Putopis: Čarobni Istanbul [ 6 dana i 5 nezaboravnih noći u gradu koji nikada ne spava ]

Putopis: Čarobni Istanbul [ 6 dana i 5 nezaboravnih noći u gradu koji nikada ne spava ]

I napokon, nakon dužeg vremena imam novi tekst za kolumnu o putovanjima na blogu. Moram reći, kada inače planiram putovanje – kod mene je u pitanju temeljito i detaljno planiranje barem prevoza, smještaja i nekih osnovnih tačaka koje bih željela posjetiti gdje god da idem. Planiranje se zaustavi onog trenutka kada stignemo u smještaj i onda spontanost preuzima. Tako je i bilo ovaj put ali ipak, mislim da se ne sjećam da je manje planiranja bilo uključeno od ovog putovanja u Istanbul. Bukvalno smo par dana prije odlaska sjedili, gledali neki film i pitala sam Adu šta misli da odemo negdje. U tih par dana smo riješili prevoz avionom, bukirala sam hotel preko Booking stranice, malo se informisala o pravilima letenja i to je bilo to. Moram napomenuti da mi je ovo putovanje posebno drago jer sam ovom prilikom uspjela da prevaziđem fobiju od visine – nisam imala toliko fobiju od letenja jer sam konstantno okružena avionima, ali još od osnovne škole se mučim sa visinom. Smatrala sam to preprekom za avio putovanja ali ispostavilo se da ta mentalna blokada i nije bila nešto strašna jer sam po povratku u Sarajevo počela planirati gdje idući put avionom 🙂

Prevoz

U svakom slučaju, posrećilo nam se i što su od prvog juna antigen testovi prestali da budu uslov za ulazak u Tursku – što je uklonilo tu preostalu neizvjesnost pred putovanje. Letjeli smo sa Turkish Airlinesom, koji je apsolutno na nivou tako da je putovati sa njima glatko prošlo. Sam let iz Sarajeva za Istanbul je trajao u oba smjera po nešto manje od sat i po. Samo uvijek u računicu ubacite podatak o vremenskim zonama. Na primjer, da se sat pomjera +1h unaprijed kada stignete u Istanbul.

Što se pakovanja za let tiče, apsolutno sam za minimalizam i carry on je sve što mi treba. Samo bih rekla da je veoma korisno osloniti se na proizvode u čvrstom stanju te tako izbjeći eventualne probleme sa tekućinama u avionu. Eucerin sapun sam spakovala za čišćenje lica, alverde kruti šampon sa mandarinom za pranje kose a Lush Dirty sapun za čišćenje kože tijela. Samo sam ponijela kesicu (idealno putno pakovanje od 25ml) Vitalcare maske za kosu iz dm-a kao i neke Avene, Dr.Hauschka testere krema za lice. Od šminke su mi kompaktni puder, bronzer i hajlajter bili u kamenu dok je samo korektor bio tečni. Preporučila bih da za putovanje oakujete što udobniju odjeće i obuće jer Istanbul je ogroman, ogroman grad. Željeti ćete šetati svuda, iako je Sultanahmet ravnica dosta je dijelova grada oko Taksima uzbrdo a generalno, ljudi tamo uopšte (kao ni turisti) nisu opterećeni izgledom tako da je opuštena varijanta poželjna baš svugdje. 

Istanbulski aerodrom je apsolutno čaroban! Mislim da nema osobe koja ne bi ostala impresionirana, a izgleda da je otvoreno samo 40% aerodroma – što je mind blowing s obzirom na to koliko je i tih 40% ogromna površina. Istanbulski aerodrom je izuzetno dobro organizovan tako da nema šanse izgubiti se ali ako želite, možete prije leta pogledati neki walk tour You Tube klip kako bi se mentalno spremili. Na aerodromu imate sve, prostore za odmor, hranu i piće, izvrstan ali i izvrstan Duty Free Shop + besplatan WiFi prvih 60 minuta. Za taj besplatni WiFi vam je potrebno skenirati pasoš, dobijete password koji unesete zajedno sa brojem svog pasoša u ulazni meni WiFi mreže i spremni ste. Pošto je aerodrom zaista veliki, idealno je prije leta stići 4h ranije kako bi se bez žurbe mogli kretati, istražiti i na kraju ukrcati na svoj let.

