Najbolje južnokorejske serije i filmovi: Drugi dio

najbolje korejske serije i filmovi

Najbolje južnokorejske serije i filmovi: Drugi dio

Negdje u približno isto doba prošle godine sam vam pisala o svojim prvim sažetim utiscima po pitanju korejske kinematografije. Bilo je tu dosta starijih filmova među kojima je većina u žanru kompleksnih trilera sa sick twistom ali je tu bilo i novootkrivenih filmova iako su serije lagano počele preuzimati vodstvo u borbi za moju pažnju (uglavnom Netflix otkrića). U prošlom tekstu sam sažela 27 filmova i 16 serija –  nazovimo to prvi batch 😉 Sada u drugom batchu imamo preokret jer ovaj sažetak se sastoji od 6 filmova i čak 38 serija. Woah! Ne smijem ni pomisliti da uđem u računicu koliko je to ukupno vremena koje sam potrošila (ili bolje reći, uložila) u korejske serije – recimo da sam dosta dosade prekratila gledajući ih. 

Interesantno je da prije koju godinu ne bih rekla da mi je korejska kinematografija bila dominantna na repertoaru – prilično sam vjerna bila španskoj kinematografiji gotovo deceniju unazad. Ali kao da je španska kinematografija doživjela procvat i peak, te se sada nalazi u slobodnom padu. Razmislite, kada ste posljednji put odgledali kvalitetan film sa njihovog govornog područja (da uključimo i recimo argentinske filmove u obzir)? Ja nisam odavno, nažalost. Ali nadam se da će se to promijeniti i popraviti jer uvijek ću im biti sklona pošto mi je blizak španski temperament i iskrena pasija u komunikaciji. Naizgled sušta suprotnost, korejska kinematografija krije puno iznenađenja i nije to hladan narod kako mi inače doživljavamo Koreance i Japance (da ne generalizujemo sve narode Azije). Specifični jesu, ali hladni nisu. 

Jednostavno, kulturološke razlike postoje ali to ne znači da ljudi nisu strastveni – oni svoju strast kanališu i iskazuju na svoj način. I upravo to mi se dopada kod njihovih filmova i serija, kao i izvrstan pristup trilerima (mislim da su njihovi možda među najboljima generalno). Cijenim mentalnu akrobatiku koju uvijek pripreme gledaocima, iznenađuje me koliko su osviješteni o brojnim društvenim pitanjima, kreativni toliko da su iz pepela podigli zombie žanr koji je davno doživio peak i uopšteno je zamijenjen drugim žanrovima u mainstream kulturi barem. Tu je još mnogo razloga zbog kojih bih baš svakome ko je otvorenog uma preporučila da istraži korejsku kinematografiju. Pod korejskom naravno mislim na južnokorejsku jer je Sjeverna Koreja priča za sebe i mislim da su im filmovi na zadnjem mjestu stvari kojima se bave preko 70 godina. Ali zato kroz jug korejskog poluotoka možemo iskusiti bogatstvo te kulture koja me fascinira (a i ostatak svijeta kako vidim). Ovo bi bila “druga tura” mojih preporuka za gledanje a ako nastavim ovim tempom, mogao bi se na blogu pronaći i treći dio pa da ovo postane pravi kinematografski serijal. Ono što možete zaključiti jeste da mi znatiželja i apetit još uvijek nisu splasnuli, ostalo je još mnogo toga da se otkrije i pogleda.

Najbolji korejski filmovi

NIGHT IN PARADISE (Nagwonui bam 2020.) – ovo je jedan od boljih korejskih filmova koje sam pogledala zadnjih mjeseci i moram reći da iako je mračan, to je ono što mi se i dopalo. Ono po čemu su korejski filmovi uvijek bili autentični jeste činjenica da ne boluju od “happy ending” fenomena. Kakva god da je priča, ne mora značiti da je sretan završetak zagarantovan i to je dosta realno. Iako je “Night in paradise” jedan od onih filmova za koje na treba vremena da se priča razvije, da upoznamo likove tj. slow-burn je kategorija, svo uloženo vrijeme će se do kraja 100% isplatiti. Drama/ triler/ akcija prati gangstera kojeg nadređeni šalje na Jeju ostrvo nakon što se jedna operacija izjalovila. Otkako je kročio na ostrvo počinje da uočava kako ništa nije kako se čini a upoznaje i djevojku koja će se pokazati kao bitna osoba u kratkom periodu koliko vremena provodi sa njom. Film je nasilan, mračan, više žanrova se isprepliće ali apsolutni vrhunac očekujte na kraju filma i stvarno nema suzdržavanja, biti ćete sigurno šokirani i pod utiscima.

CONFESSION OF MURDER (Nae-ga sal-in-beom-i-da 2012.) – odličan triler u žanru serijskih ubica koji su koreanci potpuno prekucali. Odavno nisam gledala nešto slično a da je dobro, pa čak ni novije korejske filmove. Mana bi bila možda pretjerane akcione scene ali generalno je priča jako, jako dobra. Serijski ubica Lee Du-sok je ubio deset žena a jedna za koju policija smatra da je također njegova žrtva nije pronađena. Nakon što je slučaj zastario na posljednje ubistvo koje je počinio, Lee Du-sok objavljuje knjigu u kojoj opisuje svako od ubistava u detalje. Istovremeno detektiv na slučaju želi otkriti lokaciju posljednje žrtve, kao i majka žrtve. Tokom debate uživo u TV emisiji sa detektivom i ubicom, čovjek pod aliasom “J” se javlja i tvrdi da je on pravi ubica a Lee Du-sok lažnjak. 

A TAXI DRIVER (Taeksi woonjunsa 2017.) – radnja je smještena u 1980-tim godinama i naizgled počinje bezazleno dok trebate kao gledatelj znati da je ovaj film dosta fokusiran na određeni historijski period Južne Koreje. Taksista udovac iz Seoula ima finansijske probleme a brine i za svoju kćer (bude par scena koje stisnu srce). Ovom taksisti u život dolazi njemački reporter koji je dobio dojavu od BBC-a da se se napeta situaciju u Južnoj Koreji pogoršala i potreban mu je vozač kojem će dobro platiti da je izvidi. Njih dvojica nisu “sjeli” jedan drugome na prvu ali silom prilika pronaći će se u situaciji da zbog vlastitih interesa budu bačeni u dosta opasne momente kada se čovjek moralno “lomi”. 

CARTER (2022.) – ovo je korejska verzija filma “Hardcore Henry”. Snimljen je kao igrica i kao da je snimljen u “jednom cugu”,te ima dosta CGI specijalnih efekata. Nije neko dubokoumno štivo,i iskreno, način na koji je film snimljen može biti naporan za pratiti ako niste raspoloženi za ovaj tip filma ali ako tražite upravo nešto kao “Hardcore Henry” – ovo je odličan izbor uz kokice.

