Dragi moji ljudi – nedostajali ste mi! Stvarno ste poželjeni i stvarno mi je nedostajalo pripremanje tekstova za blog, po čemu i znam da sam se ipak odmorila kako treba. Digitalni detoks praktikujem još od 2017. godine i ne mogu se sjetiti ko ga se prvi dosjetio ali je genijalna ideja. I dosta potrebna praksa, da budem iskrena. Nije novitet da čim osjetim kako me ogromno prostranstvo vijesti i sadržaja počinje gušiti, ja sebi prepišem digitalni detoks. Nema čitanja vijesti čim otvorim oči, nema skrolanja Instagram feeda poslije ponoći, nema stresa, razmišljanja šta nisam uradila a šta bi trebala. Kao tip osobe sam takva da mi je mozak uvijek u pogonu i mislim da se jedino odmara kada spavam. Zato najviše volim kada se probudim i ne sjećam se da li sam išta sanjala. Tada se probudim najodmornija. Mislim da sam oduvijek bila overthinker, čudno mi je kada nemam ništa raditi, uvijek tražim sebi nekog posla i konstantno upijam ogromne količine podataka. Što je najluđe, skladištim ih u svom umu. Nekada je to korisno ali nekada nije. Vjerovatno zvuči kao first world problem ali vremenom mi se pokazalo da nije baš bezazlen.
Iako sam i ranije imala potrebu da se isključim sa interneta, posvetim se samo sebi i iskreno – malo ispraznim mozak, sa početkom pandemije se nešto što me povremeno tištilo pretvorilo u nešto što me gotovo svakodnevno žulja. Naravno da svi imamo svoje probleme i brige, imamo dovoljno godina da imamo i dosta obaveza u svojim životima. Gledam na internet kao potencijal za informisanje, sticanje znanja, druženje sa osobama sa kojima mogu razmijeniti iskustva pa i zabaviti se i nasmijati čak i u najtmurnije dane. Nije mi nikada bio problem uz pomoć digitalnog detoksa uspostavljati balans. Ali i onima koji nisu uopšte pratili vijesti fokus se u velikoj mjeri prebacio na njih od početka pandemije. I nije to čudno samo po sebi, dešava se nešto novo i naravno da čovjek ima instinktivnu želju da se informiše. Međutim, lično sam duboko razočarana pristupom medija u ovoj situaciji.
Tokom ove dvije godine je bio zanemariv broj tekstova objavljen sa ciljem da ljudi budu pravovremeno i transparentno informisani. Koliko je vremena i truda uloženo u širenje informacija kako da popravimo zdravlje, kako da se bolje hranimo, kako da ojačamo imunitet, smirimo stres? Da je barem djelić truda uložen u napore da se poboljša kvalitet života umjesto u senzacionalističke naslove, uopšte ne sumnjam da bi prosjek zdravstvenog stanja bio bolji. Pisala sam o epidemiji stresa, kako zapisivanje pomaže u borbi sa stresom, koliko stres može biti okidač za migrene, koja je uloga kortizola te uopšteno o mentalnom zdravlju. I sve o čemu sam pisala nastojim se da prakticiram u što većoj mjeri. No, i pored toga, anksioznost mi je dolazila u valovima. Nisam bila u potpunosti svjesna zbog čega – znala sam okvirno, jasna je cjelokupna situacija jer smo svi u istom sosu što bi se reklo. Ali tek sam nakon ovog godišnjeg odmora i ovog digitalnog detoksa doživjela a-ha! momenat.
Ono po čemu mi je ovaj digitalni detoks bio drugačiji od prethodnih je samo djelimično vezano za mreže i internet. Oni su samo dio problema. Ovog puta sam napravila detoks i po pitanju druženja “uživo” kao i u stavu koji imam spram ljudi. Čitala sam nedavno jedan dobar članak o tome zašto ljudi danas toliko vjeruju lažima i teorijama zavjere. Što je opet apsurdno, kada uzmemo u obzir da nikada ranije nismo imali tako dobar pristup informacijama – provjerenim, argumentovanim i dokazanim informacijama. Izluđivalo me protekle dvije godine što su se razgovori sa ljudima koje sam inače smatrala razumnim pretvorili u naduravanja oko teorija zavjere. Izgubila sam dosta prijatelja, kolega pa čak i pojedine članove porodice u smislu da nam je komunikacija sada ograničena. Jednostavno sam se umorila od toga da iznova ubjeđujem ljude u neke stvari koje bi trebale biti očigledne. Zamislite koje su to frustracije ako znate da sam za svaki tekst na blogu priložila linkove do naučnih radova na čije sam se podatke pozivala. Takva sam kao osoba, volim argumente i vjerujem u nauku. Meni je bilo nezamislivo da ljudi pored zdravih očiju i mozga jednostavno odbijaju prihvatiti činjenice. Ali i to sam doživjela. I bila prisiljena “svariti”.