A kada je riječ o prevozu od IST aerodroma do nekog dijela Istanbula (gdje god da vam se nalazi smještaj), ako prvi put posjećujete Istanbul – možda ćete biti u iskušenju da unajmite shuttle ili taksi. Najiskrenije vas želim odgovoriti od te ideje, evo zašto. Mi smo zadužili hotel u kojem smo unajmili sobu da nam pošalje jedan shuttle. To je skupa opcija koja košta 40 Eura ali mislila sam da će se isplatiti pošto mi je prva posjeta gradu pa rekoh, tako ću se riješiti stresa. Te shuttle kombije i taksije od aerodroma vode prilično mutni tipovi, o čemu ćete pronaći više videa na YT. Po prvom kontaktu sa njima mi je bilo jasno da su neiskreni tako da smo se odmah preusmjerili na Havaist autobuse koji se nalaze u prizemlju (tačno desno od izlaza 9/ Exit 9 niz strme pokretne stepenice). 

Pošto smo mi odsjeli u Sultanahmet dijelu grada, koristili smo liniju 12. Ta linija se zove İstanbul Havalimanı’ (istanbulski aerodrom) – Aksaray Beyazıt Meydan. Platiti je najbolje kreditnom karticom jer ne primaju keš ni IstanbulKart. Lijepo vam preuzmu i prtljag, ljubazni su, autobusi udobni i stignete do Aksaray Beyazıt Meydan autobuske stanice za cca 40 minuta i pored osrednje gužve. Znači, Havaist autobusna linija je apsolutno najbolja opcija jer je pouzdana, saobraćaju često (svakih cca 20 minuta) i još su povoljni (cca 50-tak turskih lira košta vožnja po osobi). Možete lijepo sebi na mobitel skinuti aplikaciju Havaist tako da imate sve pred očima. Od autobusne stanice – da sam znala što znam sada – išla bih na tramvaj pa do Sultanahmet stanice jer je jako blizu. Ali to nisam znala po dolasku pa smo platili taksisti koji je bio odmah na autobusnoj stanici 15 Eura za prevoz. 

Tokom posjete Istanbulu smo jako puno šetali, to je naš način istraživanja i upoznavanja svake nove sredine u koju putujemo. Za pet dana smo prešli 100 kilometara što je podatak sa mog Apple sata i MyFitnessPal aplikacije. Toliko smo prešli i pored korištenja tramvaja a prešli smo toliku razdaljinu jer vjerujte da je Istanbul teško zamisliti ako ga prije niste vidjeli i iskusili. O detaljima i utsicima nešto kasnije u tekstu, ali ono što sam željela spomenuti jeste da obavezno po dolasku nabavite IstanbulKart. Jedna vam je potrebna i ako niste sami, dopunite je sa dovoljno je sredstava i moći će neograničen broj ljudi na jednu karticu da koristi javni prevoz. IstanbulKart možete kupiti i na aerodromu ali i u gradu. A dopuniti sredstva na nju možete kod svake metro i tramvajske stanice. Prepoznati ćete mjesta za dopunu po žutim okvir kockama na mašinama koje izgledau poput bankomata. Za početak vam je i pedesetak lira dovoljno.

Metro lično nisam koristila jer tramvaj je bio idealan za naše potrebe a tu su pored metroa i naravno, brodovi koji vas prevoze sa jedne strane Bosfora na drugu + imate mogućnost turističkih obilazaka brodom. Tramvaj ipak najtoplije preporučujem, saobraća svakih 5 minuta tako da nema gubljenja vremena. Ulazite na IstanbulKart kroz rotirajući šalter na peronu stanice i nema se potrebe ništa dodatno poništavati a uvijek je tu i neki uposlenik koji vam može pokazati kako sve funkcioniše. Ogromne razdaljine se tramvajem prelaze za samo par minuta tako da je tramvaj najpraktičniji javni prevoz sa najlakšim pristupom. Čist je i siguran a većinom prvi vagon ima klimatizaciju (tramvaji se sastoje iz dva spojena vagona). Više sam zapamtila relacije; T1 linija ako ide za Eminönü bukvalno ide samo do Eminönü luke a ako trebate dalje za Karakoy, izađete i pređete na drugu stranu gdje nastavljate drugim tramvajem. T1 linija koja vodi kroz cijeli dio koji bi vas mogao zanimati turistički je Bağcılar – Kabatas (predgrađe)

