Samo dan nas dijeli od Božića i još tačno sedam dana nas dijeli od kraja godine – znam da je kliše ali ne mogu da se ne zapitam kako je brzo prošla ova godina?! Da li ste i vi pod istim dojmom? Za razliku od 2020. i 2021. koje su mi se toliko odužile, moram priznati da mi je 2022. godina protekla jako, jako brzo. Sada ne znam da li je do lične percepcije ili šta je već u pitanju, ali u jednom trenutku sam popunjavala zahtjev za godišnji a u trenu se već nalazim u šoping centru i kupujem praznične dekoracije te planiram spisak božićnih filmova koje želim pogledati prije nego godina završi. Upravo sam se zaustavila u tom trenutku i moram reći da je to lijep trenutak, zar ne? Sama ideja da čovjek ne mora i ne treba ništa posebno da očekuje osim dobre hrane, dobrih filmova i dobrog društva. Okej, sniježni doživljaj bi također bio sjajan ali bojim se da slanje takve vrste zahtjeva Djeda Mrazu počinje i završava samo u dječijoj mašti.
Za poklone uopšteno se nadam da ću moći uskočiti sa par ideja (taj tekst će biti live tokom naredne sedmice na blogu) – istu namjeru imam i sa filmskim preporukama. Dok drugi ljudi idu na praznične zabave, obilaze šoping centre, rezervišu zimska putovanja i odmaraju u planinskom elementu, meni je najveći užitak biti opušten pred kraj godine (zasluženo) u udobnosti vlastitog doma. Najsretnija sam kod kuće u svojoj pidžamici, potom se zavučem pod deku i imam plan da pregledam sve i jedan božićni film do Nove godine. Ne znam zašto ali kauč mi je omiljeno mjesto za ušuškati se a neizostavni rekviziti bez kojih kućna varijanta ne bi bila potpuna su vunene čarape, beskrajne količine tople čokolade, manikir i pedikir iz čistog gušta, sheet maske i njegujuća ulja. Nema poziva, poruka, mejlova, dostavljača – čisti mir. Tu idilu može jedino još upotpuniti moćna filmska postava božićnih filmova. Nostalgija na ekranu.
Bilo da ste odbrojavali dane do povratka Lindsay Lohan u novom Netflixovom filmu ili se radujete klasicima koji su obilježili neka rasterećenija vremena, nastavite skrolati za zdravu dozu inspiracije koja će upotpuniti kućnu idilu pred kraj decembra.
Božićni filmski klasici koje vrijedi ponovno gledati
Home Alone (1990) — zar postoji bolji film za pogledati tokom praznika? Ovo je moj evergreen, božićni film mog djetinjstva kojeg sam najviše voljela te mislim da ću uvijek gajiti simpatije prema njemu. Prije nego je pobrala simpatije u seriji Schitt’s Creek, Catherine O’Hara je bila mama nestašnog Kevina McCallistera. Ja sam je iz Sam u Kući zapamtila kao veoma stajliš mamu 90-tih. U mojoj glavi samo postoje Sam u Kući 1 i 2 (sve što je mimo toga snimljeno svjesno ignorišem jer ne želim poremetiti magiju ta dva filma). Nema mi ništa draže već pripremiti hranu i piće te pregledati ih jedan za drugim. Utjelovljenje praznične magije na ekranu i kada bi se desilo da sam preskočila ovaj mali ritual, ostala sam pod utiskom da mi je nešto nedostajalo tokom praznika. Ah, da – Kevin!
Miracle On 34th Street (1947) — ovo je pravi božićni klasik koji ima karakteristike savršenog prazničnog filma. New York City tokom Božića, čudesni Macy’s i šarmantna crno-bijela produkcija. Kada majka unajmi starijeg gospodina da glumi Deda Mraza, ona otkriva da taj čovjek ne dijeli samo bijelu bradu tj. fizičku sličnost sa likom Deda Mraza – on tvrdi da i jeste autentični Kris Kringle (jedan od Santa Clause sinonima). Ovaj film je jako lijep primjer kako očuvati dječiju maštu i zato je tako topao i divan.
The Santa Clause (1994) — oko toga da li je Tim Allen bio dobar izbor za ulogu Deda Mraza možda i možemo polemisati (sjećam se da su ga mnogi kritikovali) ali meni je ostao u lijepom sjećanju. Scott Calvin (Allen) u želji da održi magiju Deda Mraza što duže za svog sina (uprkos težnjama svoje bivše žene), kroz neobično komičan preokret dešavanja pokazuje koliko daleko je roditelj spreman ići da udovolji svom djetetu. Press play.
Beauty And The Beast: The Enchanted Christmas (1997) — niste očekivali crtani film na ovom spisku, zar ne? Kada Belle otkrije da Zvijer ima duboko ukorijenjenu mržnju prema Božiću, ona čini sve da mu promijeni mišljenje kako bi spoznao čaroliju praznika. Nakon svih ovih godina, i dalje mi je zadovoljstvo pogledati svaki kadar.
