Najbolji sapuni i sindeti [ bez sulfata]

Sapun je jedna od onih old-school stvari sa kojom sam imala love-hate odnos sve dok nisam počela sa razumijevanjem da tumačim sastav proizvoda. Do tada sam mislila da su svi sapuni siguran put do isušene, perutave kože iako vjerovatno i vama starije generacije ukivaju starinske sapune u zvijezde. Upravo one od kojih se barem ja ježim. I to mi govori koliko je industrija učinila ljude ovisnim o pjeni i osjećaju škriputavo čiste kože – što je apsolutno marketinški trik. Prije svega, ne mogu a da se ne dotaknem sulfata. Ne krijem da mi je vijest o potezu The Ordinary brenda da prodaju šampon i gel za tuširanje sa sulfatima digla pritisak – zašto? Jer je licemjerna. Nije teško pronaći nekog dermatologa kojem je potrebna finansijska injekcija kako bi javnom mnjenju dokazivao da je ovaj regresivni potez ustvari fantastičan. Svi su glupi a vi pametni filozofija nikada nije dobar potez, a to će vrijeme i pokazati. Jako su dobro dokumentovani razlozi zbog kojih sulfate ne trebamo a sve je značajniji broj ljudi koji i ne želi da ih koristi.

Za one među vama koji su eventualno ambivalentni ili naprosto niste ranije obraćali pažnju zbog čega frka oko sulfata, u nastavku teksta je paragraf posvećen svim razlozima. Mislim da će vam onda biti jasnije zato je dobro koristiti proizvode bez sulfata. No, nisu svi takvi proizvodi označeni kao “SLS-free” već nekada moramo i sami proučiti sastav kako bi donijeli odluku pri kupovini. Znači, sama činjenica da je stvorena psihološka poveznica između pojma čistoće sa škriputavom i isušenom kožom je u startu pogrešna i brojni ljudi su razvili iritacije i kožna oboljenja jer im koža ne može podnijeti konstantno izlaganje isušujućim supstancama poput sulfata. Onima koji svakako imaju osjetljivu kožu je korištenje proizvoda sa sulfatima kao trljanje soli na ranu – zbog toga otpuhujem kada god vidim da u šamponu za tretiranje seboreje redovno vidim SLS u sastavu. To je protivno svakoj logici. No, sulfati su toliko rasprostranjene upotrebe da nije riječ samo o sapunima koji ih sadrže. Ali su u mojoj glavi bili jedna od prvih stvari koje sam identifikovala da ih sadrže. I sve je imalo smisla jer rijetko koji sapun ne isušuje kožu a gotovo svi sadrže sulfate.

Zato me prvi put iznenadilo kada sam tokom borbe sa perioralnim dermatitisom naišla na Eucerin sindet – koji izgleda kao neutralni sapun a njega niti sadrži kao što ne sadrži ni sulfate. I taj sindet mi je bio spas u vrijeme kada je rijetko šta moglo prići mojoj koži lica bez da je iritira. I svakodnevno čak i danas dobijam poruke na ovu temu, čime čistiti lice kada se osoba suočava sa različitim vrstama dermatitisa i ostalih upalnih stanja. Uvijek, bez izuzetka, reći ću da treba birati sredstva koja neće potaći iritaciju već je umiriti (ili barem raditi posao a pri tome ostati neutralni). Zato sam proučila šta nam je dostupno na tržištu od sapuna i sindeta koji bi se komotno mogli koristiti na koži lica i tijela (čak i osjetljivog tipa). Malo ću se dotaći historije sapuna, njegove evolucije te kako se danas u 2022. uklapa u ideju moderne preparative svih tipova kože (uključujući osjetljivu).

Šta treba znati o SLS i SLES (sulfatima)?

Sodium lauryl sulfate (SLS) i Sodium laureth sulfate (SLES) su glavna dva sastojka koja treba izbjegavati pri kupovini sapuna ali i ostalih pjenušavi proizvoda. Zašto?