Smještaj

Kada putujete u Istanbul, kao lokacija za odsjedanje se najčešće nameću dva dijela grada – Sultanahmet i Taksim. Kako mi kolegica kaže, naši ljudi baš i ne znaju dati savjet jer 99% njih će vam reći da idete u Sultanahmet. Da sam imala sadašnje iskustvo, odabrala bih Taksim, definitivno. Sultanahmet je njihov stari dio grada i prava je turistička jezgra po pitanju ahritekture. Nemojte me pogrešno shvatiti, smještajnih jedinica svih vrsta i oblika imate u svakom djeliću Istanbula. Ali ako niste u poznim godinama, vjerujte da nema potrebe odsjedati u Sultanahmet dijelu. Taj dio je dovoljno posjetiti jedan dan, lijepo obići sve džamije, palate, uličice, bazare pa šetnjom doći do obale. Ja bih tako uradila. A Taksim bi mi bio dio gdje imam prenoćište.

Kao vrstu smještaja sam odabrala hotel, iako uvijek nas dvoje preferiramo apartmane. Trebala sam se držati svoje preference i reći ću vam da ako baš želite hotel onda nema potrebe izdvajati neke masne novce. Apsolutno je svejedno da li ćete izdvojiti 300 ili 500 Eura, jer dobiti ćete veoma sličan (ako ne isti) tip smještaja. Apartman je puno bolja opcija jer ćete imati više privatnosti a isto ćete se osjećati sigurni jer Istanbul je super siguran grad za turiste, što je sjajno. Na svakom ćošku sam se trzala dok sam bila u Milanu dok je u Istanbulu turista potpuno zaštićen i policiju često možete vidjeti što je odlično. Da se vratimo na smještaj. Mi smo odsjeli 6 dana i 5 noći u Arena Hotel Istanbul – Special Class. Taj hotel ima visoku 8,8 od 10 ocjenu na Booking aplikaciji. Pohvalne recenzije su pisali turisti iz raznih dijelova svijeta – od Novog Zelanda do naše Bosne i Hercegovine. Upravo su me ti utisci naših ljudi ohrabrili da se odlučim za ovaj hotel.

Samo se pitam, nakon 6 dana i 5 noći – da li smo bili u istom hotelu? Jer moje iskustvo nije ni približno onom o kojem su ljudi u Booking aplikaciji pisali. Okej, lokacija je jedino što bih pohvalila jer ja sam odabrala Sultanahmet kao mjesto gdje želim biti. I stvarno, hotel je veoma blizu i tramvaja i svega što vas može zanimati u tom dijelu grada. Ali nije mi za ocjenu 8,8 i nije baš opravdao očekivanja. Ovo je boutique tip hotela koji ljudi biraju obično ako ima dobru lokaciju, ako su interijer/ eksterijer šarmantni ali ponajviše zbog domaćina. Tako da nisam očekivala nešto high-end i cijenim šarmantna mjesta jer imaju dušu. Ovdje je glavna odgovorna osoba veoma umoran čovjek kojem vidi se da mu je i hotela i ljudi preko glave. Tako da ne mogu reći da je usluga bila posebno topla niti da su ljudi bili posebno susretljivi. I drugi posjetitelji koji su pitali za najosnovnije informacije tipa kako do tramvajske stanice, ostali su uskraćeni jer je svo osoblje imalo izgovor da ne znaju dobro engleski. To je nešto na šta trebate biti spremni, da ljudi u Istanbulu jedva naklapaju par riječi engleskog. A opet, i to bude dovoljno ako se ima volje.

Soba je bila uredu ali imali smo na par noći problem jer je u sobi do nas odsjela jedna porodica iz Indije čija je curica navečer vjerovatno prolazila egzorcizam – ako je suditi po buci i vrištanju. Onda veliki problem je mehanizam za zatvaranje hotelskih vrata sobe. To je toliko bučno da se cijeli hotel trese kada se jedna vrata zatvore, a ovo je prilično veliki hotel za boutique kategoriju tako da je bilo dosta ljudi. Tako da ako sam imala laganiji san, čula sam da je neko došao ili izašao i na drugom kraju hotela. Druga stavka o kojoj pišem u nastavku je hrana – turski doručak barem u ovom hotelu uopšte ne vrijedi doplatiti jer sami sebi možete puno bolje i za puno manje novca organizovati doručak. Uvijek ista, prilično bezlična ponuda kao recimo u jednom zagrebačkom hotelu u kojem sam jednom bila. Možda mogu pohvaliti neka mala peciva punjena špinatom i sirom te neograničenu količinu kafe i sokova.

