Kada sam vidjela da moj Ado gleda YT videa o mewing tehnici bila sam prvenstveno u šoku – od kada on prati te trendove? I zašto ga uopšte mewing zanima? Objasnio mi je da je ova tehnika preporučena kao olakšanje kod apneje tokom sna, da pomaže sinusima pa sam se lagano dala u istraživanje. I isto kao što me pretraga o beta glukanima odvela u neke nevjerovatne kutke interneta, tako me i mewing istraživanje odvelo u pravi avanturistički rollercoaster. Prvo moram reći da su mi You Tube videa na ovu temu u 99% slučajeva debilana – nemam druge riječi kojima bih opisala taj sadržaj. Druga stvar je da ovo nije u suštini ništa novo, mewing postoji već neko vrijeme ali proživljava renesansu kroz društvene mreže. I iako su mreže odlična stvar ako se pametno koriste, umiju biti i beskorisne.
Vjerovatno je i do mojih godina jer mnogo toga što trenduje više ne mogu da “svarim”. Tako da je recimo, TikTok pasta sa zapečenom fetom jedan od rijetkih trendova koji su mi se dopali sa TikToka. You Tube je također postao rupa bez dna za zaglupljivanje (te beskrajne teorije zavjere naprosto ubijaju moždane ćelije). I ispada da su kreatori tih besmislenih sadržaja pronašli novi materijal – mewing. Potom sam se dala u iščitavanje tekstova a posebno sam vrijeme posvetila čitanju biografije i proučavanju karijere utemeljitelja mewing tehnike. Ovo će biti veoma zanimljivo štivo za čitanje, tako da se lijepo pripremite jer zabaviti ćete se zasigurno.
Šta je Mewing?
Mewing je praksa pozicioniranja jezika i usta na određeni način. Mnogo ljudi nesvjesno polaže jezik pri dnu vilice a usta su blago otvorena. Međutim, zagovornici mewing tehnike tvrde da promjena i prolagođavanje položaja jezika može korigovati cijeli niz problema, od krivih zuba pa do sinusitisa i apneje tokom spavanja. I umjesto da im je jezik položen pri dnu usta, dotičući donje zube, oni koji praktikuju mewing tokom dana u vremenskim intervalima drže jezik podignut i cijelom dužinom naslonjen na unutarnje nepce. Usne su sastavljene a zubi se dodiruju. Ovo bi se smatralo “pravilnim” držanjem jezika. Tokom dužeg vremenskog perioda i uz redovno praktikovanje mewinga bi osoba mogla očekivati korigovanje vilice.
Teorija kako mewing funkcioniše
Ideja je da danas ljudi imaju manje vilice od svojih predaka a da razlog tome leži u okolišnim i lifestyle faktorima — kao što alergije dovode do toga da se češće diše na usta pa do toga da je hrana koju konzumiramo mekša te ne žvačemo hranu kao ranije. To su sve neki od potencijalnih razloga zbog kojih su se ljudima smanjile vilice počev od prije cca 200 godina (koincidira sa Industrijskom revolucijom). E sada, manja vilica sama po sebi ne djeluje kao problem ali ona znači da su zubi stiješnjeniji, samim time i iskrivljeni. Osobe koje praktikuju mewing također vjeruju da ova praksa rezultira ljepšim licem, ljepšom estetikom (dotaći ću se ove teme malo kasnije u tekstu). Znači, teorija je da poboljšano držanje jezika može ispraviti krive zube jer jača vilicu koju ujedno čini izraženijom. Pomaže navodno kod apneje te uopšteno poboljšava respiratorni sistem.
Odakle mewing potiče?
Logopedima i stomatolozima mewing uopšte nije nepoznanica niti trend već jedan od vidova terapije za orofacijalni miofunkcionalni poremećaj (OMP). Orofacijalni miofunkcionalni poremećaj je poremećaj funkcije mišića lica, usana, jezika i vilice koji dovode do smetnji u gutanju, disanju i izgovoru glasova. Dijagnostika orofacijalanog miofunkcionalnog poremećaja uključuje tim stručnjaka kojeg čine stomatolog, ortodont, ORL specijalista i logoped. Logopedske terapijske procedure uključuju miofunkcionalnu terapiju koja je usmjerena na: poboljšanje tonusa i koordinacije mišića, povećanje svijesti o položaju usta i jezika, poboljšanje funkcije gutanja, stvaranje pravilnih obrazaca te poboljšanje govorne produkcije. Sada već vidite iz navedenog da su tonus mišića kao i položaj usta i jezika sastavni dio terapije. Taj dio su otac i sin (ortodonti po profesiji) preoblikovali u ono što se danas popularno zove mewing.