Ako neko želi vjerovati da je Zemlja ravna ploča kojom caruju ljudi gušteri, da sunčeve zrake ne mogu da se prelamaju na određeni način, da nas prskaju iz aviona pored mene žive koja na aerodromu radim četrnaest godina, da su klimatske promjene globalistička izmišljotina i gomila drugih budalaština koje nemam više energije ni tipkati – neka vjeruju. Jer puno je lakše vjerovati u sve ono što je nama lakše i pogodnije nego promijeniti makar za dlaku svoje ponašanje. Ljudi vole laži, laži su komfor, laži su prijatne, daju sigurnost, nas hvale a druge kritikuju, podilaze našim navikama. Voljela bih da mogu reći i napisati kako su za moju anksioznost krivi isključivo mediji iako mi se nekada stvarno bljuje od njih. Ali to ne bi bila istina. Možda je do mene jer ja sam uvijek preferirala istinu u odnosu na laž, ma kakva god ona bila (prijatna ili neprijatna). No jednom se mora podvući linija i realno, niko nama kao pojedincima nije dao zaduženje da bilo kome otvaramo oči – to je svakako jalov posao ako određena osoba nema želju da ih otvori. U toj namjeri možemo samo sebi odmoći, sebe opteretiti, nasekirati. A živce treba štediti čak i onda kada se ne tješimo lažima.
Moje otkrovljenje, kako god ga želite nazvati, mi je napokon podarilo mir. A ukoliko se osjećate slično tome kako sam se ja do nedavno osjećala, pokušati ću podijeliti sugestije koje su meni pomogle da konzumiram vijesti u dovoljnoj mjeri da ostanem normalno informisana a bez osjećaja anksioznosti. Ipak, moram napomenuti da ništa od ovoga neće vrijediti ako sami sa sobom ne rašćistite neke stvari. Dobro razmislite sa kim možete pričati o kojim temama, da li su neki razgovori i diskusije vrijedni uloženog vremena i truda, da li su konstruktivni, da li će uroditi plodom? Na kraju dana, razmislite da li to vrijeme koje bi utrošili na čitanje vijesti ili raspravu možete uložiti u nešto bolje po vas? Naučila sam da se svaka bitka ne treba dobiti isto kao što se svaka informacija ne treba upiti niti podijeliti. Da vas pitam – vjerujete li da je moguće ostati informisan a bez negativnih osjećaja? Ja sam u velikoj mjeri uspjela u toj namjeri. Imam najbitnije informacije ali bez da ulazim u dubinu i bez osjećaja težine. I dalje kratko prolazim kroz osjećaj ljutnje, tuge i frustriranosti – izbacim ih iz sebe i nastavim sa svojim danom. Čini mi se da je to jedini način da zadržim unutrašnji mir bez da režem sve veze sa vanjskim svijetom.
Digitalni detoks je sjajan alat u tom smislu, ali također pomaže da ne težimo organizovati baš svaki djelić svog dana. Kao neko ko voli organizaciju, priznajem da je jako lijepo ostaviti dosta vremena za sebe i sitne aktivnosti koje čine da sam u boljem odnosu sa meni voljenim osobama ali i sama sa sobom.
6 načina kako smanjiti anksioznost a ostati informisan
1. Odrediti vrijeme koje će biti posvećeno vijestima
Kada već odlučite da u određenom dijelu dana želimo pročitati aktuelne vijesti, isto tako sebi treba dati vremena koje je potrebno za analizu i razmišljanje o svemu što smo konzumirali. Jer ako to ne uradimo, velika je šansa da će nam se misli nasumično javljati tokom dana o tome šta smo pročitali. Isto je bitno raditi na tome da pored nekih uznemirujućih podataka razvijemo sposobnost da se umirimo te da bez nervoze nastavimo sa svojim danom.