Hrana

Što se tiče hrane, moram napisati ono što zaista mislim. Barem ona ponuda hrane koju imamo kao turisti u Istanbulu jer jako precijenjena. Ja živim u starom dijelu Sarajeva i Baščaršija mi je bukvalno pred prozorom. Shvatite me kada vam kažem da sam sita donera, ćevapa i pita jer to gledam i mirišem svaki dan svog života. Meni to nije interesantno i iskreno, uopšte ne jedem tu hranu ni kada sam kući. Zato mi nije palo na pamet da jedem doner u Istanbulu. Ali dala sam šansu kebabu, jer čak ni ja nemam obraza doći u taj grad i ne pojesti barem nešto od lokalne street food ponude. Kebab sam pojela prvog dana i bio mi je ukusan. Mene je čak više dojmio uz njega servirani kuhani ječam, povrće, lepina. Sve mi je bilo jako ukusno ali ta hrana nije nešto što se može konzumirati često jer je jako masna i jako teška. Nešto što nikako ne može biti za doručak, ručak i večeru. Mislim da bih češće jela kebab da sam došla u nekom hladnijem mjesecu jer tokom ljeta i vrućina stvarno ne mislim da je toliko masna hrana dobra ideja. A kebab je jako masan. I na baš svakom koraku je glavno jelo. Barem je tako u Sultanahmet dijelu, u Taksimu je ipak mnogo raznovrsnija ponuda – što meni više odgovara. 

Bio je trenutak tog prvog dana kada smo oboje bili tako gladni a nije nam se jelo ništa što smo vidjeli. I spominjala sam kako je ironija da smo vjerovatno jedini gladni ljudi u Istanbulu. Tek kasnije, kada smo se malo upoznali sa okolinom, smo se bolje kretali i znali gdje je hrana koja nama odgovara. Ovo što sam napisala vrijedi isključivo za slana jela i Sultanahmet – i biti će jedina kritika koju imam. Obećavam da je sve dalje mnogo, mnogo bolje 🙂

Znači, što se hrane tiče, puna sam utisaka. Odmah da znate da nemaju puno pekara a one koje smo našli imaju mnogo drugačiju ponudu od one u našim pekarama. Nema šanse da nađete pitu na koju smo navikli, tamo je to najčešće slagana pita – koja je doduše izuzetno ukusna. Imate svježe cijeđene sokove i ayran na svakom ćošku kao nezaobilazno osvježenje. Priznajem da mi je uvijek bilo apsurdno vidjeti turiste koji negdje dođu pa jedu u fast food mjestima poput McDonaldsa ali kada ne poznajete grad i jako ste gladni, može proći i fast food. Mi smo jeli u Burger Kingu dva puta (prvi dan posjete) i jednom u KFCu (zadnji dan posjete). Definitivno mi je Burger King draži iako neću odbiti KFC kada se otvori u Sarajevu. Ali ako ćete me poslaušati, probajte jesti različite stvari dok ste u Istanbulu. Toliko je izbora u dijelu oko Taksima da nam je pamet stala.

Mi smo se najviše pronašli u Chinese & Sushi Express mjestu na koje smo se vraćali čak tri puta, eto toliko su dobri. To je bio najbolji sushi koji sam ikada pojela u životu. I nisam iznenađena jer imaju plaketu od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Japana koja kaže da Chinese & Sushi Express (Şişhane) zadovoljava njihove kriterije dobavljanja i pripreme sastojaka. Vjerujte, taj sushi kao da nije sa ovog svijeta. Kada se ponovo vratimo u Istanbul, ponovo ćemo tamo jesti. To je bila ubjedljivo najbolja hrana koju sam pojela u Istanbulu. Potom je sjajna bila pizza u Pizzeria Pera (Beyoğlu). Kada je pizza u pitanju, jedino priznajem pizzu napravljenu na drvima. Nikada na plinu jer to bi bio ekvivalent podgrijane paste u mikrovalnoj iz Milana (srećom i tu smo turističku zamku izbjegli). Veoma su ljubazne djevojke koje rade u ovoj piceriji a pizza je savršenstvo! Tanka kora, aroma drveta i dima, najsvježiji sastojci i odlična ponuda pića. Topla preporuka. Jako su dobri bili hamburgeri i plate sa mesom iz Kasap Burger Steak House. Bilo da izaberete čizburger, pileći burger ili govedinu – sve je sjajno, hrskavo i pršti od arome. Bili smo na još mjesta ali recimo da su nam se ova istakla. 