Tehnika je dobila ime po dr. Mikeu Mewu. Temelji se na teoriji osteopata da je maksila odgovorna za formiranje crta lica i ovalnosti. To je gornja čeljust i središnja kost lica koja sačinjava prednji dio ljudske lobanje. Simetrija jagodica, očiju i jasnoća oblika ovise o njenom položaju. Sa godinama, maksila često tone sve dublje zbog čega nastaje propadanje mekih tkiva. Lagana vježba spriječava taj proces. Engleski ortodonti sproveli su zanimljivo istraživanje. Pokazalo je da su ljudi koji su se pridržavali tradicije svog naroda i jeli čvrstu hranu imali ispravnu strukturu lobanje te čak proporcije lica. Nakon prelaska na meku rafiniranu hranu koja sadrži puno šećera, čeljusna kost se deformisala a struktura lobanje počela se mijenjati.
Kako su dva britanska ortodonta dosegla celebrity status?
Ovdje priča postaje zanimljiva. Do sada smo naučili malo više o porijeklu tehnike, spomenuli smo utemeljitelja, znamo osnovna uvjerenja i ciljeve te da se mewing popularizirao u posljednje vrijeme zahvaljujući društvenim mrežama. Ako ste nekada pročitali tekst o ovome, znate da ne postoji niti jedna naučna studija koja bi bila argument na koji bi se mewing stručnjaci pozvali. You Tube videa koja postoje sa onim grozno fotošopiranim slikama prije/poslije postavljaju obično mlađi muškarci koji promovišu mewing kao alat na putu do izgubljene muževnosti ili pojedini wellness gurui koji mewing predstavljaju nekom davno izgubljenom istočnjačkom vještinom. Tvrdnje koje iznose da se rezultati dobijaju veoma brzo su bombastične – sve za preglede i lajkove. Neki se kunu u mewing, da im je transformisao lice dok recimo većina ortodonta smatra dr.Mewa i njegovog sina šarlatanima te su izopćeni iz naučne zajednice. Mislim da vas sve ovo već malo navodi na neke zaključke ali sačekajte da dođemo do kraja teksta jer neke informacije su toliko šokantne da ih morate pročitati.
Dr. John i Mike Mew
Od kasnih 1970-tih Dr.John Mew (kojem se kasnije pridružio sin Mike, također oprtodont po struci) — ima praksu i vjerne klijente. Koristeći se samo palatalnim ekspanderom (fiksni aparat), prilagodbama u prehrani, snagom samog jezika te vlastitim izumom kojeg su doktori Mew nazvali Biobloc, ovaj dvojac tvrdi da se na ovaj način mogu ispraviti i eliminisati efekti modernog življenja dok su djeca još u razvoju (zapamtite ovaj detalj). I dok se tradicionalni ortodonti fokusiraju na ispravljanje zuba, doktori Mew porodice ciljaju da “spase” cjelokupno lice. Oba ortodonta su izazvali bijes u svojoj struci sa svojim teorijama. Ne komuniciraju sa istaknutim medijima, nisu mainstream, ne prisustvuju konferencijama, nisu im radovi publikovani u istaknutim časopisima. Oni su svoj put ka popularnosti pronašli prvo kroz opskurne žurnale. Američki i britanski ortodonti i istraživači pobijaju dvojac Mew u biti, po svim mogućim tačkama. Ne uživaju ugled u akademskim krugovima ali su ga zato pronašli na You Tube kanalima.
Autori videa o mewingu na You Tubeu su specifični, kao i njihova publika. Zovu ih tzv. “incelima” (“involuntary celibate) a riječ je o mladićima koji se okupljaju na online platformi te objašnjavaju da su neuspješni u pronalasku partnerica koristeći se toksičnom ideologijom pa i nerijetko mizoginijom. Ono što je danas poznato kao mewing je do 2018. bilo nazvano “ortotropima”. Ali te krucijalne 2018. dolazi do rebrandinga ove tehnike i njenog prodora u mainstream. Činjenica je da su oba ortodonta Mew ovu tehniku promovisala kao terapiju namijenjenu djeci koja su u razvoju. Međutim, preko noći (sa novostečenom YT slavom) je mewing postao tretman i za odrasle. Odjednom se počeo promovisati neki novi ideal “atraktivnog” lica sa izraženom kockastom vilicom – odličan marketinški trik da pubertetlije potroše novac na kupovinu Biobloca a usput naberu stotine hiljada pregleda. Nažalost, očajnim i nezrelim ljudima je veoma lako prodati ovakve ideje a ovo uopšte nije izuzetak već samo jedan od brojnih primjera. Otvorite Instagram i kroz minut skrolanja ćete sigurno primjetiti barem pet takvih proizvoda i usluga.
Eksperiment na Rosie tokom 1970-tih
Okej, shvatili smo koja je caka sa mewingom u marketinškom smislu. Ali ako i dalje sumnjate i mislite da sam presudu donijela preuranjeno čekajte da pročitate kakav eksperiment je Dr.John Mew sprovodio na vlastitoj djeci. Jer, bez obzira koliko popularna bila mewing pretraga na internetu, i dalje ne postoje objektivni dokazi da mijenja strukturu lica. Nema studije koja je objavljena na ovu temu. Dr.John Mew je rekao da su njegova djeca dokaz. Njegov prvi sin Bill je patio od teških alergija te nije mogao da usta konstantno drži zatvorenima. Taj “problem” išao je do te mjere da je John na njemu isprobao i hipnozu. Iako Bill nikada nije priznao, otac mu tvrdi da je kreirao traku za glavu sa iglicom koja bi ga ubola u bradu kada god bi mu se brada spustila uslijed otvaranja usta.
Njegovo treće dijete, kćerka Rosie, je bila subjekt eksperimenta potpuno suprotnog pristupa. U suštini je John bio znatiželjan u kojoj mjeri dijeta sa uglavnom tečnom i kašastom hranom može da utiče na facijalno formiranje (znači, želio je vidjeti da li će odsustvo čvrste hrane da ima efekta na njen razvoj). Svojoj supruzi je dao instrukcije da Rosie hrani na bočicu do njene 4 godine života. Rezultat je bio takav da su joj zubi bili potpuno nepravilnog rasporeda, zbog čega je Rosie bila nezadovoljna svojim izgledom (“I was a really, really ugly little kid.” rekla je Rosie). Tek je srednje dijete, sin Mike, bio Johnovo ortotropno remek-djelo. Njegov “uspjeh” je u tome što John ima izduženo i usko lice a sin Mike ima široko i kratko, sa izražajnom kockastom vilicom.
Priča je bizarna u najmanju ruku. Ne možemo a da se ne zapitamo kakva je zaista etika čovjeka koji od vlastite djece pravi eksperimente da bi dokazao neku ideju, bez razmišljanja kako će im se to odraziti na život. Ali hajde da se vratimo na dokaze i konkretna istraživanja. Činjenica stoji da se ljudska vilica smanjuje. I to smanjenje je povezano sa problemima poput krivih zuba, disanja na usta i spomenutom apnejom tokom spavanja. Istraživači su povezali “oralno držanje” (pozicija jezika i zuba) sa razvojem vilice. I rješenja koja istraživači predlažu nisu mnogo drugačija u odnosu na mewing tehniku. Konzumacija čvrste hrane (pogotovo u djetinjstvu) može pomoći da se vilica pravilno razvije. Također se preporučuju vježbe disanja te žvakanje gume kako bi se ojačali mišići usta.
