Prirodni dezodorans – zašto ga odabrati i kako preći na prirodne dezodoranse i/ili antiperspirante?

Prirodni dezodorans – zašto ga odabrati i kako preći na prirodne dezodoranse i/ili antiperspirante?

Dezodoransi su bili u neku ruku prvi bastion regulisanja sastava u proizvodima za njegu/ higijenu ali bez obzira na početni tajming, ni dan-danas se situacija sa dezodoransima koji ne sadrže aluminijeve soli nije posebno popravila. Da, imamo mrvicu bolji izbor ali to i dalje nije dovoljno – ipak je većina dezodoransa na tržištu relativno bezlična, fokusirana na marketing sa bombastičnim tvrdnjama (nikome nije potrebno da deo “drži” 72 sata, realno) i glavni aduti su mirisi. Definitivno, ni izbliza se nije popravila kvaliteta koja nam se pruža a koja bi trebala biti standard. I dok sada imamo bolju svijest o tome šta nam je poželjno a šta nepoželjno u kremama i serumima za lice, poznajemo benefite šampona bez sulfata jednostavno kao da je vrijeme stalo za dezodoranse. A mi svi jesmo prilično specifični kada su u pitanju očekivanja koja imamo od dezića. Prilično je lična stvar dezodorans, zar ne? 

Ne postoji neki univerzalno odgovarajući deo već svako ima neke svoje posebne kriterije kada su u pitanju proizvodi od kojih očekujemo da drže pod kontrolom tjelesne mirise. Ono što jeste univerzalno očekivanje od svih nas jeste da rade svoj posao, da su pouzdani. Dezodorans je jedan od praktičnijih proizvoda poput paste za zube – nezaobilazni su dio naše svakodnevne higijene i nisu nešto što je luskuzno niti nam kupovina dezodoransa izaziva posebno uzbuđenje. Moja lista za kupovinu svakog mjeseca bude nešto poput ovoga; blaznice, šampon, štapići za uši, gel za tuširanje, dezodorans, brijač itd. Dezodorans je nešto što se podrazumijeva kod osnovne higijene i ne mislim da na njemu treba škrtariti. Ipak, upravo zbog učestalosti korištenja dezodoransa, uopšte nije svejedno šta se u njemu nalazi – tačnije, šta svakog dana stavljamo na kožu pazuha koja je osjetljiva a ispod nje se kriju osjetljivi limfni čvorovi. Mogu povremeno koristiti neki deo u spreju koji je “jači” za dane kada znam da ću imati intenzivniji trening pa mi je potrebna intenzivnija antiperspirant akcija. Ali generalno, u svakodnevnom životu, preferiram koristiti nešto nježnije i bez aluminija ili parabena. U ovom tekstu se namjeravam dotaći osnova tipa koja je razlika između dezodoransa i antiperspiranta, šta čini da znoj ima neprijatan miris, da li su aluminijeve soli štetne, kakvo je moje iskustvo sa dezićima + preporuka prirodnih dezodoransa kojima sam zadovoljna i koji barem malo osvjetljavaju ovu (nepravedno) zapostavljenu kategoriju.

Dezodorans i/ili antiperspirant?

Prije svega je ključno prepoznati razliku između dezodoransa i antiperspiranta. Dezodoransi funkcionišu tako što će spriječiti nastajanje neprijatnih mirisa time što napadaju bakterije koje rastu na vlažnim, mračnim mjestima kao što je naš pazuh. Antiperspiranti generalno funkcionišu tako što fizički  blokiraju lučenje znoja ili uz pomoć hemikalija. Bez obzira šta odaberete, sastojci u proizvodima se apsorbuju kroz kožu što znači da mogu završtii u krvotoku. Uopšteno, antiperspiranti djeluju kao dezodoransi, ali dezodoransi ne sadrže sastojke koji blokiraju lučenje znoja. To znači da nećete smrduckati, ali ćete se i dalje znojiti. Nekada davno, prije čak dvadesetak godina su se spominjali izvještaji da sastojci poput aluminija u dezodoransima imaju pvoeznicu sa kancerom. Također se odavno navodilo da talk (o kojem sam pisala i ja ovdje, a ima funkciju isušivanja) se također povezuje sa zdravstvenim problemima. Tako da zabrinutost oko ovih sastojaka nije ništa novo, oko njih se odavno vuku raznorazne sumnje. Talk je nešto što lično izbjegavam i mnogo su mi draže alternative koje su jednako funkcionalne, te vjerujem da kao konzumenti trebamo insistirati na njima.

A što se aluminijevih soli tiče, konstantno sam se vrtila u krug vođena člancima da li jeste ili nije odgovoran za nastanak raka. Nakon ko zna koliko pročitanih članaka, i dalje situacija nije ni crna, niti bijela. No sama činjenica da su nakon korištenja dezića sa aluminijem, pronađene čestice tog istog aluminija u tkivu grudi – nije prijatna. Da li je paranoja opravdana? To već ovisi od vašeg ličnog rezonovanja. Jednostavno ne postoji dovoljno studija koje bi jasno potvrdile povezanost raka dojke i aluminija u dezodoransima. Isto tako, ne postoji ni dovoljno studija koje bi sa sigurnošću utvrdile da takve veze nema. Ono što ipak treba imati na umu jeste da, kada nešto pojedemo to razgrađuju jetra i probavni sistem. Ali kada nešto stavimo/ nanesemo na svoju kožu, postoje scenariji kada iz takvih proizvoda supstance ulaze u naš krvotok bez prethodnog metaboliziranja. Ponavljam, nema razloga za paniku niti je ona potrebna ali ako imamo na umu koliko često ponavljamo radnju kao što je korištenje dezodoransa, čovjek se zamisli. 

Za parabene znamo da mogu izazvati probleme jer kada parabene apsorbujemo u tijelo, mogu se ponašati kao hormon estrogen što povećava rizik od određenih vrsta kancera (poput raka dojke). Petrohemikalije poput emolijensa i ftalata koji se koriste u proizvodnji antiperspiranata i dezodoransa možda čine nanošenje prijatnim a koža lijepo miriše zbog njih, ali povezuju se sa reproduktivnim problemima (kod muškaraca i žena). Moja je logika ali i pitanje – zašto se izlagati dodatnom riziku? Ne možemo isključiti baš svaki, ali za one o kojima znamo donekle imamo savjesnu obavezu da postupamo u skladu sa informacijama koje imamo.

Šta treba znati kada prelazimo na prirodne dezodorane i/ili antiperspirante?

Ukoliko ste do sada koristili konvencionalni antiperspirant i navikli ste da su vam pazusi suhi cijeli dan, onda možete preći na prirodne antiperspirante. Dezodoransi ne zaustavljaju znojenje. Prije svega, treba znati da je sam znoj bez mirisa. Znoj se sastoji od vode, soli, minerala i elektrolita. Neprijatan miris stvaraju bakterije koje ga razgrađuju. Dezodoransi neutrališu bakterije koje izazivaju neprijatan miris ali dezodoransi neće spriječiti osjećaj vlažnosti pazuha. U suštini, miris dezodoransa samo maskira neprijatan miris. Antiperspiranti su ti koji stvaraju barijeru na kraju znojnog kanala i fizički spriječavaju znojenje. Aktivna supstanca s ovim dejstvom u klasičnim dezodoransima su soli aluminija. U prirodnim antiperspirantima se takva funkcija oslanja na sastojke poput sode bikarbone, Aru praha (ili Arrowroot prašak), tapioka praha, kukuruznog škroba ili biljnog glicerina. Također, imajte na umu i formu. Neki prirodni dezodoransi dolaze u teglicama pa ih nanosimo prstima a neki dolaze u formi stika. Samo je stvar preference šta je vama praktičnije i prijatnije. Miris nije presudan, ali svakako jeste bitan faktor pa obratite pažnju da su note komplimentarne sa vašim prirodnim tjelesnim mirisom (hemijom tijela).

Pazite da dezodorans i/ili antiperspirant koji koristite ne ostavlja mrlje na odjeći. Iako su prirodni dezodoransi i prirodni antiperspiransi bolji za nas i našu okolinu, to ne znači da postoji nula posto šanse za iritacije. Sve od eteričnih ulja do sode bikarbone može izazvati iritaciju kože tako da je veoma bitno pratiti kako koža reaguje da bi odabrali ono što je najbolje za nas. Ukoliko vam je koža osjetljiva i sklona bubuljicama, potražite proizvod koji sadrži kaolin glinu ili magnezij umjesto sode bikarbvone. Također, neki od baznih sastojaka u prirodnim alternativama mogu uflekati odjeću. Kokosovo ulje je sjajna baza ali na bijeloj odjeći može ostaviti žute fleke nakon par pranja kojih se teško riješiti. Ukoliko nosite tamnu odjeću, moguće da ste već primjetili kako prirodne alternative dezodoransima i antiperspirantima mogu ostaviti bjeličast trag. To je rezultat suhih sastojaka koji su umješani u formulaciju.

Kako preći na prirodne dezodoranse i/ili antiperspirante?

Dok se sigurno čini kako se nema puno toga filozofirati oko prelaska na prirodne alternative, ipak će vam biti potrebno vremena da se potpuno prilagodite promjeni. Ako ste godinama koristili konvencionalne dezodoranse i antiperspiranse onda će trebati vremena da se tijelo prilagodi prirodnim sastojcima. To ne znači da se morate žrtvovati i smrduckati narednih mjesec dana ali budite svjesni da je organizmu potrebno malo vremena da se potpuno prilagodi. Ovo su četiri koraka kojima možete tranziciju sebi olakšati:

1. EKSFOLIJACIJA — prvi korak prelaska na prirodnu alternativu bi trebala biti eksfolijacija. Kada ste pod tušem, koristite nježni peškirić ili spužvicu za kupanje kako bi blagim pokretima masirali područje pazuha i otklonili mrtve ćelije kože kao i naslage starog dezodoransa. Nemojte grebati niti pritiskati kožu, bitno je da budete jako nježni.
2. NANOŠENJE — ovisno o formi će prirodni dezodoransi imati varijacije u načinu nanošenja. One u teglicama ili kutijicama je na početku najbolje koristiti u malim količinama. Neki od njih bi mogli biti zrnati pod prstima ali će se omekšati u dodiru sa toplinom kože. Ukoliko imate jak tjelesni miris, idealno je nanijeti ih prije spavanja i ponovo ujutro (nakon tuširanja).
3. VRIJEME — ovo će ovisiti od tijela do tijela ali svakako će biti potreban period prilagođavanja. Možda ćete se na početku znojiti više nego ranije ili će neprijatan miris biti izražen. Generalno je potrebno par sedmica da se tijelo prilagodi na novi proizvod. I upravo tokom tog perioda prilagođavanja se preporučuje koristiti manje količine te je bitno da ne pretjerujete sa primjenom u pokušaju da maskirate mirise tijela.
4. REAKCIJA — kao što sam spomenula, iako su prirodni dezodoransi i antiperspiransi bolji za nas i našu okolinu, šansa za iritaciju nije potpuno isključena. Pratite da li i kako koža reaguje. Ako primjetite osip ili osjećaj pečenja, odmah prekinite sa upotrebom.

Šta tražiti u prirodnom dezodoransu i/ili antiperspiransu?

• CILJAJTE NA PROIZVOD SA ŠTO VEĆIM PROCENTOM PRIRODNO DOBIJENIH SASTOJAKA — velika većina dezodoransa je formulisana sa iritirajućim, sintetičkim hemikalijama koje nisu idealne za naše zdravlje. Zato je bitno da naglasak bude na onima čiji je sastav ako ne 100% prirodan, onda prirodan u što većoj mjeri. Čak ako u nazivu na pakovanju vidite riječ “natural” vi ipak provjerite šta se zaista nalazi u sastavu.
• TRAŽITE PRIRODNE AKTIVNE SASTOJKE KOJI ŠTITE OD NEPRIJATNIH MIRISA — to neka budu kaolin glina, eukaliptus i Saccharomyces Ferment Filtrate.
• BIRAJTE PROIZVODE BEZ ALUMINIJEVIH SOLI — aluminij se nalazi u mnogo dezića i antiperspiranata jer fizički blokira znojne žlijezde ali to znači da remeti prirodni proces hlađenja tijela (a tijelo u tom slučaju kompenzira negdje drugo, recimo na dlanovima, čelu ili stopalima). U suštini, znoj će da “izbije” negdje drugo ako ne već ispod pazuha. Proces perspiracije tj. znojenja je potpuno prirodan i neophodan, tako da je uzaludno prekinuti ga (i nemoguće ustvari). Također se aluminijeve soli povezuju sa Alzhajmerovom bolešću a ukoliko vam nije prijatno znati da su tragovi aluminijevih soli pronađeni u uzorcima tkiva dojke zahvaćenih rakom, onda sebi priuštite mir i preskočite ih.
• IZBJEGAVAJTE ČESTO KORIŠTENE SINTETIČKE HEMIKALIJE/ TOKSINE — toksini o kojima je riječ se mogu umiješati sa radom hormona poput estrogena i testosterona. Implikacije mogu biti široke i ozbiljne. Izbjegavajte proizvode koji sadrže parabene, ftalate, petrohemikalije itd.
• POTRAŽITE KORISNE AKTIVNE SASTOJKE — u njih bi spadali karite puter i aloe vera. Prirodni dezodoransi bi trebali biti nešto više od pukog blokiranja neprijatnih mirisa. Poželjno bi bilo da osim primarne funkcije hrane, njeguju, umiruju i zacjeljuju našu kožu. Sastojci poput karite putera i aloe vere hidriraju i obnavljaju kožu kako bi pazusi bili meki, glatki i bez iritacija.
• NANOŠENJE TREBA BITI PRIJATNO A TRAJNOST DOBRA — visokokvalitetan prirodni dezodorans bi se trebao nanositi glatko i svilenkasto, bez obzira da li se nanosi na suhu ili mokru kožu. I također bi trebao da traje duže vremena. Jedan prirodni deo stik bi trebao da nam traje barem 2-3 mjeseca, ako ne i duže. Mnogi prirodni dezodoransi znaju biti ljepljivi i prave neprijatan osjećaj ljepljivim slojem ostataka na pazusima. To nije znak dobrog prirodnog dezodoransa. I ako ga potrošite za 30-45 dana, to također nije dobar znak.
• AKO VAM JE KOŽA OSJETLJIVA PRESKOČITE SODU BIKARBONU U SASTAVU — mnogi prirodni dezodoransi i dalje sadrže sodu bikarbonu koja ljudima osjetljive kože može izazvati iritacije (u prosjeku je to 1 od 10 osoba). Ukoliko vam je koža osjetljiva i sklona bubuljicama, potražite proizvod koji sadrži kaolin glinu ili magnezij umjesto sode bikarbvone.
• EKSPERIMENTIŠITE DOK NE OTKRIJETE IDEALAN DEO — različiti prirodni dezodoransi će različito djelovati na svakoga od nas. Sve ovisi od prirodne hemije tijela pa će neko lakše pronaći prirodnu alternativu, dok će drugim biti potrebno testiranje više prirodnih dezića dok ne pronađu onaj koji im potpuno odgovara. Nemojte se obeshrabriti i da lako odustajete, jer zapamtite da je potrebno pružiti barem dvije sedmice testnog perioda svakom deziću prije finalne odluke.