SEOUL SEARCHING (2015.) – u još jednom filmu čija je radnja smještena u 1980-te godine, tinejdžeri korejskog porijekla ali rođeni van Južne Koreje dolaze u Seoul za ljetni kamp. I priča prati njihovo istraživanje korejskog kulturnog identiteta no tu je ubačeno dosta aktuelnih tinejdžerskih tema od odnosa sa roditeljima, vršnjacima, borbe sa autoritetom i sl. a bilo je tu i tema specifičnih za koreance poput kompleksnog odnosa sa Japanom. Ubačeno je i solidnog humora tako da film nije previše “težak”. 

THE CHASE (Ban-deu-si jab-neun-da 2017.) – još jedan primjer solidnog korejskog trilera sa serijskim ubicom koji gledaoce drži u nezivjesnosti do kraja. Po pitanju kvaliteta, ne mogu reći da je na nivou recimo kultnog “I Saw the Devil” jer realno, malo filmova mu može parirati svakako. Ali je itekako superioran u odnosu na holivudske filmove. U priči čovjek koji izdaje stanove primjećuje da mu stanari nestaju i trag vodi do brutalnih ubistava koja su se odigrala prije 30 godina. Tako se postavlja pitanje da li se tadašnji serijski ubica ponovo “aktivirao” nakon decenija pauze. U filmu imate svega od zanimljivih likova, akcije, misterije a radnja je sve bolja što je više pratite.

Na spisku za gledanje:

RECORD OF YOUTH (Chungchungirok 2020.-) –
LOVE IN THE MOONLIGHT (Gooreumi Geurin Dalbit 2016.) –
EMPRESS KI (
RUN ON (2020.-2021.) –
INHERITORS (Sangsogjadeul 2013.) –
ALCHEMY OF SOULS (2022.) –
TOMORROW (2022.-) –
BIG MOUTH (2022.) –
SNOWDROP (Seolganghwa 2021.-) –
IF YOU WISH UPON ME (2022.) –
LITTLE WOMEN (2022.) –
MOUSE (Mauseu 2021.-) –
FLOWER OF EVIL (2020.) –
WHILE YOU WERE SLEEPING (Dangshini Jamdeun Saie 2017.) –
DOOM AT YOUR SERVICE (Eoneu Nal Uri Jib Hyeongwaeuro Myeolmangyi Deuleowassda 2021.-) –
TRUE BEAUTY (Yeoshingangrim 2020.-2021.) –
BURNING (Beoning 2018.) – 
MOTHER (Madeo 2009.) – 
SPRING, SUMMER, FALL, WINTER…AND SPRING (Bom yeoreum gaeul gyeoul geurigo bom2003.) – 
EXTREME JOB (Geukhanjikeob 2019.) – 
SYMPATHY FOR LADY VENGEANCE (Chinjeolhan geumjassi 2005.) – 
NEW WORLD (Sinsegye 2013.) –
THE CHASER (Chugyeokja 2008.) –
MINARI (2020.) – 
OKJA (2017.) – 
PEPPERMINT CANDY (Bakha satang 1999.) – 
THE DARK FIGUE OF CRIME (Amsusarin 2018.) – 
3-IRON (Bin-jip 2004.) – 
THIRST (Bakjwi 2009.) – 
PIETA (2012.) – 
ASSASSINATION (Amsal 2015.) –
MONTAGE (Mong-ta-joo 2013.) –
BEASTS CLAWING AT STRAWS (Jipuragirado jabgo sipeun jibseungdeul 2020.)

Najbolje korejske serije

HELLO, MY TWENTIES/ AGE OF YOUTH (Cheongchunsidae 2016.-2017.) – postavka je jednostavna: pet potpuno različitih djevojaka, studentica, su cimerke u kući Belle Epoque koju iznajmljuju od jedne ljubazne starije gospođe. Svaka epizoda donosi novu temu i okolnosti kroz koje djevojke samostalno ili zajedno prolaze. Formula serije je jednostavna ali je super snimljena. Svaka djevojka je svoja po karakteru, prošlosti, ponašanju, željama itd. Ravnomjerno su rasporedili karakterne osobine tako da se svako može prepoznati u nekoj od protagonista, povremeno se jave stereotipne scene ali ne kvare dojam a priče su zanimljive. Topla preporuka.

D.P. (2021.-) – za razliku od prethodne serije i preporuke koja je dosta ležernija i super za opušteno gledanje, ova je sušta suprotnost. Nemojte me pogrešno shvatiti, bilo je odličnog humora i ovdje, ali je cjelokupni ton serije mračan. Tema je vojni rok koji je obavezan u Južnoj Koreji i traje prilično dugo (18-21 mjesec). Ova je tema aktuelna zbog BTS grupe jer se u javnosti vodi debata trebaju li biti oslobođeni vojnog roka zbog velikog doprinosa kulturi i promociji Južne Koreje u svijetu (neki klasični muzičari su bili na ovom principu oslobođeni). U svakom slučaju, taj vojni rok nije bezvezan niti blag – a to je upravo ono što je prikazano u seriji. Glavnu ulogu tumači inače odlični Jung Hae-In a ono po čemu ćete zapamtiti seriju jeste realističnost. Okej, humora radi neke su stvari bile naglašene i to je uspjelo jer su specifične scene bile dosta funny (kada sa partnerom hvala dezertere). No, suština priče je onakva kako bi je čovjek i zamislio (možda i gora). Pogledajte seriju iako vas vojska ne zanima (ne zanima ni mene), jer je kroz vojno okruženje prikazana ljudska priroda na jedan brutalno realan način.

SHE WOULD NEVER KNOW (Sunbae, Geu Libseutik Bareujimayo 2021.) – ovo je laganija romantična serija bazirana na istoimenom webtoonu. Dobar su par ispali Kim Ro Woon koji mi je ovdje ostavio dobar utisak i uloga mu leži (dok mi je do sada ok u “Tomorrow”), i Jin-ah Won koja inače glumi sitne djevojke oštrog stava. Bili su kao yin i yang, komplimentarni iako veoma različiti. Ženski glavni lik je dosta nezreo a muški neiskusan – na kraju se pokazalo da se u oba slučaja zrelost ipak stiče godinama, strpljenjem. A znam da će neko pomisliti da pojedini ljudi ne zaslužuju druge šanse, međutim, lik Kim Ro Woona je lijepo demonstrirao kako se povremeno velikodušnost i širokogrudnost (kako god želite nazvati nesebičnu ljubav) isplati.