Die Hard (1988) — haha, moram vas malo razdrmati jer na listama božićnih filmova često čitamo o istim naslovima, je li tako? Zato sam razmislila i sinulo mi je da se Umri muški itekako može ubrojiti u božićne filmove. Prije svega, film počinje i temelji se na priči njujorškog policajca koji se vraća kući svojoj porodici tokom božićnih praznika (pored toga što ih na kraju treba spasiti od terorista koji su ih oteli tokom proslave…). Detalji, uvijek je sve u detaljima a meni će poslužiti i najmanji izgovor da se podsjetim na bilo koji Bruce Willis film jer mi je u djetinjstvu bio jedan od omiljenih glumaca. Želim sačuvati sjećanje na njegov impresivni filmski opus što duže.
The Nutcracker (1993) — što se tiče same priče, klasični božićni balet se ne razlikuje od drugih ekranizacija Orašara. Ali sa trinaestogodišnjim Macaulay Culkinom koji glumi Drosselmeyerovog nećaka, super je zabavna kombinacija pop kulture koja se miksa sa klasikom. Plus, ubijeđena sam da kod nas mnogi nisu gledali Culkina u ovoj ulozi.
Jingle All The Way (1996) — toliko hejta je Schwarzenegger dobio tokom godina zbog raznih uloga koje je igrao (priznajem, bolji je bodybuilder nego glumac) ali valjda zato što sam toliko njegovih filmova gledala kao dijete, povremeno mi naleti nostalgija pa poželim pogledati neki njegov film. I naravno da imamo bezbroj filmova sa temom čovjeka koji u očajničkoj potrazi za nekim poklonom jurca posvuda, ali karakteristični humor 90-tih u ovom filmu mi je pun pogodak i ne znam za vas ali ja ću ga ponovo pogledati.
Santa Claus: The Movie (1985) — moglo bi se reći da je ovo jedan od najpotcjenjenijih božićnih filmova ikada. Ja sam se iznenadila koliko mi se ustvari dopao te je sa razlogom je postao kultni praznični film (zadovoljni će biti i gledatelji/ce koji žude za klasičnim, tradicionalnim prikazom božićne magije).
Love Actually (2003) — knjige bi se mogle napisati (možda neko već i jeste) zašto je ovo jedan od najboljih prazničnih filmova. Prije svega, glumačka postava je savršenstvo: Hugh Grant, Colin Firth, Emma Thompson, Keira Knightley, Liam Neeson (zar može bolje??). Ukoliko se nikada niste zaljubili tokom praznika ili ako niste imali priliku doživjeti prazničnu magiju koju svi spominju, onda je ovaj film idealan da potakne taj čarobni warm and fuzzy osjećaj u stomaku.
The Holiday (2006) — ovo bi možda bio čak i meni najdraži od romantično-božićnih filmova sa spiska. Ne znam zašto, ali uvijek ga mogu pogledati i svaki put mi je krasan. Jude Law, Cameron Diaz, Kate Winslet i Jack Black su svi u ovom filmu koji je vrhunsko djelo Nancy Meyers. Kada dvije žene zamijene domove za Božić (jedna je iz Los Angelesa, druga iz Londona), dobijaju priliku da iskuse nešto novo i pronađu ljubav. Naravno da je cheesy ali na apsolutno najbolji način.
It’s A Wonderful Life (1947) — Ado i ja smo veliki fanovi James Stewarta (Vertigo, Anatomy of a Murder, Rear Window itd.) tako da nije iznenađenje što volimo i ovaj film gdje on glumi George Baileya, čiji život pratimo u retrospektivi. Ovo nije onaj klasični feel-good praznični film, već vas ostavi zamišljene i ima pouku (tu leži prava vrijednost ovog filma).
White Christmas (1954) — do godine kada je ovaj film snimljen, pjesma “White Christmas” od Irving Berlina (jedan od najistaknutijih američkih kompozitora 20-tog stoljeća) je postala takav klasik i toliko je voljena da je bilo pitanje vremena kada će se njen efekat preliti na filmsko platno. Pošto je stariji film, vjerovatno ga dosta vas nije pogledalo tako da je ovo super prilika za osvježiti repertoar ove godine sa nečim što bi se moglo nazvati autentičnim božićnim filmom. I stvarno je takav, još uz velikane kao što su Bing Crosby, Danny Kaye i Rosemary Clooney – nema greške.
Elf (2003) — ne znam da li se još nešto može spomenuti a da već nije u vezi ovog filma. Ako ga još kojim slučajem niste pregledali, ova godina neka bude ta kada se nepravda ispravlja. Will Ferrel je u svom elementu, super funny, a Zooey Deschanel je u svom najšarmantnijem izdanju. Ako vam se Elf ne dopadne, i ako vam on ne probudi ljubav spram božićnih filmova onda ne znam šta bi moglo.
Bad Santa (2003) — Billy Bob Thornton je Grinč iz realnog, stvarnog života isto kao što je Jim Carrey bajkoviti Grinč. I Billy Bob savršeno daje do znanja da mu nije stalo ni do čega i ni do koga. Osim do alkohola. I novca. On je 100% neprikladan i 1000% biljantno destruktivan. The Kid je uloga koju Brett Kelly jednako genijalno glumi – on je luzer a prijateljstvo koje ima sa zločestim Deda Mrazom je unikatno, stvarno posebno. Ovaj film je omiljen Adi i meni, svake godine ga gledamo za Božić (a i kada nije Božić). Jedan je od mojih apsolutnih favorita! Drugi dio se može pogledati ali genijalnost prvog dijela je ipak neprevaziđena.