U pitanju su poznati iritansi. Kada kozmetičke kompanije trebaju testirati da li neki losion ili krema potiču obnavljanje kože, prvo trebaju da kožu iziritiraju. A šta koriste za postizanje iritacije. SLS, naravno. Ukoliko imate probleme poput peruti, dermatitisa, afte ili drugu vrstu iritiranog tkinva ili kože, vjerujte da bi veoma moguć razlog mogla biti upotreba SLS-a u proizvodima.
Zagađuju podzemne vode. Obje vrste sulfata su toksične po ribe i akvatične životinje te se mogu bioakumulirati – što znači da se SLS i SLES nakupljaju u tijelima riba. Da ne govorimo da prolaze bez detekcije kroz filtere za pitku vodu.
SLS je ustvari pesticid i herbicid. Često se koristi za ubijanje nametnih insekata i biljaka. Proizvođači SLS-a su podnijeli peticiju da se SLS uvrsti na listing odobrenih pesticida za organski uzgoj. Njihov zahtjev je odbijen zbog potencijala za okolišno zagađenje.
Isijava toksična isparenja kada se zagrije. Toksični sodium oksidi i sumpor oksidi se otpuštaju kada se SLS zagrije. Sasvim dovoljno da se zapitamo koliko je dobra ideja vruće tuširanje i pranje kose sa proizvodima koji sadrže SLS.
Ima korozivna svojstva. Prema American College of Toxicity, ovo se odnosi na koroziju masti i proteina koji sačinjavaju našu kožu i mišiće. SLS je u sastavu proizvoda za čišćenje podova garaže, odmaščivačima motora i sapunima za pranje auta u autopraonicama.
University of Georgia Medicine je sproveo istraživanje koje je pokazalo da SLS može prodrijeti kroz oči, mozak, srce i jetru.
Kontaminacija/ onečišćenje nitratima i drugim rastvaračima. Ovakvi sastojci se koriste u procesu proizvodnje SLS- atako da postoji bojazan da ostaju u tragovima.
SLS je pojačivaš sposobnosti prodiranja drugih sastojaka. Njegove molekule su tako sićušne da mogu proći kroz membrane ćelija. A kada je ćelija kompromitovana, postaje ranjivija na druge toksične hemikalije koje mogu biti prisutne uz SLS. Jedan od primjera može biti to što je SLS iritans za oči.

Proizvodi u kojima se često nalaze sulfati (SLS i SLES) nisu samo sapuni već i šamponi, kupke, paste za zube, kuhinjski sapuni i deterdženti, deterdženti za veš, dječiji šamponi i kupke, pjene za brijanje, maskare, vodice za ispiranje usta, losioni za tijelo te proizvodi sa SPF zaštitom.

Historija izrade sapuna

Poznato je da su Sumeri kuhali pepeo i biljnu ili životinjsku mast kako bi napravili gustu smjesu za čišćenje. Slični recepti za sapun od alkalnih soli i biljnih ulja pronađeni su na egipatskim papirusima oko 1.500. godine prije nove ere. Stara rimska legenda kaže da su žene koje su živjele na planini Sapo otkrile sapun kada je kiša, slivajući se, pomiješala glinu iz zemlje, životinjsku mast i trunje. Rimski historičar Plinije odbacuje ovu tezu i sapun kao izum pripisuje Galskim i Germanskim plemenima. Kada su barbari osvojili Rim upotreba sapuna je značajno opala. Pri tome je i Katolička crkva poredila kupanje sa hedonizmom koji se povezivao sa paganstvom, pa su ovakve okolnosti dovele do širenja kuge.