Šta kaže akademska zajednica o mewing tehnici
Mnogo mi je bio interesantan detaljni intervju u The New York Times Magazine koji je bio objavljen o mewingu i autor članka je također intervjuisao tradicionalne ortodonte (čisto da vidi kakvo je njihovo mišljenje o svemu). Bili su vidno iritirani time što se javnost toliko “zalijepila” za mewing. Mnogima smeta što se John predstavlja kao akademik a to nije (potpisuje se kao profesor zato što je dvije godine bio gostujući predavač na univerzitetu u Rumuniji). A kampus tog univerziteta se sastoji od samo jedne sale za predavanje na drugom spratu Purely klinike. Također ortodonti naglašavaju da niko nikada nije sproveo kredibilno istraživanje o ortotropima tako da sve tvrdnje o mewingu uopšte nisu dokazane niti poduprijete dokazima (ako ne ubrajate u dokaze prije/ poslije slike na You Tubeu). Čak izražavaju sumnju i da tretiranje pacijenata mlade dobi može dati rezultate. Ali ono što jesu priznali je da struka nije dala odgovore na sva pitanja, zbog čega pacijenti koji nisu dobili željene rezultate se okreću mewing pokretu kao alternativi tradicionalnim tretmanima. Time se ostavlja prostor da mewing kao tehnika i pokret dobije na popularnosti, što se i desilo putem društvenih mreža.
Naši preci nisu imali krive zube ni vilice
Antropologinja Janet Monge (Penn Museum, Philadelphia) još od 1990-tih je čuvar jedne od najvećih i najraznovrsnijih kolekcija lobanja naših predaka. Interesantno je da ono što ortodonti Mew propagiraju kao ideal zdravlja, ljepote i privlačnosti (široka lobanja, vilica) Monge ustvari smatra markerima biološke i kulturološke inferiornosti. Još zanimljivije je što je Monge objasnila da od te ogromne kolekcije lobanja niti jedna nema krive zube. Od onih starih 40,000 godina pa do 300 godina unazad, sve i jedna vilica je bila robusna te imala pravilan zagriz. I onda su se pojavili primjerci prije nekih cca 200 godina kada su nastale promjene: zagriz od ivice do ivice čeljusti nestaje, krivi zubi postaju masovna pojava. Kao primjer je uzela lobanju žene koja je živjela u Sjevernoj Americi tokom 19-og stoljeća. Za razliku od lobanja naših predaka, maksila je bila mala a zubi nagurani u vilici. Monge i svojim studentima predaje da se očigledno nešto desilo prije 200 godina što je potpuno iskrivilo ljudsku vilicu i zube – ali ne zna tačno šta.
Zaključak
Moje istraživanje me navelo na zaključak da ortodonti (kao i svaka struka) imaju neke propuste, neobjašnjena polja nauke i nesavršenosti. Mewing ima potencijal, lično smatram da bi ova tehnika mogla biti korisna adolescentima te djeci u razvoju jer bi mogla korigovati neke stvari i ojačati mišiće usta, jezika i vilice. Baš kao u bodybuildingu, kada se određena mišićna skupina targetira i pristupi joj se sistematski i konzistentno – rezultati neće izostati. Još jedna sličnost sa fitnessom leži u prehrani. Tečna i kašasta hrana naravno da nije dobra ako je isključivi izvor nutrijenata. Prehrana treba biti raznovrsna. Svakako da se sve lakše može ispraviti dok je osoba u razvoju. Međutim, mewing kao tehnika teško da odraslim i formiranim osobama može dati neke posebne rezultate.
Pročitala sam more komentara ispod ko zna koliko YT videa i među gomilom gluposti – par ih se izdvaja. U pitanju su ljudi koji kažu da tek nakon godinu-dvije upornog vježbanja jezika mogu primjetiti neke suptilne pomake. I riječ je uglavnom o pomacima sa estetske strane, barem za osobe koje toliko pate od želje da imaju jaku vilicu. Bojim se da su mnogi youtuberi monetizovali nesigurnost dječaka širom svijeta. Mislim da mewing ne može štetiti ali rijetko ko će te vježbe izvoditi svakodnevno, tokom ko zna koliko godina. Problemi sinusitisa i apneje isto tako ne mislim da mogu pronaći rješenje u mewingu. Ako se u međuvremenu objavi neko ozbiljno istraživanje koje će napokon dokazati da mewing funkcioniše – ja ću prva da to propratim.