Ono sa čime ne možete pogriješiti u Istanbulu je slatko. O Bože, kakva selekcija slatkiša i kolača! Rahat lokumi meni nisu toliko privlačili pažnju ali baklava i kadaif u svim mogućim oblicima i kombinacijama? Wow. Jeli smo mnogo različitih kolača ali apsolutno najbolji su bili u Asmalı Bakery, Asmalımescit. Odlični su im i puding sa bademima kao i sutlija sa pistacijama. Šta god odaberete, vratiti ćete se po još. A i gospodin koji nas je uslužio je bio tako divan domaćin, ma super će vas tretirati kao turistu. Kuriozitet koji sam primjetila u Istanbulu je vezan za kafu. Ako ne želite piti tursku kafu – obavezno naglasite da želite espresso. To prvo. A drugo je da uz šoljicu kafe nikada nećete dobiti i čašu vode. Na prvu nas je to skroz zbunilo pa smo trčali za konobarom ali rečeno nam je da voda sa česme nije pitka tako da se voda uvijek naručuje i dodatno plaća. Pošto su cijene i pored inflacije opet pristupačne, i nije neka pljačka. Ali je bio kulturološki šok. Na mnogim mjestima nismo dobili ni kafenu kašičicu pa smo improvizirali smotavši papirić od kesice šećera. Parola: snađi se.

Pošto smo svi različiti, ako nekoga zanima gdje se može konzumirati alkohol – odgovor je rgotovo svugdje. Samo što ćete ga rijeđe naći u Sultanamet dijelu grada. I ako poželite recimo pivo popiti u Sultanahmetu, onda će vas koštati više jer sve košta dosta više tu nego u drugim dijelovima grada. U Taksimu je opet druga priča i sa lakoćom ćete pronaći pivo ili vino po želji. Imaju super domaća piva iako je solidna i selekcija stranih (Amsterdam je moja preporuka). Meni se dopalo tursko pivo Efes a imaju odlična craft piva. U jednom baru (Raven Pub) uz Istiklal ulicu se uz pivo služe kokice koje ne koštaju mnogo a super su grickalica dok je Chez Moi Karaköy ostalo upamćeno kao mjesto sa dobrom muzikom. Jako mi se dopao i turski sladoled za koji su mi unaprijed svi rekli da je drugačiji od sladoleda na koji smo navikli. Ja bih rekla da je čak i bolji od naših komercijalnih sladoleda, ima sjajno gustu i raskošnu teksturu a ukusi su odlični.

Imaju finu prženu ribu i morske plodove u restoranima (nije samo sushi vrijedan pohvale) tako da ljubitelji ribe mogu u njoj pronaći alternativu silnim donerima i kebabima. Ali moram priznati da mi se apetit nije otvorio da isprobam poznati istanbulski riblji sendvič (Balik Ekmek). To mi je još jedna izrazito turistička stvar na koju se lično nisam upecala, a znam da je popularna. Kao i kumpir – punjeni krompir ili batat (slatki krompir). Oba jedem veoma često kod kuće pa možda zbog toga nisam imala želju ali mislim da bih ga tokom naredne posjete Istanbulu isprobala. Kupovina u marketima je super jer imaju veoma finu ponudu namirnica. Meni ostaje u sjećanju da su im energetski miksevi drugačiji od naših jer im je prirodno velika ponuda badema i pistacija, tako da su oni zastupljeni najviše (dok bi to na našem tržištu bili kikiriki i grožđice). Turski su mi se više dopali, imaju ljepšu aromu. 

