Ukeireru: [ stara japanska praksa prihvatanja kao načina života ]

Kada sam pisala članak o Shinrin-yoku japanskoj praksi terapeutskog povratka u prirodu, pomislila sam kako je nekome to možda pomalo random ideja za članak. Ali moje interesovanje za taj narod, njihove mudrosti i filozofiju nije hir niti novotarija pošto od ranije pomalo čitam o tim temama. I jednako kao što mi se dopala jednostavnost povratka prirodi u sklopu Shinrin-yoku prakse, toliko me privukla i japanska ideja “Ukeireru”. Prakticiranjem iste, učimo da pauziramo i prihvatimo situacije koje nam život “baca” prije nego se odlučimo za određenu reakciju. Pomaže nam da budemo manje reaktivni i impulsivni te da postupke temeljimo na uzemljenijem mjestu u nama samima. Ukeireru je unikatna vještina koja preoblikuje način razmišljanja nekoga ko je po prirodi impulsivan te donosi mir onima koji se odluče dati ovoj ideji šansu.

受け入れる (Ukeireru)

Ukeireru je riječ koja se u japanskom jeziku koristi kako bi se opisalo prihvatanje ljudi i stvari oko nas. Nije toliko riječ u kulturološkom iskustvu, već o načinu života. Prihvatanje da naše mjesto u svijetu ovisi od naših odnosa sa svojim porodicama, društvenim zajednicama i prirodom. Na neki način, dolazi do spoznaje da naša vlastita sreća ovisi od sreće ljudi oko nas.

Mnogi od nas temelje svoj osjećaj sreće na ličnom zadovoljstvu. I dok je stres nešto što doživljavamo itekako na privatnom nivou, njegovi temeljni uzroci su često sistemski. Početna tačka bi mogla biti u pokušaju ostvarenja mira – on je neophodan da bi mogli neke stvari promijeniti i da bi mogli biti na putu do ostvarenja vlastite sreće. Isto tako je neophodno, kada postignemo povratak snage i osjetimo da smo obnovili vlastite potencijale, potom odrediti šta nam uzrokuje stres – lokalizacija stresa, na neki način je naredni korak. 

Ukeireru ovako funkcioniše: prihvatanje je način života koji nudi potencijal za promjenu. Po prirodi su ljudska bića napravljena da osjećaju empatiju. Kada su ljudi koje poznajemo nesretni, i mi smo nesretni. Empatija, bili mi svjesni nje ili ne, je također prisutna u našem odnosu spram društva u kojem živimo. Možda smo sposobni da blokiramo osjećaj empatije, kako bi mogli svoj fokus držati na isključivo onim stvarima koje nas se lično tiču. Ali znanje da nekome nije dobro, može ako ništa podsvjesno da naruši naš osjećaj zadovoljstva. 

Prvi način za postizanje sreće na način koji je povezan sa ukeireru praksom je da se obrati pažnja na dešavanja oko nas. U kontrastu sa introspekcijom, opservacija svijeta — naše okoline, društvene zajednice, kako ljudi žive, kako ekonomija oblikuje naše želje i strahove — neophodna je prije bilo čega drugog. Ovo bi značilo da je potreban određeni napor kako bi bili svjesni svih tih stvari. Ne razmišljati samo o tome šta mi želimo. Prije nego budemo sposobni da nešto promjenimo, neku situaciju – prvo je moramo sagledati i prihvatiti takvu kakva je. Ne poricati je, ne odvraćati pažnju od nje već prihvatiti realnost. I poslije opservacije realnosti, te njenog prihvatanja, drugi način ka stvaranju zadovoljstva prema ukeireru shvatanju je da se poslužimo maštom. Prije nego zamislimo bilo šta, zaista moramo osjećati da je i tuđa sreća nešto do čega nam je stalo. Poslije tog “otkrića” čovjek može da uradi nešto konkretno na ostvarenju te zamisli i želje.

Treći ukeireru način: prihvatanje da je promjena u prirodi uvijek postepena. Čak su i zemljotres ili vulkanska erupcija rezultat dugogodišnjih promjena koje su se dešavale ispod površine, daleko od očiju. Naš zadatak sada bi bio da identifikujemo šta se dešava, šta je trenutno u toku i da prihvatimo promjene koje se već dešavaju. Ovo zahtjeva logiku i strpljenje. Pogotovo strpljenje — što nikada nije lako, čak ni pod najboljim okolnostima a pogotovo nije lako tokom kriznih vremena. 

I na kraju, finalna opservacija je da ništa nije u prirodi statično. Ono što vrijedi danas, sutra možda neće biti tako. Usvajanje načina života koji ukeireru može pružiti može pomoći u smislu redukcije stresa današnjice. Ukeireru je način života, pragmatičan pogled na svijet koji daje više prostora empatiji koja nam je u prirodi utkana. Postizanje određenog mira kroz opservaciju i prihvatanje, dovodi osobu u poziciju da preispituje sadašnjost ali ujedno dobija i “alat” da uvidi za šta je vrijeme došlo.

受け入れる (Ukeireru)

accept | verb
receive | verb
comply | verb
accepting | noun