Srednjovjekovna Evropa može da zahvali tadašnjim arapskim hemičarima što je do nje konačno stigao sapun koji se pravio preradom maslinovog uja, tamijana i kaustične sode. Prvi ovakav sapun na bazi maslinovog i aromatičnog lovorovog ulja, pod nazivom Alepo, proizveden je u Siriji a u Evropu su ga donijeli krstaši i trgovci. Bio je to nevjerovatno luksuzan proizvod, koji su u 16. stoljeću počeli da kopiraju i evropski proizvođači pa su sapuni na bazi biljne masti dobili svoju francusku, italijansku, špansku i englesku verziju. Izrada sapuna je u 11. i 12. stoljeću procvjetala u Španiji gdje pravili Kastiljanski sapun (tj. castile soap), dok su se po francuskoj recepturi za Marsejski sapun miješali morska voda, maslinovo ulje i pepeo. Prema jednom opisu iz 1775. godine, američke domaćice su postupale gotovo isto kao i sapundžije srednjovjekovne Evrope. Tokom zime su skladištile životinjsku i mast od kuhanja, kao i pepeo i od toga pravile sapun kuhajući ove sastojke u ogromnim posudama.

Po istom principu se pravio i u prvim američkim fabrikama, poput njujorške kompanije Colgate osnovane 1807. godine, a potom i kompanije Procter & Gamble, koja je nastala 1837. ( Cincinnati). Iako se povećao obim proizvodnje sapuna, to nimalo nije promijenilo njegove sastojke ni upotrebu. Masovniju upotrebu sapuna a time i bolju higijenu je potakao američki građanski rat, koji je predstavljao prekretnicu ne samo u stvaranju buduće super sile, već i u osnovnim higijenskim navikama stanovništva. Zahvaljujući reformatorima koji su oglašavali redovno pranje vodom i sapunom kao sanitarnu mjeru za pomoć ratnim naporima Unije, potražnja za jeftinim toaletnim sapunima drastično je porasla među masama. Po završetku građanskog rata, američki proizvođači su sve više počeli da se utrkuju u proizvodnji finijih sapuna sa egzotičnim sastojcima. Tako je Procter & Gamble, koji se u međuvremenu zahvaljujući odličnoj reklami proslavio i van američkih granica, na samom početku 20. stoljeća ponudio eliti sapun od slonovače. Danas se sapun izađuje kroz tri faze. Prvi je proces saponifikacije, gdje se dobija mješavina vode i glicerina. Potom se ova masa suši kako bi se smanjio procenat vode i na kraju se dodaju esencije, boja i drugi aditivi.

Pogledajte sastav sapuna danas, u 2022.

Danas situacija nije tako jednostavna i potrebno je dobro i temeljito pogledati sastav ne samo prefinjene preparative, već i starih klasika poput sapuna. Ono što sam ja vidjela nije nimalo lijep prizor i konstantno se vraćam na zaključak da u 2022. godini ne da nije pametno ni poželjno već neprihvatljivo forsirati stare sastojke kada zahvaljujući nauci i tehnologiji imamo mnogo bolje alternative. Evo uzmimo sulfate kao savršen primjer, obično se u svemu što proizvodi pjenu nazali u sastavu sodium lauryl sulfate (SLS) ili sodium laureth sulfate (SLES), dva gruba surfaktanta za koja se zna da su iritansi za kožu i oči. SLES je nešto nježniji ali je često kontaminmiran sa 1.4 dioxane, za koji postoji opravdana bojazan da je kancerogen prema Food and Drug Administration (FDA). A kada se ova hemikalija zajedno sa vodom slije niz cijevi, ulazi u vodu i može se nagomilati u organizmima koji žive u vodi.

Osim fokusa koji sam stavila na sulfate, sapun pored sastava danas sadrži i neke sastojke koji su dobri po kožu te neće zagaditi okoliš. Pojedini brendovi idu korak dalje pa je i pakovanje sapuna ekološki prihvatljivo. O tome vam pišem, jednostavno sve vremenom evoluira i to je nezaustavljiv proces – napredan proces. Zbog toga smatram nazadnim povratak na sulfate, povratak na talk i mineralna ulja. Uopšte nema za tim potrebe, osim nezasitne želje proizvođača za sve većom zaradom korištenjem jeftinih sirovina i bez ikakvog obzira spram zdravlja ljudi. Kao neko ko je doduše samo zagrebao površinu ove tematike, stvarno se osjetim dužnom da kada god mogu skrećem pažnju na ove informacije i da stignu do što više ljudi. Nije nikakvo opterećenje tražiti više i bolje za sebe a oni koji udovolje našim itekako opravdanim zahtjevima su ti koji zaslužuju naš novac. Vrlo jednostavno.