EXTRAORDINARY ATTORNEY WOO (Weird Lawyer Woo Young Woo 2022.) – ova me serija oduševila! Ovo je primjer onoga kada sam pisala da cijenim kako koreanci uspiju prikazati određene socijalne teme na ozbiljan, a opet zabavan i gledljiv način. Poenta je zainteresovati šire narodne mase a vjerujem da su itekako uspjeli, ako je suditi po fantastičnim reakcijama širom svijeta na ovu seriju. U pitanju je djevojka po imenu Woo Young-woo koja je autistična i sa svojih 27 godina je advokatica u jednoj respektabilnoj advokatskoj firmi. Pratimo njen svijet i fascinantna je dubina prikaza života autistične osobe. Naravno, nisu svi autistični ljudi identičnih iskustava (i to se naglašava više puta u seriji), ali kroz primjer Woo Young-woo dobijamo puno bolji uvid u jedan, za nas ostale, novi svijet. Poteškoće u djetinjstvu, nerazumijevanje i osuda okoline, odbacivanje ljudi koji su drugačiji, borba oca da potakne autistuično dijete na izražaj, podapinjanja na radnom mjestu, optuživanje da koristi svoje poteškoće u svrhu benefita i napredovanja, sve moguće predrasude sa kojima se suočava + iskustvo ljubavi. Mislim da je bitna tema a serija kroz kritičko oko preispituje sve i jednu od navedenih tačaka. Posebno mi je epizoda 12 ostala u sjećanju, te bih je od sveg srca preporučila svakoj ženi. Mene je jako dirnula.

REMARRIAGE & DESIRES (2022.-) – iskreno ću vam reći, na ovom spisku su sve K-drame i Korean Dramas u smislu da jesu serije ali kvalitetne serije (minimalno su pristojne i solidne). Ovo je već tipična sapunica, koje inače ne gledam (bez obzira na zemlju porijekla, to jednostavno nije moj žanr). Ali tokom jednog žestokog PMS-a sam napravila izuzetak i “spržila” svih 8 epizoda za dan. Predramatična je, puna skandala, šokantnih prevrata, bilo je i smiješnih scena (koje nisu trebale ispasti smiješne), dosta stereotipa – ali mi je pomogla prebroditi PMS tako da, ako ćete je gledati u tu svrhu, podržavam.

SUMMER GUYS (2012.-) – ukoliko zbog dosta svježeg septembra pomalo patite za ljetnim danima, onda je ova serija idealna jer će vas transportovati u summer vibes. Vidjeti ćete puno kadrova prekrasne prirode Jeju ostrva a priča je o tri mladića i djevojci koji rade u koktel baru. Djevojka kao vlasnica ima velike planove i ambicije, želi ostvariti nešto značajno od svog privatnog biznisa ali bar biva uništen uslijed požara. Tri konobara koja su tu radila će joj pokušati pomoći da se vrati na noge. Deset epizoda u trajanju od po 30 minuta su lagano štivo i svakako je laganija serija za opušteno gledanje.

MY LIBERATION NOTES/ MY LIBERATION DIARY (Naui Haebangilji 2022.-) – opis radnje je na imdb; priča o troje braće/ sestara i jednom strancu. Taj opis je tako neodređen i, ako možete, pokušajte pregledati seriju beza da znate puno o njoj. Meni se učinila blago letargičnom ali sam se vremenom toliko oduševila, naprosto nisam mogla prestati da razmišljam o nekim scenama danima. Neka vas spori tempo ne zavara, puno toga se dešava i uopšte vas serija neće smoriti – doživjela sam je kao priču sa dosta slojeva. Svakom epizodom otkrivamo novi sloj priče i svakog od likova. Ako vam se život nekada čini zamornim, napornim, iscrpljujućim – svoje misli možete odslušati kao eho kroz epizode. Prilično netipična dva lika su bila misteriozni Mr.Gu i Yeom Mi Jung. Mr.Gu je dosta rezervisan, hladan, “o sebi, pri sebi” tip čovjeka – čak ni ljudi kod kojih je radio nisu mogli pretpostaviti njegov pravi identitet. Njihovo troje djece je blesavo, svak na svoj način. Yeom Mi Jung je strašan introvert, povučena, neiskusna, naivna pa skoro – beskarakterna osoba. I sama se pita mnogo toga o sebi, kritikujući svoju neodređenost. Njeno buđenje i spoznavanje života je sporo ali itekako interesantno. Njena sestra Yeom Ki Jung me više smorila iako je življa, glasnija, veselija – njena priča je meni barem bila tegobnija. A super mi je lik brata Yeom Chang Hee, koji me toliko puta nasmijao da sam do kraja navijala za njega.

LOVESTRUCK IN THE CITY (Doshinamnyeoui Sarangbeob 2020.-) – u odnosu na recenzije koje sam čitala, meni se ova serija izgleda dopala malo više nego većini. Nije mi priča toliko revolucionarna i da, priznajem da je glavna ženska uloga iracionalna, iritantna, nelogična, nezrela itd. Njen lik je nedovršen a upravo takve oštećene ljude odlično glumi Kim Ji-Won jer sam je gledala i u “My liberation notes”. Ne znam kako joj to uspjeva ali može tako iritantne osobe da približi gledatelju, pa iako jedno vrijeme podiže pritisak nelogičnim postupcima, na kraju je čovjek donekle razumije i lik koji tumači doživi iskupljenje. Međutim, meni je ova serija otkrila glumca Ji Chang-Wooka. To je ime dobro poznato domaćoj korejskoj sceni a ja sam poslije ove serije počela istraživati i druge u Netflix arhivi. Zašto? Jer je stvarno super glumac koji ima veliki raspon uloga koje može utjeloviti i nije se ograničio na jedan žanr. Konkretno, u ovoj seriji mi je bio urnebesan tokom svojih emotivnih lomova (kojih zahvaljujući Kim Ji-Won nije bilo malo). Od prve epizode sam bila “navučena” na dinamiku glavnog ljubavnog para, bili su divni i svidjela mi se tehnika u stilu intervjua kojom je svaki lik predstavljao svoju životnu priču. Kao i mnoge, također me osma epizoda emotivno animirala (čitaj: rasplakala) i gajima (ne idi, ne napuštaj me na korejskom) je riječ koja mi je poslije gledanja serije ostala upamćena kao visoko rangiran iskaz romantike.

SUSPICIOUS PARTNER (Soosanghan Pateuneo 2017.) – ovo je zabavna serija, dosta lagana za gledati. Čak nekada djeluje kao crtani/ strip zbog muzike, silne zezancije, nerealnih prekreta. Srećom, nikada u tome ne pretjeruju ali recimo da su mana one očigledne reklame. Pizza Hut i Papa Jones upadaju u oči, što bi se kod nas reklo – ofirno 😉 Dobro je što je negativac pravi negativac iako vjerujem da se većina može suosjećati sa njim, pogotovo tokom jedne od njegovih posljednjih scena u sudnici. Ah da, akteri su advokati, tužioci i sudije – dosta se toga odgađa u navedenim prostorijama. U svakoj epizodi imamo novi slučaj ali se kroz cijelu seriju provlači glavna priča. Koreanci vole poveznice iz djetinjstva, nešto sudbinski što se desilo i povezalo ljude pa se potom nakon nekog vremena ti isti ljudi ponovo spoje (Karma). Bilo je dosta moralnih dilema, kako reagovati u nekim situacijama, testiralo se povjerenje, lojalnost itd. Ali je sve u veoma gledljivom formatu.

