Zašto je protekla 2021. najbolja lekcija i dar koji sam mogla poželjeti
Bez da umanjujem doživljaje koji su obilježili živote svih nas u protekle dvije godine, promjene koje sam iskusila najmanje veze imaju sa koronom – iako jeste istina da je ona bila pokretač. No zaključci do kojih sam došla najviše se odnose na moj unutarnji svijet kao i međuljudske odnose. Dok sam se neumorno pokušavala izboriti za ono što sam smatrala izvorom stresa, nisam primjećivala da je zaustavljanje a potom usporavanje života zbog korona mjera otkrilo neke druge, dublje zakopane stvari u mojoj psihi. Sada shvatam što sam željela da se vratim na staro i zbog čega su mi promjene teško padale. Čarolija rutine bila je osjećaj sigurnosti u koji sam se tako lako ušuškala. Rutina je daje osjećaj strukture i postignuća na malom svakodnevnom nivou. Ali rutina je ujedno opasna jer briše perspektivu. Mislim da sam u posljednje vrijeme izgubila iz vida neke greške u ponašanju i razmišljanju koje su me nesvjesno držale u začaranom krugu.
Biti ću iskrena i reći kako me prilagođavanje novonastaloj situaciji koja nam je poznata kao “new normal” toliko frustriralo i bilo je tako agresivno nametnut koncept da je bilo lako (možda i prelako) usmjeriti svu svoju frustraciju na njega. Ali ponavljam, sve je to bilo pokriće za istinski izvor frustracija. Nakon relativno mučnog, iscrpljujućeg procesa prekida samozavaravanja, morala sam se suočiti sa par neprijatnih istina. Ne znam koliko ste me mogli/e upoznati preko ovih stranica ali mislim da sam dala do znanja da ne podnosim lažove i imam nultu toleranciju prema neistinama i manipulacijama. Zato mi nije jasno kako sam dopuštala i tolerisala stvari koje nisam trebala.
Znam koliko je apsurdno referirati se na astrologiju ali jedno vjerovanje iz te tematike mi odzvanja kao eho pošto se u njoj pronalazim. Rakovi imaju hroničan problem – a to je da im se često dešava da pružaju drugu šansu i lojalnost osobama koje to nisu zaslužile i koje im ne uzvraćaju uzajamno poštovanje. Ne znam zašto to radimo, možda zbog neiscrpne vjere u ljude no u suštini, to je karma koja me pratila jako dugo vremena. Ali koliko sam smotana, toliko imam i sreće jer kao da imam nekoga odozgo ko me pazi pa mi u život pošalje nekoga u funkciji anđela čuvara. Taj moj anđeo čuvar mi je i dan-danas (skoro dvije decenije) od neprocjenjive vrijednosti i samo bih voljela da sam imala dovoljno mudrosti da ga poslušam po pitanju ovih propusta jer ih je uvidio za mene. Trebala sam jer bih tako uštedila mnogo živaca i poštedila svoje srce brojnih razočarenja.
2021. godina je godina u kojoj sam pogledala neugodnoj istini u oči i suočila se sa lošim procjenama i potezima kojima sam se vodila. Zato će mi ta godina ostati u neprijatnom sjećanju ali ne žalim za njom. Ona se morala desiti da bih mogla nastaviti ispravljenog kursa i ka putu koji je zaista za mene. Iako se ništa što je ostavilo toliko utiska na mene ne može nazvati lošim, tragičnim ili negativnim – energija koju 2021. godina za mene simbolizuje je poput čistilišta. I ne radi se o nečemu novome što se desilo. U tome jeste poenta, da sam konačno neke stvari koje su se iznova ponavljale uvidjela pod pravim svjetlom. Kao da sam progledala. Šta je napredak već prirodna reakcija na saznanja i spoznaje jer, kada naučimo nešto novo, više ne možemo da se vratimo na staro. Zato, kada sam spoznala neke stvari, osjetila sam da se i ja mijenjam kao osoba. Ni ja više ne mogu biti ista. Stoga na kraju 2021. i početku 2022. godine svojim redovnim novogodišnjim odlukama dodajem poseban papirić na kojem piše: napokon si naučila lekcije zbog kojih si zrelija a sada živi život punim plućima!
Šteta je traćiti život na ljude koji nisu dobri za nas, koji nas ne podržavaju i kojima nismo prioritet. Šteta je ne raditi nešto što volimo jer dopuštamo da nam vrijeme oduzima nešto što ne volimo. Još je veća šteta sebe ubijediti da to tako mora biti i da nemamo izbora. Nekada smo zatvorenici vlastitog uma i misli, nekada sami sebi zadamo granice kojih se bojimo preći. Uvijek će postojati okolnosti na koje nećemo moći da utičemo ali je ipak mnoštvo i onih koje su pod našom kontrolom. Nekada život svakako ima plan za nas a mi smo previše udaljeni od cilja da bi shvatili poentu – zato, čemu briga?
Za kraj 2021. a opet, za početak nove nam 2022. godine samo jedna napomena a to je da ne uzimamo zdravo za gotovo one dobre ljude kojima nas je život počastio. Oni su dragocjeni i uvijek se trebaju osjećati voljeno, paženo i zaštićeno uz nas. To je veoma važno i jedan od bitnijih načina kojima možemo održati ravnotežu dobrih i loših energija u svom životu. To je balans koji se ne smije narušiti i nešto čemu lično težim. Po ko zna koji put se vratim u razmišljanju na balans. Zato je protekla 2021. najbolja lekcija i dar koji sam mogla poželjeti.