Novac – Turkish lira (TRY)

Sve će ovisiti od trenutka kada čitate ovaj tekst, ali na datum kada je pisan, sve cijene slobodno možete dijeliti sa 10 i dobiti ćete približno vrijednost u KM (razlika i odstupanje je minimalno). Preporučila bih da dio novca bude u kešu a dio na kartici (ili karticama). Neke stvari je mnogo lakše platiti karticom, poput Havaist vožnje autobusom sa/do aerodroma. A uplatu na IstanbulKart i kupovinu u marketima definitivno u domaćoj valuti (iako nije pravilo). Ono na šta vas želim upozoriti jesu mjenjačnice. Ne vjerujte nikome i uvijek prije razmjene valuta provjerite dnevni kurs jer nas su “ošišali” ni manje, ni više nego u mjenjačnici na istanbulskom aerodromu za dobrih pedesetak maraka. Same cijene i pored inflacije nisu strašne, veoma su slične našima prije ovih svježih poskupljenja. Jedan kontrast je bio da smo na najboljim mjestima u Istanbulu pili odličnu kafu koja košta 2,3KM ili 2,5KM. Tako da nas je i uz dodatak dvije flaširane vode izašla povoljnije nego prva kafa koju smo popili u Sarajevu.

Shopping

Pravi kulturni šok mi je bio vezan za kupovinu. I ne, uopšte nisu tako konzervativni koliko sam možda očekivala jer vidjela sam toliko različitih ljudi da me to oduševilo. Naravno, u tolikom gradu sa više od 15,5 miliona ljudi i ogromnom cirkulacijom turista na svakodnevnoj bazi naravno da ću vidjeti raznolikost. Ali ipak je bila raskošnija nego sam očekivala, i to je prekrasna stvar u vezi Istanbula. Ljudi iz svih dijelova svijeta na jednom mjestu. A ono što ima veze sa šopingom jeste to da nikada nisam vidjela ljepšu arhitekturu, ljepše ulice – vjerujte da Istanbul oduzima dah svojom ljepotom –  a opet je malo teže vdijeti radnje i brendove zvučnih imena. Najčešće se radi o domaćim, turskim brendovima bukvalno svega. Istanbul je ogromna luka i mjesto susreta Istoka i Zapada. Ta unikatna mješavina je fantastična. I ogroman, ogroman je protok ne samo ljudi već i robe. Tako da imaju fenomenalnu ponudu svježih namirnica, o začinima da ne govorimo – bazari su im kao iz neke bajke. Pronaći ćete sve u Istanbulu, od igle do lokomotive. Strašni su trgovci, skidam kapu zaista.

Čak ćete primjetiti da su im neke ulice potpuno posvećene jednom segmentu trgovine. Tako recimo imate ulice gdje se prodaju samo rasvjeta i reklamni materijal, u drugoj ulici se prodaju isključivo muzički instrumenti poput violina, gitara i bubnjeva, u trećoj samo umjetnine od slika, nakita, kiparstva itd. Na bazarima ćete pronaći svašta zanimljivo, tako sam ja kupila neke suvenire poput privjeska i kristala. Apoteke im nije baš svugdje lako za pronaći ali one koje sam posjetila veoma su solidne ponude. Mi smo kupili za cca 4KM neki njihov balzam od mente u kamenu koji je upakovan u drvenu kutijicu. Rečeno nam je da je u pitanju ručno pripremljen čvrsti balzam, nešto slično tigrovoj masti samo u čvrstom obliku. To je najbolje nešto na bazi mentola što smo ikada koristili. Oboje žalimo što ih barem pet komada nismo donijeli kući. Imaju fantastične turske sapune – ja sam kući ponijela četiri velika komada i marokansku eksfolirajuću rukavcu za tuširanje. Ti turski sapuni su me oborili sa nogu, pogotovo iz radnje Turkish Soap Karaköy 1923.

Ali ako vas zanima dizajnerska kupovina, Istanbul je malo zeznut jer je većina robe domaća. E sad, da li će vam to odgovarati će ovisiti kakav ste tip kupca. Njihova odjeća je dosta povoljna tako da možete količinski dosta da nabavite ali ako tražite poznate dizajnere, onda vam ni Istiklal ulica neće zadovoljiti apetite. Jedino par manjih radnji ili SuperStep radnja sa brendovima tipa Vans, Birkenstock i sl. I naravno Sephora – ona na Taksimu je bolja od Sephore u Astoria AMV centru, nju nema potrebe posjećivati jer je dosta skromna. Sephora u Taksimu je solidna, svašta se može pronaći. Meni bi ustvari Duty Free Shop u sklopu istanbulskog aerodroma bio najbolje mjesto za šoping recimo parfema i kozmetike, potom ta Sephora. Ali me iznenadilo da recimo veoma cijenjen niche turski olfaktorni brend Nishane ima samo jednu radnju a nemaju prodajna mjesta na nekim udarnim lokacijama. Mislim da bi mnogo turista bilo oduševljeno kada bi se proširila prodajna mreža. Ali i među domaćim turskim parfemskim brendovima se može pronaći dosta kvalitetnih mirisa, tako da barem po pitanju parfema to nije loša stvar. Brendovi tipa LC Waikiki, Koton, Mavi, LTB, Penti – sve to imam u Sarajevu tako da me nije privuklo ali možda nekome bude interesantno posjetiti njihove radnje. Osim njih imate Vans, Gap, H&M, Zara, Mango, Levis, Nike, Adidas i brojne druge brendove. Ali ako baš tražite neki luksuz, onda morate posjetiti Beymen šoping centar u Besiktas dijelu. Svi vrhunski brendovi su pod jednim krovom i ako tražite vrhunsko šoping iskustvo, ovo je pravo mjesto za to. Meni su za oko zapale radnje The Body Shop, Kiko Milano, Kiehls itd. Imaju dobre radnje sa sunčanim naočalama a tokom naš posjete su bile u toku pripreme za otvorenje Apple Store-a.

Šta posjetiti?

Iskreno, nisam htjela da ovo bude još jedan tipični putopis. Okej je za manje mjesto dati neke preporuke jer se u manjim sredinama lako pročuje kada se neko ističe ali je to gotovo nemoguće učiniti za tako veliki grad poput Istanbula koji ima nevjerovatnu ponudu. Na kraju, svi smo mi različiti i možda ste vi drugačiji tip turiste od mene pa bi vam odgovarale neke druge stvari. Ja sam ovaj tekst zamislila kao eventualnu pomoć da izbjegnete neke nepoželjne stvari pa da maksimalno uživate u posjeti na svoj način. I iako inače volim organizaciju, mislim da nema ništa ljepše nego izgubiti se na čarobnim ulicama Istanbula. Svako od vas će ispisati neku svoju priču, pronaći neki kul kafić, pojesti dobru hranu u nekom restoranu, upoznati druge ljude i imati svoja autentična iskustva. Tako da je nezahvalno reći bilo kome da treba ili mora nešto uraditi u Istanbulu. Ne morate ništa, to je vaš odmor i vaš ćejf. Uživajte jer uživati ćete sigurno. Bez obzira gdje se stacionirali, toliko se toga ima novog za istražiti. Kažu da se svaki dan otvori novi kafić u Istanbulu – pa kako onda dati neku definitivnu preporuku? Mi smo ovaj put samo zagrebali azijski dio pa bi naredne posjete više vremena proveli tamo ali bi sigurno koristili isti prevoz od/do aerodroma. Odabrali bi apartman u Taksimu ali ne baš na glavnoj ulici. Ovaj put nije bilo vremena za brodice i obilazak ostrva – idući put bi barem jedan dan i to ubacili na raspored. 

U svakom slučaju, Istanbul je cijeli jedan svijet i ko je posjetio i Istanbul i New York kaže da imaju sličnu energiju. I ta energija je ono što pokupite, uklopite se u taj njihov haos – jer nama turistima koji nismo navikli djeluje konfuzno. Njihov saobraćaj je apsolutno ludilo, nema šetnice po kojoj se ne gurate sa autima i skuterima. Ali svi oni nekako funkcionišu u tome. Iako je ogroman broj ljudi, auta, motora, skutera, javnog prevoza – niko ne vrišti i ne dere se, niko se nije kucnuo iako milioni ljudi egzistiraju veoma gusto na svakom kvadratnom metru površine. Istina je da mačke žive rajski život u Istanbulu jer, iako je cca milion mačaka lutalica u Istanbulu – svi ih tretuiraju kao kraljice. Ispred svake radnje, kafića, restorana, zgrade itd. vidjeti ćete da im ljudi ostavljaju hranu i vodu. One sjede na stolicama i kaučima – niko ih ne tjera i ne pomjera, čak ni zbog kupaca. I to mi je divno, baš mi je ostavilo pozitivan utisak. Mačke su im duže, čupavije dlake nego kod naših mačaka i češće ćete vidjeti žute mačore dok su kod nas rijeđi. Psi su im ogromni ali su svi jako dobroćudni te i njih lokalci paze. U svom tom haosu je neki red, vi se kao posjetioc samo uklopite u njega i barem na trenutak osjetite kako kuca srce Istanbula.