THE K2 (2016.) – ovo je već miks K-drame i sapunice, što se pogotovo osjeti u scenama gdje se pojavljuje lik Choi Yoo Jin. Utjelovila je maćehu u najgorem svjetlu, stvarno je neagtivka par excellence. Ali jesu bile impresivne scene kada je Ji Chang-Wook spasio (prvo oteo, potom spasio) iz gorućeg automobila. Taj njegov djelimično instinkt, djelimično moral i etika će definisati i postaviti temelje kontradiktornog savezništva sa ovom negativkom. Baš je interesantno kako ovdje heroj i antiheroj imaju neku nedefinisanu konekciju. Ji Chang-Wook je odličan u akcionim scenama. Iskreno, ljubavni aspekt mi nije zaokupio pažnju – možda griješim ali nije bilo neke hemije između njega i glumice Im Yoon-ah (utjelovljuje lik Goh Anna). Ipak mislim da je glavna antijunakinja, K2 specijalni agent i nadmudrivanje, podapinjanje, sva drama koja se odvija.

HEALER (Hilleo 2014.-2015.) – za razliku od prethodne serije, ovdje mi glavni par ima smisla jer glumci imaju dinamiku i imaju hemiju. Poenta je da su glumci dosta solidni, Ji Chang-Wook ali i prepoznatljivo lice Park Min-Young. Za nju je šteta što je posljednjih godina ograničavaju kao umjetnicu na klasične romantične komedije jer može ona itekako iznijeti netipičnu žensku ulogu. Ako pričate sa ljubiteljima K-drama onda će Healer biti jedna od serija sa najvećim brojem preporuka. I sa razlogom, jer je odlična. 

RAIN OR SHINE/ JUST BETWEEN LOVERS (Geunyang Saranghaneun Sai 2017.-2018.) – dvoumila sam se da li uopšte spomenuti ovu seriju, ali pored očiglednih mana koje ima, na kraju sam prelomila da je vrijedi barem spomenuti pa vama ostavljam odluku da li dati seriji šansu. Najveća manajesu scene zemljotresa i žrtava u tržnom centru koje su katastrofalno urađene. CGI specijalni efekti su sramota, ipak serija nije snimljena ni tako davno. Koje je opravdanje da su te odlučujuće scene negledjive – ne znam. Zamislite kontradikciju emocija kada vas priča potpuno uvuče i naiđe scena zemljotresa koju ne možete gledati pa svaki put premotavate te dijelove? To pokvari doživljaj. Ali bila sam istrajna da dovršim seriju jer je solidna melodrama. Prvi put sam gledala glumu Jun-Ho Leea i oduševio me, kao i prepoznatljiva Jin-ah Won. Svidjelo mi se što glavna muška uloga nije tipična, još jedan je antiheroj (primjećujete da ih volim). Zanima me vidjeti kako ljudi koje bi nazvali oštećenima idu kroz život, uspostavljaju konekcije uprkos traumama. Nekada više volim takve realističnije priče, nego one potpuno umotane u celofan. Vratiti ću se na scene zemljotresa – dodatno me šokiralo da je priča utemeljena na stvarnoj nesreći iz 1995. godine. U pitanju je bio Sampoong Departmental Store. I kada se taj tržni centar u Seoulu urušio, bio je čak 501 smrtni slučaj. Tim više bih očekivala od domaće produkcije da ispoštuje žrtve i ovo je stvarno primjer da ako režiser planira iznova koristiti isječke iz neke scene – onda se barem treba potruditi da bude kvalitetno snimljena.

MY ID IS GANGNAM BEAUTY (Nae Aidineun Gangnammiin 2018.) – mislim da moje mišljenje o estetskoj hirurgiji znate, ja nisam pobornik, ljubitelj niti korisnik. Ali kao i sve što je u pitanju, svako ima slobodu odlučiti šta je najbolje za njega/ nju. Ja bih samo insistirala na potpunom, temeljitom i ispravnom informisanju klijenata o svim mogućim ishodima tih zahvata a posebno bih insisitirala na psihološkom aspektu prije nego se neko odluči za ovaj korak. I pored toga što su u seriji željeli prikazati estetsku hirurgiju kao “štaku” na koju se oslone oni koji su niskog samopouzdanja, žrtve maltretiranja i osude – ipak serija do kraja doživljava balans i iskupljenje. Na kraju se zaključuje da površnost nije “kvaliteta”, da su ovakve ispravke samo površinske te upravo “skin deep” kakva im je priroda. Da nikada ne možemo udovoljiti svima – i ne trebamo. A prava osoba će primjetiti one istinske kvalitete, koje uostalom zadržavaju nekoga u našim životima i zbog kojih nas neko zavoli. Tinejdžeri su akteri tako da nema neke posebne dubine ali barem je zaključak bio pristojan. Bilo je dosta marketinga u vidu product placementa za parfeme brenda Atelier Cologne – inače bih kritikova ali izgleda da sam popustljiva kada su parfemi u pitanju 🙂

A LOVE SO BEAUTIFUL ( 2020.-2021.) – još jedna tinejdžerska romantika, prilično standardna ali iz nekog razloga je “pitka” tj. lako je odgledati. Glumicu Joo-yeon So sam do sada doživljavala kao uglavnmom sporednu ulogu pa je zanimljivo bilo promatrati je u glavnoj ulozi. Problem sa ovom serijom je nedovoljan razvoj likova – ona je nezrela ne samo kao dijete, već duboko u svoje dvadesete godine ulazi kao nezrela mlada žena. Simpatična je, svjesna mana, možda i previše samokritična po pitanju intelekta ali nismo vidjeli njenu socijalnu i emotivnu evoluciju kojom je ipak dosegla neku zrelost (nakon 24 epizode, lol). On je previše hladan, slažem se sa kritičarima, ali neki ljudi po prirodi nisu pretjerano ekspresivni. Mislim da je njegov lik čak i poželjan u smislu reprezentacije različitosti jer ljubav i emocije nisu samo grljenje i poljupci. Tek na kraju serije, u posljednjoj epizodi, dolazimo do njegove perspektive. Mislim da bi njegov lik mnogi bolje razumjeli da se imao priliku ranije obratiti gledateljstvu. A skidam kapu glumcu Woo Dae-Sungu koji je toliko puta bio otjeran u friend zone, da sigurno nije bilo lako to čak ni odglumiti. Epizode su kratke, po 30-tak minuta tako da nema tegobe čak ni u epizodama koje su meh.