A što se tiče sigurnosti i preporuke korištenja sapuna na licu, mogu razumjeti da pored naprednih gelova/ krema/ emulzija/ ulja i drugih proizvoda za čišćenje kože, sapuni naprosto nisu više glavna zvijezda. Potpuno razumljivo da budem iskrena, ali i dalje postoje situacije i okolnosti kada su ljudima potrebni apsolutno neutralni čistači – tu dolaze na scenu sapuni i sindeti bez sulfata. Osim praktičnosti, nerijetko su i povoljnije cijene od renomiranih čistača tako da ne treba zanemariti i taj aspekt. Znači, ako imamo sapun ili sindet koji ne sadrže sulfate, nisu isušujući već neutralno spram zaštitne barijere kože – oni imaju određenu privlačnost. Uvijek je bonus i ekološka strana jer sa sapunima i sindetima nema plastičnih ambalaža koje doprinose zagađenju. Još ako je kartonska kutijica od recikliranog papira onda samo imam reći jedno – take my money!

Definitivno je sapun evoluirao od miješanja pepela sa biljnom/ životinjskom masti do sofisticiranih čistača bez sulfata, sa sastojcima koji njeguju kožu i ekološki prihvatljivim pakovanjem. No, hajde da identifikujemo za koga su ovi moderni sapuni uopšte pogodni te ko bi ih trebao imati u svojoj rutini?

Ko i kako danas treba koristiti sapune i sindete?

Određeni interes za sapunima je i dalje prisutan, to ćete primjetiti po pojavi visokokvalitetnih ručno rađenih sapuna kako kod nas tako i na stranom tržištu. Ova kategorija je evoluirala a time je olakšala ljudima da pronađu kvalitetne sapune koji su nježniji spram kože. Ali jedna stvar se uvijek mora znati kada su sapuni u pitanju. Uz sulfate, jedan od razloga zbog kojih sapuni mogu djelovati isušujuće na kožu jeste to da većinom imaju višu pH vrijednosz (7.5-10 pH) dok je naš prirodni pH oko vrijednosti 5.5. Ako držimo našu kožu u alkalnom stanju, to može dovesti do oštećenja naše barijere hidratacije i dovesti do dehidracije kao i iritacija. Međutim, novije formulacije sapuna imaju nešto niži i time za nas prihvatljiviji pH. U suštini, najbolji sapuni su oni koji nisu parfimirani, hipoalergeni su i sadrže sastojke koji njeguju kožu (poput hijalurona i ceramida).

Proces čišćenja sapunom mislim da nikome ne treba pojašnjavati, jedino mogu dodati da je stvarno bitno imati adekvatan držač/ podmetač za sapun. Onaj koji omogućava cijeđenje viška vode ili barem izdigne sapun od ostatka vode koja ostane nakon korištenja. Generalno se smatra da je sapun istinski najbolji za kožu koja je masna i deblja ili za početnike u preparativi. Ja bih dodala da su neutralni sindeti odlični za osobe koje se bore sa osjetljivošću, ekcenima, seborejom, bilo kojom vrstom dermatitisa. Da se vratim na pravilno držanje sapuna – mjesto mora biti suho jer ako se sapun drži u vlažnom okruženju, dobiti ćemo bakterije. Da, moguće su bakterije na sapunu! Zato ide preporuka za one drvene držače sa kojih se višak vode može ocijediti a sapun sde može premjestiti gdje god je odgovarajuće.

Najbolji sapuni i sindeti [ bez sulfata]
Nadam se da sam uspjela malo približiti sapun današnjem čovjeku ali da kroz njegovu evoluciju shvatimo šta danas treba očekivati od sapuna koji nije više tako skroman. U nastavku sam pripremila par preporuka za sapune čiji sastav neće razočarati: