo zaboraviti njenu primarnu svrhu a to je da nam nahrani i opskrbi tijelo nutrijentima + izvor je energije.
  • nauči što više o različitim vrstama hrane – kao i uvijek, znanje je moć. Uz članke o novim trendovima ubaci i pokoji o nutritivnoj vrijednosti, koje su sezonske namirnice aktuelne , koje vitamine i minerale dobijamo iz određenih namirnica i sl. Sve informacije su dostupne i nisu komplikovane za razumjeti, samo treba malo volje i vremena.
  • iako nema šablona za prehranu koji odgovara svima, osnovni koncept svako može koristiti – sve dok uključuje raznovrsne namirnice iz prirode, ako se minimizira ultraprerađena hrana, ako organizam opskrbimo sa dovoljno nutrijenata kako bi održavalo zdravlje, fitness, mišiće i snagu te stvorilo energiju ili kalorijski deficit kako bi se izgubio višak kilograma.
  • kada je tijelo u treningu, možete jesti sve – samo u umjerenim količinama te uz pretpostavku da se fizički trošimo. Tako možete pojesti svaku hranu koja vam padne na pamet. Sebi olakšate sa mentalne strane jer se ne osjećaju restrikcije a opet nećete naškoditi organizmu jer par slasnih obroka sigurno neće poništiti mjesece i godine rada. 
  • izbaciti gazirane sokove – znam da su adiktivni ali osim toga što povremeno kupim gazirano radi probave poslije obilnog obroka), puno je bolje piti čistu vodu, cijeđeni sok ili pripremiti čaj iz rinfuze.
  • čajevi su super korisni – nemojte imati predrasure prema njima jer pomažu od PMS-a do smirenja anksioznosti. Ako kupujete kvalitetne čajeve u rinfuzi onda ćete uživati u aromi a još i hidrirati se.
  • adaptogeni su blago – ne samo za fitness već i cjelokupno zdravlje. Ašvaganda i maca su najčešća moja preporuka ali postoji još puno adaptogena koji dodatno pomažu na treningu.
  • suplementi vrijede izdvojenog novca – isto kao što njega kože daje rezultate kontinuiranom upotrebom, ista stvar je i sa suplementima. Svako može nabaviti cink pikolinat i magnezij glicinat a ostalo od potrebe i do osobe.
  • nismo stvoreni da bi sjedili – sjedimo na poslu, u školi, kod kuće, na kafi, u autu. Ma gdje god se nalazili, uglavnom sjedimo. Kada mislimo onda kretati se? Nije dovoljno obaviti kućne poslove, to nije ni izbliza nešto što bi se moglo nazvati fizičkom aktivnošću. Nije dovoljno ni za vikend malo prošetati. Svakog dana trebamo fizički biti aktivni.
  • šetanje nije za potcijeniti – solidan dio fizičke aktivnosti može da bude pokriven šetanjem. Sve što se može obaviti pješke, obavite. Koliko je hodanje bitno upratila sam korištenjem Apple Watcha te je šetnja moj kardio u danima kada sam na poslu 12 sati pa jedina aktivnost koju imam je šetanje od i do posla. Uspijem ispuniti barem minimum kretanja a bonus je u danima kada još pored toga i vježbam.
  • pametni sat je dobra investicija – pogotovo ako ste tip osobe kojeg motivišu brojevi. Postavljanje ciljeva, ispunjavanje i slične stvari na mene djeluju baš motivirajuće tako da sam maksimalno iskoristila tu opciju. Nabavila bih novi model jer ima opciju informisanja kolikoj količini  sunčeve svjestlosti smo bili izloženi uz podatke o otkucajima srca, pritisku, pedometru, koliko sna smo imali itd.
  • svejedno je kako fitness odjeća izgleda – bitno je da je čista i funkcionalna. Vježbati se može i u širokoj trenerci jednako kao i u helankama. Boje i outfiti su najnebitnija stvar na koju možete misliti kada uđete u teretanu.
  • obuća je već bitnija – potrebne su različite patike za kardio i recimo trening nogu.
  • teretana je idealna fizička aktivnost – bez obzira da li preferirali grupne treninge, zumbu, pilates, jogu ili bilo koju drugu fizičku aktivnost i pored toga, vježbe sa tegovima trebaju biti dio vaše rutine. Možete ih sve kombinovati i izvući benefite iz svake aktvnosti, ali nemojte da preskačete tegove jer to bi bila greška.
  • težine su istovremeno i bitne i nebitne – ovisno da li ste početnik. Ako ste početnik, prvo se treba naučiti pokret, razmisliti o njemu, osjetiti ga. Tek kasnije napredak po pitanju snage i pravilnog korištenja težina može biti samo indikator da se tijelo naviklo na određenu kilažu i spremno je za povećanje ali i dalje ne predstavlja vrednovanje treninga.
  • kardio je svima potreban – nećete imati bolje tijelo zbog njega ali će vam srce i kardiovaskularni sistem biti funkcionalni.
  • egu nije mjesto na treningu – niste tu da se dokazujete bilo kome osim sebi. Ne takmičite se ni sa kim drugim osim sa sobom. Šta neko drugi misli nije važno.
  • treba povremeno mijenati trening – jer se tijelo navikne na iste pokrete i težine pa se dolazi do “plato efekta” kada stagniramo. Da bi se tijelo probudilo i potaklo, nekada je dovoljno samo promijeniti raspored i redoslijed vježbi a nekada je potrebna kompletna promjena. Šta god odaberete, tijelo će biti zahvalno što ste ga probudili iz zimskog sna.
  • fitness ciljevi će ovisiti o više faktora ali je bitno da ih odredite – treba uzeti u obzir životnu dob, zdravstveno stanje, trenutni način života, obaveze, ciljeve koje imamo, šta nam je realistično. Tek kada imamo jasan cilj možemo početi sa radom na sebi. Sve do tada ćemo lutati. I sasvim je uredu da se ciljevi vremenom mijenjaju.
  • fitness ciljevi su različiti u svakoj dekadi – nisam željela iste stvari kada sam imala dvadeset, ni sa trideset a bome ni sada kako se približavam četrdesetoj godini. 
  • pazite na koljena, leđa i zglobove – trebati će nam, zato ih ne trebamo opterećivati previše u mladosti.
  • izbjegavajte ekstreme – ono što je najbolje jeste sredina i treba izbjegavati nagle promjene u težini u kratkom periodu. 
  • jačajte mišiće – kako budemo starili, način na koji ćemo dočekati starost direktno će ovisiti o količini mišićne mase koju imamo.
  • forsiranjem nećemo ništa više postići – možemo se samo povrijediti jer smo defokusirani ili umorni. Nećemo biti ništa jači ni bolji ako na silu idemo preko vlastitih granica.
  • odmor je jednako bitan kao i rad – nedostatak sna je sabotaža svih drugih napora i truda. 
  • ako smo stariji to ne znači da slijedi pad u fizičkim performansama – niko od nas neće živjeti zauvijek ali što duže živimo sa nezdravim navikama, to će nam biti gore. Uzrok nisu godine već “staž” tj. vrijeme provedeno na način koji je loš po organizam. Ko me poznaje potvrditi će vam da sam sada sa 36 godina u znatno boljoj fizičkoj spremi nego kada sam imala 26 godina. Nikada me cijela priča oko godina nije sputavala i nadam se da neće ni vas.
  • vježbanje je jednako važno kao pranje zuba i umivanje – treba biti dio svakodnevne rutine. Iako nije uzbudljivo prati zube mi ih peremo svaki dan. I ne bi ih prali pet dana ove sedmice pa naredne samo jednom – zato ni vježbanje ne treba da nam je u glavi samo mjesec dana pa da zaboravimo na njega. Vježbanje treba biti normalan dio naše svakodnevne rutine.
  • naše trenutno fitness stanje je rezultat više faktora – neki ljudi su genetski predisponirani da budu fit, neko je jednostavno snažniji. Neki među nama počnu vježbati kasnije u životu, zbog čega imaju manje iskustva tako da su u fazi “nadoknade”. Neki ljudi su odrasli sa lošim prehrambenim navikama pa pokušavaju promijeniti loše navike i preokrenuti posljedice. Ima ljudi među nama koji će morati da se trude više, da daju od sebe više kako bi došli do rezultata koje žele. Svi smo različiti i svako od nas treba biti svjestan gdje se na tom spektru nalazi a gdje želi biti i u skladu sa tim prilagoditi prehranu kao i napor pri vježbanju.
  • ono smo što jedemo – tek sam posljednjih godina uvidjela koliko je to zaista istina. Ono što jedemo (ili ne jedemo) uveliko utiče na fizički fitness i potencijal tjelesne kompozicije. No, nije samo vrsta hrane bitna – nego i njen kvalitet. Koliko god je moguće, treba stremiti ka boljem. 
  • mi odlučujemo šta su nam prioriteti – sada dolazimo do postavljanja prioriteta. I ovdje smo svi različiti. Neko će odlučiti da mu/joj se više isplati potrošiti veći dio sredstava na kvalitetnu hranu umjesto na auto, odjeću, ljetovanje, zimovanje, novu šminku, torbu itd. Takva osoba je odlučila svoj prioritet i pošto ulaže u to više od ostalih, imati će i bolje rezultate.
  • rezultati nisu linearni – tijelo tako ne funkcioniše. Nekada se mora prihvatiti i period kada se jako naporno trenira i jede monotona hrana ako se želi vidjeti napredak. Taj napredak ne dolazi kontinuirano svake sedmice ili svakog mjeseca u istim količinama. Nekada će čovjek duže vremena da ulaže trud, da bude strpljiv i da čeka. Onda samo u jednom random trenutku dolazi do prekretnice pa primjetite gubitak na kilaži, povećanje snage i sl.
  • tijelo fluktuira i to treba prihvatiti – biti će dana kada će tijelo navući vodu jer smo pojeli nešto slano, pod stresom smo, nismo dovoljno spavali ili smo unijeli previše ugljikohidrata. Stomak će da bude napuhan i u rolnicama. Noge će biti natečene i bolne od upale. Sve je to normalno. I sve će to proći. 
  • vježbanje je najbolji mood booster – čak i ako niste raspoloženi da vježbate, ustanite se i ipak probajte. Ja se skoro uvijek, baš uvijek osjećam puuno bolje poslije treninga u odnosu na to kakva sam bila prije. Ali ako stvarno vidite da vam je prenaporno, ruke su vam teške, vučete se – onda ste preumorni. I potreban vam je odmor.
  • kako jedemo i koliko se krećemo odlučilo je kako izgledamo danas
  • kako jedemo i koliko se krećemo će odlučiti kako ćemo izgledati za godinu, pet ili deset.
Moja fitness priča nakon 8 godina: šta sam naučila do sada?
Moja fitness priča nakon 8 godina: šta sam naučila do sada?
Moja fitness priča nakon 8 godina: šta sam naučila do sada?

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Looking for Something?