ENCOUNTER (Namjachingoo 2018.-2019.) – imam osjećaj da nešto propuštam jer osim u seriji “Reply 1988” i “Itaewon Class”, nisam imala priliku gledati glumačko umijeće Park Bo-guma kojeg inače jako vole u Južnoj Koreji (koga zanima zna da je dobar drug V-a iz BTS-a). Zabilježila sam sebi na popis za gledanje serije “Record of Youth” i “Love in the Moonlight” – pa ću pokušati nadoknaditi propušteno. Ova priča mi je kao iz nekog romana koji bih inače sebi ponijela na putovanje. Mogu zamisliti da listam stranice romana ovakve priče na ljetovanju. Da li je realistična? Ne. Ali je opet tako divna. Rekla bih da me u seriji osvojio karakter lika koji tumači Park Bo-gum. Tako jedna neiskvarena, uvijek optimistična osoba koja kao da nije sposobna da se razbjesni gotovo je pa nezamisliva u realnosti. Stvarno ne poznajem mnogo ljudi sa nekim, kamoli svim tim osobinama. Mogu razumjeti da se zrela žena sa mnogo životnog tereta zaljubila u njegov slobodni i optimističan duh. Ali osim one floskule da se suprotnosti privlače, presudno je to što on postavlja nju kao prioritet – njoj, samoj sebi. Što je novost za osobu koja je navikla da sebe žrvtuje i da bude pravi stoik.

THE LIES WITHIN (Modooui Geojitmal 2019.-) – odlična detektivska serija! Ali moram spomenuti da je ovo je jedna od onih serija koja mi je na početku privukla pažnju, onda sam malo odlutala (napravila pauzu sa gledanjem) da bi se ponovo uključila i maksimalno posvetila dešavanjima u seriji. Malo nedostaje konzistentnosti, pogotovo oko lika Kim Seo-hee (tumači Yoo-Young Lee). Njen lik mi je bio “drven” (da ne kažem da sam sumnjala u njenu inteligenciju) i sredina serije je izgubila na intenzitetu ali nemojte odustajati, završetak je super zanimljiv. Sve započinje anonimnom pošiljkom odrezanog dijela tijela supruga Kim Seo-hee. Da li je otet? Ko su otmičari? Da li je već ubijen? Koja je svrha slanja dijelova tijela, čemu mučenje i teatralnost pred medijima? Puno je korupcije u fokusu, tema koja je poznata većini nas i koreanci ne bježe od njenog razotkrivanja (barem u serijama). Mnogo će vam se dopasti ako inače volite detektivske priče i ako vas zanima nešto poput filma “Dark Waters” sa Mark Ruffalom. Odličan je bio Lee Min-ki u ulozi detektiva.

BECAUSE THIS IS MY FIRST LIFE (Ibeon Saengeun Cheoeumira 2017.) – a ovdje Lee Min-ki glumi skoro pa robotizovanog samca. Da ga nisam gledala u “My Liberation Notes”, pomislila bih da čovjek ne zna da glumi. Ili da je jednostavno karakterno hladna osoba ali to ne bi bilo pošteno zaključiti jer lik Nam Se Hee u seriji je takav da mu je bila potrebna jedna divna Yoon Ji Ho koja će mu otopiti srce. Ji Ho po profesiji se bavi pisanjem K-drama (ovo je bilo cute :)). Prikazala je da dolazi iz patrijarhalne porodice ali odolijeva pritiscima kako porodice tako i društva, te ide kroz život na svoj način. Problem nastaje kada gubi posao, gubi mjesto stanovanja (u korist brata) i potreban joj je cimer. See Hee ludim okolnostima postaje njen cimer i zajedno propituju šta je to brak, šta je to veza, šta je to ljubav. I to rade prilično na filozofski način, što mi se dopalo. Topla preporuka!

BEAUTY INSIDE (Byuti Insaideu 2018.) –  Lee Min-ki mi se najmanje dopao u ovoj seriji ali ne toliko svojom krivicom koliko sam razočarana da jedna zanimljiva premisa nije iskorištena na pravi način. Neću da kritikujem previše, serija je zaista većinu vremena dobra. Ali nisam zadovoljna završetkom. Serija ima dvije teme – stanje Prosopagnosia kada osoba ima sljepoću za lica (ne prepoznaje ih) i celebrity glumicu koja nekim čudnim okolnostima svakog mjeseca provodi 7 dana u tuđem tijelu (poprima tuđi oblik, shapeshifter). Bilo je zanimljivo pratiti u kojem obliku će se pojavljivati svaku narednu transformaciju jer u opciji su bili svi spolovi, životne dobi, rase itd. Njihova ljubavna priča je na početku bila funny, intenzivna u sredini i na kraju (pomalo) dosadna. Posljednje epizode su bile nepotrebne.

START-UP (Seutateueob 2020.-) – priča je iznenađujuće kompleksna, započinje nekim nesretnim dešavanjima iz djetinjstva tokom kojih se isprepliću životi tri mlade osobe iako toga nisu tada ni svjesni. Jedna usluga dobroćudnoj starici je započela niz koji se nastavlja tek više godina kasnije, kada su svi u periodu kada se pokušavaju profesionalno pozicionirati u svojim karijerama. Odnos između bake i dječaka kojem je pomogla (pomogli su se međusobno), zaista je jedan lijep dio cijele priče. Nevezano za to, ova serija je prilično unikatna u smislu da je mogla biti izuzetak od pravila. Nije ona cheesy situacija kada djevojka bira između dva muškarca i očigledno je za koga svi trebamo navijati. Bez da postavljam spojlere, prvi put mi se desilo da nisam bila baš sigurna šta nam režiser želi reći – vjerujte da je prva polovina serije izvrsna, skoro pa idealna. Druga polovina me dosta zbunila iako nije ni loša kako neke recenzije na imdba navode. Itekako zanimljiva serija koju vrijedi pogledati, super podijeljene uloge i pametno predstavljen koncept modernih zanimanja – nešto što mi na Balkanu nećemo moći sanjati ni za 20 godina (nažalost).

PINOCCHIO (2014.-2015.) – čovječe, tako sam suosjećala sa likom Choi Dal-po zbog silnih nepravdi koje su mu se izdešavale. Samo zbog toga bih odlučila pratiti ovu seriju koja ima neobičan pristup jer su režiseri bukvalno izmislili tzv. Pinokio sindrom kada osoba ne može slagati. Iako i sama imam problema sa ovim, jako me nervirala glavna ženska uloga koja je imala ovaj sindrom u seriji pošto su njene reakcije nekada bile čisti manjak inteligencije a ne kompulzivni poremećaj. Ali to na stranu, ono što mi se dopalo jeste što bi nakon početne slabosti ipak na kraju pokazala hrabrost i to mi se dopalo kod ženskog lika u ovim inače stereotipnim serijama. Priča jeste komplikovana ali ne previše, svidjelo mi se što se prožimaju ozbiljne teme bez da sve dobije depresivan i negativan ton.