2. Pomno birati od koga konzumiramo vijesti
Nije na odmet povremeno se podsjetiti da su “vijesti” biznis i neki mediji zarađuju tako što preuveličavaju ili “odvrću” učestalost prikazivanja katastrofa, konflikata i skandala. Nastojte pronaći ljude koji su koliko-toliko objektivni i profesionalni. Također obratite pažnju da konzumirate i dobre vijesti jer balans je prijeko potreban – u velikoj mjeri po mentalno zdravlje. Jer nije objektivno izvještavati samo o lošim dešavanjima pošto se stvara iluzija da samo loše postoji. Meni je skroz simpatično i korisno bilo otkriće “Good News” odjeljka na MSN stranici. Bilo bi lijepo da imamo neku domaću ili regionalnu stranicu koja bi također imala isti koncept. Ako znate za nešto slično – javite mi. Još jedna ideja je iskoristiti sada donekle zaboravljeni newsletter. Konzumacija vijesti kroz mejlove tj. pretplate stranica koje želimo čitati mi se lično pokazala kao super strategija da ostajem u toku, čitam vijesti iz meni interesnih zona bez notifikacija i “breaking news” naslova koji odvlače pažnju i fokus te kvare raspoloženje.
3. Razmisliti o vlastitom korištenju društvenih mreža
Ljudi su danas veoma “brzi na obaraču” kada je u pitanju reakcija na… bilo šta. Ovo se meni nije dešavalo ali sam vidjela ljude koji previše burno reaguju, ponesu ih emocije, svašta napišu u afektu, objave i većinom se pokaju jer im je nakon tog trenutka dan pokvaren a unutarnji mir pokraden. Ako već volite Instagram ili bilo koju mrežu, isključite notifikacije, uzmite vrijeme za sebe – razmislite o digitalnom detoksu na dnevnoj, sedmičnoj ili mjesečnoj bazi. Nije loše koristiti i “vidjeti manje” (see less) opciju ako vas neki ljudi i profili uznemire svojim objavama a nema srca da ih otpratite.
4. Ne čitati/ gledati vijesti prije spavanja
Ovakva praksa može toliko da podigne kortizol (hormon stresa) da može u potpunosti poremetiti san. Minimalno pola sata (sat je poželjno) prije spavanja se treba odvojiti od mobitela. A važnost sna nikada ne treba potcjenjivati jer bez njega i nećemo biti sposobni prihvatati nove informacije, nositi se sa stresom te uopšteno živjeti jedan normalan život.
5. Izaći vani
Mislim da istraživanja nisu bila neophodna ali za nekoga možda i znači to što je dokazano da nam je priroda potrebna u životu te je neodvojiv dio nas. Bukvalno 20 minuta u parku nas može usrećiti. Ako se kojim slučajem osjećate pod pritiskom – otiđite u šetnju. Ako ste baš opušteni (a ne vidim razloga što ne bi bili) izujte se i dodirnite stopalima travu i zemlju. Šta vas briga da li neko gleda, treba se osloboditi takvih razimšljanja koja su prisutna na našim prostorima. Od stranaca sam dosta naučila promatrajući ih i vjerujte da nisu neki blesavi ljudi. Uz to, sunce nam pruža vitamin D koji je od izuzetne važnosti (pisala sam i o njemu, klik!). Ako niste u mogućnosti ili jednostavno ne želite izdvojiti novac za D3 suplemente – petnaestak minuta na suncu tokom dana će biti dovoljno da tijelo i um održite zdravima. Da ne spominjem kako je uspostavljena poveznica sa manjkom vitamina D i depresijom.
6. Razmisliti o meditaciji
Kao što sam već spomenula, nisam po prirodi neko ko je rođen zen i chill – ja na tome moram raditi. Tako da mi je smiraj cilj a jedna od metoda koja pomaže je meditacija. Kada prevaziđete početnu nelagodu ,možete se fokusirati na sebe, pozitivne misli i disanje. Ako čista tišina nije nešto što vam prija, probajte pustiti zvuk morskih valova – meni je ovo puno pomoglo a na YT ima baš puno izbora. Nekada uspijem i zaspati uz zvuk vode (šum mora, grmljavine, kapanje kiše itd.). Ne morate kao na filmu zauzeti pozu da bi meditirali, možete leći, pustiti opuštajuće zvukove, ako imate klimu podesite je da vam bude prijatno i zatvorite oči dok praznite um. Kada je ovo moglo pomoći meni koja sam uvijek u pogonu, fina je šansa da će opustiti i vas. Čuvajte sebe i svoje živce, budite sebi najpreči.