National Lampoon’s Christmas Vacation (1989) — mislim da je svaki tata naših generacija volio ovaj film (ustvari bilo koji Chevy Chase film :)). Dobro se sjećam Chevy Chase filmova kao dijete a Chase kojem inače praznici (pa ni bilo šta drugo) ne polazi za rukom niti onako kako je isplanirao, ovog puta za Božić odlučuje ostati kući. Imamo disfunkcionalnu porodicu sa klasičnim scenama brižnog oca i vječno neraspoložene tinejdžerke, sve je prenaglašeno i dramatično od dekoracija do borbe da Božić bude onakav kakav treba biti – i sve je super zabavno a čak su i sporedne uloge sjajne (Juliette Lewis, John Galecki, Doris Roberts).
How The Grinch Stole Christmas (2000) — Jim Carrey je glumčina i to je bez daljnjeg. A pored Maske je apsolutno savršeno odigrao svoju ulogu u Grinču po kojem film nosi ime. Gledala sam i crtani o Grinču ali više mi se dopada kako ga je odglumio Carrey. I zanimljiv info koji nisam primjećivala koju godinu unazad – Taylor Momsen (mala Jenny Humphrey iz originalne Gossip Girl serije), u Grinču glumi Cindy Lou Who. Ko bi rekao (pun intended :))?
Christmas In Connecticut (1945) — za ovaj film kažu da je stvorio put sada poznatih Hallmark božićnih filmova. Barbara Stanwyck je stara garda tako da nije iznenađenje koliko je dobra u ulozi Marte Stewart u 40-tim godinama prošlog stoljeća. Problem je u tome što nije onakva kako se predstavlja (savršena domaćica) a kada dobije nepozvane goste (uključujući svog šefa) koji joj za Božić dolaze kući, onda se nalazi u nezgodnoj situaciji gdje treba odglumiti tu idealnu domaćicu za kakvu se predstavljala.
A Christmas Story (1983) — iako je ovo divan film iz meni veoma drage dekade (80-te), radnja se ipak odvija tokom 40-tih. Red Ryder BB model puške-igračke je popularizovao ovaj film a BB igračka je napravljena po uzoru na Winchester puške koje su se koristile u Western filmovima. Dječak Ralphie silno želi ovu igračku za Božić, jer sanja da hvata negativce, ali niko ne podržava njegovu ideju od majke pa do nastavnika. I slično kao Elf, ovo je film sa jako puno poznatih rečenica. Veoma je voljen, i ako ga niste pogledali, neka ide na must listu.
Novi božićni filmovi koje gledam na Netflixu
Falling For Christmas (2022.) — nasljednica lanca hotela dobije amneziju i završava kod zgodnog vlasnika vikendice kojem će pokušati pomoći da spasi kućicu do Božića (a možda se desi i romansa)? Ovo je pitanje i priča koju smo vidjeli ko zna koliko puta, tako da nije originalna (blago rečeno) ali svi će pogledati ovaj film jer obilježava povratak Lindsay Lohan na ekrane. Nostalgije radi, podržavam i zato – sretno Lindsay!
Christmas With You (2022.) — Freddie Prinze Jr. je još jedno lice iz dobrih starih dana koji volim vidjeti, tako da ću film pogledati samo zbog njega. On je jednostavno drag čovjek, a iz recenzija mi se čini da je i cijeli film takav. Klasični rom-com od kojeg ne očekujem ništa osim dobrog raspoloženja. Mislim da su inače očekivanja za novije filmove spuštena tako da znate, ne očekujte remek djela ali biti će lijepo ako vas neki od novijih naslova ostavi u lijepom raspoloženju.
The Noel Diary (2022.) — izgleda kao još jedan Hallmark film! Još ga nisam pogledala ali planiram tako da tek trebam ostaviti koju riječ kao utisak. Ovo je za sve nas u PMS-u kada možemo istolerisati ekstremno cheesy filmove. Čini se da je ovo jedan takav ekstremno cheesy film sa lažnim snijegom, okolnostima koje nikome nisu jasne i sve i jednim klišeom kojeg se možete sjetiti. Yup, tipični feel-good film koji će umiriti moje nemirne hormone.
Scrooge: A Christmas Carol (2022.) — ako ste raspoloženi za animirani film, mislim da je ovaj vrijedan gledanja. Iako postoji jako puno rimejkova priče o mrzovoljnom škrtici Ebenezer Scrooge-u iz Charles Dickensove “A Christmas Carol” priče, kažu da je ova bolja od Jima Carrey verzije (čak i on nekada griješi). Mjuzikl iz 1970-te je nadaleko najbolji ali vrijedi čekirati i ovu moderniju verziju gdje su naratori tj. glasove posudili Jessie Buckley, Luke Evans i Olivia Coleman.