W (Du gaeui segye 2016.) – glavnu mušku ulogu tumači Lee Jong-Suk kao i u Pinocchio seriji te, iako će većina reći da im je W originalnija, meni se ipak više dopala prethodna serija. Da, jako jeste originalno što se ovdje prepliće realnost sa stripom i imate scene koje apsolutno bude maštu te su veoma kreativne. Nije ova serija hvaljena bez razloga. Meni se jedino nije dopalo što su pojedine epizode bespotrebno rastegnute pa sam se uhvatila kako preskačem neke scene. I dalje smatram da W vrijedi pogledati ali mi je više u nekom srednjem segmentu tako da bih je preporučila kao laganije gledanje nakon neke intenzivne K-drame.

BUSINESS PROPOSAL (The Office Blind Date 2022.-) – još jeda serija za lagano, neopterećujuće gledanje. Jeste maksimalno stereotipna pa imamo djevojku koja dolazi zauzeti mjesto prijateljici na dejtu. Btw ako niste navikli, u Južnoj Koreji je pogotovo omladini iz bogatih porodica sasvim regularno da roditelji namještaju dejtove sa potencijalnim udvaračima (čitaj: ugovoreni brak). Iako se apsolutno stresam na tu arhaičnu ideju, srećom, prave vrijednosti su u fokusu. Na čudan način dolazimo do njih kroz epizode, ali okej. Glumci su simpatični, ženska uloga Shin Ha Ri pogotovo. Više mi se dopala od glavne ženske uloge sekretarice Kim (WHAT'S WRONG WITH SECRETARY KIM? ). Bilo je simpatičnih scena sa komičnim prizvukom, pa i sve ono što bih inače smatrala da je previše cheesy sam pustila da ide svojim tokom jer sam uvijek bila dobro raspoložena nakon gledanja.

OUR BELOVED SUMMER (Geu Hae Urineun 2021.-) – kako je ovo dobra serija! Ne bih htjela uopšte da otkrivam bilo šta u vezi radnje, morate je sami iskusiti bez prethodnog znanja od početka do kraja. Ali moram reći da volim ovakav tip K-drama, one koje imaju priču i dušu. Kada možete osjetiti energiju i potencijalne osjećaje između glavnih uloga, kada se počnete stavljati na njihovo mjesto i pitati se kakobi odreagovali da se vama nešto slično desi. Od dva kompetitivna učenika srednje škole koja silom prilika upadaju u školski projekat doku serije, pa do posljednjih scena – svaka je divan kadar. Mislim da je ovo jedna od onih koje ću nekada kasnije da ponovo pregledam.

HAPPINESS (Haepiniseu 2021.-) – apokaliptična triler serija, jedna od rijetkih koje sam potražila mimo Netflixa i nisam požalila. Ovo je još jedan primjer kako korejska kinematografija savršeno pristupa zombie žanru, svaki put svježe i uz nove pristupe tematici. Doduše, sama priča nije baš *toliko* originalna jer samu srž smo više puta već vidjeli ali uloge su tako dobro podijeljene i drama koja se dešava, potpuno ste u tome i ni sami niste shvatili kako ali uvučeni ste u priču. Želite vidjeti šta će se desiti dalje, nekog lika ne podnosite a nekoga jako simpatišete – i tako znate da ste napravili pun pogodak sa materijalom za gledanje.

HELLBOUND (Jiok 2021.-) – ovu seriju nisam gledala zbog CGI-ja već zbog interesantne prepletenosti priče sa kultovima (inače pratim tu tematiku kako kroz filmove, tako i kroz serije). Mislim, sam koncept da se pojedinačno ljudima najavi datum smrti je ridiculous ali njihove reakcije na to saznanje najmanje su smiješne. Pretpostavljam da se kroz takvu jednu imaginarno kriznu situaciju željela istražiti ljudska narav, i donekle se uspjelo u tome. Međutim, ako očekujete akciju i lagano gledanje onda bi vam ova serija mogla biti dosadna – prilično ima filozofski pristup. Od religijskih uvjerenja, pojma vjere, kultova, radikalizma i ekstremizma – serija sve to sažvače i daje kritku/ analizu. Nije dosadna iako nekome može biti, sve ovisi šta očekujete.

THE SILENT SEA (2021.-) – ovdje imamo amalgam brojnih Sci-Fi filmova i serija u svemiru, i to mi se dopalo. Ono što je manje fino, bio bi očigledan izostanak logike kako se ide prema kraju serije. Stvarno sam se pitala kako je moguće da su neki detalji tako dobro urađeni, da bi neke očigledne stvari bile previđene. Nije savršena serija, povremeno je smotana, ali nije ni loša bez obzira na kritiku. I dalje je gledljiva a sigurno će vam se dopasti ako vam je “legao” film Gravity iz 2013.

FORECASTING LOVE AND WEATHER (Meteorological Administration People: Office Romance Cruelty 2022.-) – možda vama ne djeluje super interesantno ali ja sam *morala* da pogledam ovu seriju, pa makar bila apsolutni fail. Ako ne znate, radim u struci meteorologije/ avijacije već 15 godina tako da se osjećam kao da me neko počastio kada ugledam da je neko obratio pažnju na neku od ove dvije meni tako bliske oblasti. Već par godina me fascinira južnokorejska meteorologija, iznenadili biste se koliko su ustvari napredni na ovom polju. Pa mi je bilo wow imati uvid u njihove urede, organizacione jedinice, radnu dinamiku (makar bila simulirana za potrebe serije). I super su neke stvari predstavili, tačno je predstavljena distinkcija između meteorologa koji se vode osjećajem i povezanosti sa prirodom vs. onih koji rade sve prema pravilima. Pored meteorologije, solidna je i privatna priča između dvije glavne uloge iako je meni Park Min-Young uvijek za nijansu hladnija nego bi trebala biti.

HER PRIVATE LIFE (Geunyeoui Sasaenghwal 2019.-) – ponovo simpatična Park Min-Young u ulozi koja je pomalo hladna, pomalo topla. Ovdje je možda ipak opuštenija, pa sam se mogla više suosjećati sa njom. U ulozi je voditelja galerije a živi “tajni život” kao K-pop idol fan, što je hilarious jer sam i ja možda malo u toj kategoriji (iako ni izbliza kao ostatak K-pop fandoma). Samo je bitno ne pogledati za redom dvije drame u kojima glumi jer imate dosta dejavu momenata. Pitate se onda zašto mi se ova serija dopala? Zato što je super primjer odlične hemije i dosta dešavanja *nakon* što glavni likovi shvate da su zaljubljeni i da su zajedno, da su par. Sviđa mi se što su njih dvoje različiti, što se nadmeću, nadmudruju tako da ima dosta simpatičnih situacija i nije sve sapunasto sweet.

BULGASAL (2021.-) – potpuna bajka i folklor umotani u čarobnu ali istovremeno brutalnu priču. Tačno sam se pitala da li ima uopšte ljubavi i romantike, koliko je sve bilo prebačeno u ratnu prošlost i ranije dijelove korejske historije te brojne magične i šamanske prakse. Puno je osvete, puno je tame, nepravde, izdaje, pohlepe i potrage za poravnavanjem karmičkih dugova. Kao što možete primjetiti, nije super lagana tematika ali je veoma zanimljiva. I meni lično je super zanimljiv koncept karme i reinkarnacije, karmičkih dugova i povezanosti tako da sam pomno pratila kako su prebacivali svaku od duša kroz različite vremenske periode, od Joseon ere pa do današnjosti.

FAMILIAR WIFE (Aneun Waipeu 2018.) – za razliku od većine drama gdje su protagonisti srednjoškolci ili uopšteno, mladi ljudi u dvadesetim godinama, ovdje imamo u fokusu bračni par i realnost bračnog života. Ono na čemu se divim cijeloj ekipi koja je radila na seriji jeste taj nevjerovatno dobar i zdrav humor koji prožima i najtegobnije scene. Nešto zbog čega bih se uhvatila za glavu, uspjeli su na komičan način predstaviti. Super mi je kako su preispitali odluke i ponašanje svakog od likova u seriji bacajući ih u različite pozicije, pa donekle su poput lutaka koji prolaze toliko nevjerovatnih dešavanja samo da bi im neke stvari “legle” u glavu. U suštini, pored magičnog elementa nevjerovatne mogućnosti da se čovjek vrati u prošlost i promjeni tok života – ovo je bila odlična analiza života. Sjajna serija!

WEIGHTLIFTING FAIRY KIM BOK-JOO (Yeokdoyojeong Gim Bokju 2016.-2017.) – upravo sam shvatila da glumac Nam Joo-hyuk tumači glavnu ulogu u serijama koje su mi sve redom izazvale veoma kontradiktorna osjećanja. Ova doduše ponajmanje od svih, ali bira zanimljive serije gdje primjećujem kako glavna ženska uloga nije tipična. I iskreno, to mi se dopada – dopadaju mi se nestereotipne ženske uloge, tomboy, snažne, hirovite, hrabre djevojke i žene. I ovdje je Kim Bok-Joo atleta, takmičar u dizanju tegova. Cijela ekipa serije su ustvari atlete i njihovi treneri, prijatelji, porodice. Priča su ustvari njihovi životi, borba za ostvarenjem, pronalaskom sebe, prijateljstvu, konkurenciji i naravno o ljubavi. Nema šanse da pogriješite sa ovom serijom, ustvari ona je must ako inače gledate K-drame.

TWENTY FIVE TWENTY ONE (2022.) – okej, ovo je ono o čemu sam pisala. Nam Joo-hyuk, zašto? Zašto biraš uloge u serijama koje volim 99%, ma 100% i onda se sve uništi pred kraj?? Nisam se odavno ovako nanervirala, pričala sama sa sobom i mahala rukama na kraj jedne serije. Zvuči dramatično? Trebate pročitati recenzije na imdb, tamo je brutalni izljev emocija u recenzijama. Realno, ovo je fenomenalna serija. Mislim da je i pored završetka, recimo kada bih ga ignorisala, sigurno u top 5-6 drama koje sam gledala. Tako mi se sviđa period kada se radnja dešava, tako je prikazan autentično i glumci su uhvatili duh prošle ere baš kao meni još bolja Reply 1988. Oooh, morate tek pogledati tu seriju (ali o tome par redova niže). U svakom slučaju, da bi cijenili sve lekcije koje prolazi Na Hee Do kako u mačevanju, tako i uopšteno u životu. Ona je jednostavan, dosta neiskusan ali iskren tip osobe. Zato joj je tako komplementaran prilično izgubljeni Baek Yi-jin. Njih dvoje su se nadopunjavali sve dok režiser nije sve pokvario. Nije mi odavno neko slomio srce kroz priču kao ova serija, posljednje dvije epizode a pogotovo finalna epizoda su nešto što pokušavam ignorisati jer je svaka preostala minuta čisto blago.

REPLY 1988 (Eung-dab-ha-ra 1988 2015.-2016.) – izgleda da se formira određeni žanr K-drama koje jako volim i u tom žanru, ova je najbolja! Mislim da je jedna od najautentičnijih serija koje sam pregledala, osjećala sam se kao da me neko vratio u vrijeme, u prva sjećanja iz djetinjstva i nostalgija je radila jako kroz svaku epizodu. Nema te osobe sa Ex-Yu prostora koja bi mogla ostati imuna na ovu seriju i prosto je nevjerovatno koliko se slično živjelo u Južnoj Koreji i Jugoslaviji. Ta pomisao mi zvuči apsurdno ali vjerujte da je istina. Ova drama nas povezuje sa nostalgičnim mnogo jednostavnijim (moram reći, mnogo boljim) životom običnih ljudi. Naglasak je na prijateljstvu, prijateljima koje pamtimo cijeli život kao i avanture koje smo sa njima doživjeli. Sve je prožeto načinom življenja iz 60-tih, 70-tih, 80-tih i svako jasno može povući paralelu tadašnjeg sa današnjim životom. Na neki način, kroz ovu seriju proživljavamo prošlost i prave vrijednosti na kojima se društvo temeljilo. Duša od serije 💜

STRONG GIRL BONG-SOON (Him-ssen yeo-ja Do Bong-soon 2017.-) – još jedna simpatična serija kao lagano štivo. Do Bong-Soon je lik koji ima natprironu snagu. Što bi možda moglo proći da glumica nije izuzetno sitna i to sve skupa djeluje tako komično i simpa. E sad, zamislite da direktor jedne kompanije slučajno se zadesi na mjestu gdje ona praši guzičice nekim negativcima – i onda je zaposli kao svog tjelohranitelja. I to kao, prolazi u njegovoj firmi ;D U suštini, ovo je komedija i sve je apsurdno jer je režiser tako htio. Mozak na pašu sa snažnom Bong-Soon.

SHE WAS PRETTY (2015.-) – evo još jedne šašave serije. Priča je posložena tako da je ona (glavna ženska uloga) bila u djetinjstvu lijepa i bogata – sada je neatraktivnog izgleda jer živi težak, siromašan život. On (glavna muška uloga) je u djetinjstvu bio bucmasto dijete, njen prijatelj i kao takav prva ljubav. Ali preselio se i od tada se nisu vidjeli. U sadašnjosti se pod okolnostima njihovi putevi ukrštavaju ali on je sada zgodan i uspješan, dok njoj ne ide baš najbolje. Drama je prepuna nezgodnih situacija i smotane romanse, prve epizode su odlične i zabavne iako uplitanje drugog muškarca mi nije bilo potrebno. Ono što mi se nije baš dopalo jeste što se glavna ženska uloga promijnila nakon što je njen izgled poprimio atraktivnu vanjštinu – od tomboy i glasne djevojke, uz novi imidž je postala girly i slatka. I to je bilo bespotrebno, ali okej – lagana serija, bez previše uloga i dobra za prekratiti dosadno večer.

THIRTY NINE (2022.) – Son Ye-jin kao glumicu volim u svim ostvarenjima nakon Crash Landing on You, pa i u ovom. Za razliku od prethodnih serija koje sam spomenula, ova nije lagano štivo već je barem mene dosta pogodila. Teška mi je tema, iako je dio života. A težinu osjetite kao gledatelj jer su glumice sjajne. Pratimo tri prijateljice koje imaju 39 godina i bliži im se 40-ti rođendan. Njihovi životi su realistično predstavljeni, imaju brige koje nisu nepoznanica ženama u ovim godinama, porodične probleme, ljubavne probleme veoma specifične za ovaj ćživotni period. Njihovo dugogodišnje prijateljstvo je trebalo da bude krunisano ulaskom u četvrtu dekadu života ali, znate kakav je život – ništa ne ide kako je planirano. Jedina kritika koju bih mogla uputiti jeste na slabije posvećenu pažnju romantičnim vezama unutar serije. Mislim da se moglo barem mrvicu više posvetiti pozadini nekih likova, njihovoj prošlosti, kako bi ih bolje upoznali. Nije savršena, ali je vrijedna gledanja. Samo pripremite maramice – ovo mi je napisala jedna čitateljica. Mislila sam da pretjeruje. I potrošila cijelu rolnu toalet papira.

OUR BLUES (2022.) – ovog puta naziv serije ima veze sa sadržajem jer se ne radi o nekoj šećer-slakoj romantičnoj komediji. Čak romantika nije uvijek glavna tema, tako da ukoliko imate želju pogledati nešto romantično onda je Crash Landing on You odabir bez greške. A u ovoj seriji se prati život mještana na Jeju ostrvu o kojem sam znala pomalo, tačnije, interesovale su me žene ronioci koje nazivaju Haenyeo (Hangul: 해녀). Žene Jeju ostrva i provincije inače privređuju tako što rone i prodaju morske plodove, ribu, školjke, morsku travu itd. One su svakako dio priče jer su dio zajednice ostrva ali serija prati različite priče, ne samo njih. Ustvari u fokusu je obični radni narod i nije ništa glamurozno u pitanju, čaj je dosta realizma prisutno umjesto nerijetko melodrame kojom se pokušava gledateljstvi animirati. Ovog puta, gledamo ljude ove male zajednice, njihovu međusobnu interakciju ali i intimu pojedinačno svakog od njih. Ima mnogo teških tema i iako nije serija za neko lagano gledanje, nije me ni opteretila iako mi je povlačile strune srca puno puta i dovela do suza. Mislim da je na neki način plemenito što se dala pažnja ljudima i problemima o kojima ne čitamo i ne čujemo previše. A sve je upakovano u jednu normalnu priču koja postaje bliska kako epizode odmiču. Meni se dopala.

ABYSS ( Eobiseu 2019.) – ako ste sve pregledali i nemate druge planove, onda možete pokušati pogledati “Abyss”. Ima potencijal, glumcima ništa ne nedostaje, inače su jako dobri u svom poslu i ovo je romantična melodrama koja nije loša. Ako seriju gledamo u ovom smislu – kao romantični par, Park Bo-young i Ahn Hyo-Seop su slatki. Hemija je između njih dvoje dobra. Ali priča?? Ne znam, možda sam ja preveliki realista pa mi je bilo previše prihvatiti mnoge od scena. Vjerujte, priča ne da je nerealna – suluda je. Logički je nećete shvatiti tako da bi bila opcija za pogledati ako nemate ništa drugo u planu. Moje mišljenje je da bi se mogao napraviti interesantan film na premisi serije.

najbolje korejske serije i filmovi

2 Comments

  1. Zorana
    21 Septembra, 2022 / 5:16 pm

    Draga Selma,

    Volim citati tvoj blog, imam samo jednu nedoumicu. Nisam sigurna dogadja li se ovo samo meni, ali tvoji novi postovi mi ‘kasne’, odnosno nekoliko posljednjih objava na blogu se ne prikazuju po datumu koji tu pise, nego samo jednog dana osvane i po nekoliko objava, a ja vidim da su datumi stariji… Nadam se da sam dobro objasnila – npr od pocetka Septembra sam bila par puta na blogu, a tek danas su mi vidljiva posljednja 3-4 posta. Samo da vidis da nije slucajno tako i za druge 😀
    Sto se tice Koreje, bas su zaludili svijet, ali vidim zasto! Pogledala sam Train to Busan, Parasite, Admiral Roaring Currents (meni najbolja prica, bas sam bila impresionirana jer je istinita), 200 pounds beauty (komedija, i bas je okej), a od serija Goblin, Boys over Flowers i pokusala sam Juvenile Justice (bila mi malo pak mracna, mozda se tebi svidi).

  2. selma
    Autor
    22 Septembra, 2022 / 12:45 pm

    Hello, hello Zorana! 😀

    Prije svega – malo mi drago znati da, iako je veliki hype sada oko koreanske kinematografije i Netflix ih sada posebno forsira, ipak je to opravdano barem u velikom dijelu. Njihovi filmovi su par decenija unazad plijenili pažnju, tako da sigurno imaju kvalitet. Hoću reći, nije samo Squid Game ili Parasite njihovo jedino niti najbolje djelo. Samo se nadam da neće previše da idu u komercijalu.
    Ne gubim nadu u njih jer evo sada sam počela gledati seriju “Mouse” iz 2021. godine i WOW – ako voliš trilere, pshihotrilere i serijske ubice, onda je pun pogodak!

    A što se tiče zbrke oko datuma i obavijesti o objavama, bojim se da sam ja “krivac” 😀
    Bila sam na godišnjem i napravila sam pauzu od mreža i interneta skoro nekih dvadesetak dana. Poklopilo mi se sa godišnjim, tako da sam baš oćejfila i stvarno se odmorila.
    Zato sam se ovih dana opasno dala u pripremu novih objava i redom sam ih objavila istog dana, samo sam naknadno rasporedila datume tokom mjeseca.
    So yeah, ja sam sve “đuture” objavila i zato te to zbunilo. Ne znam da li je čudnije ovo ili da imam pet tekstova objavljenih na isti dan. Ali hvala na informaciji jer jednom se može stvarno desiti neka tehnička greška pa je dobro ovako dobiti feedback.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.


Looking for Something?