Junski piknik

Proteklih sedmica je nebo pravo malo umjetničko djelo – od loptastih kumulusa koji se potom razvijaju u prave planine od oblaka a koje potom plutaju nebom nad nama uz zvukove grmljavine, pa do čarobnog akvarela ljubičasto-narandžastih tonova u predvečerje. Iako ne baš očekivano, postepeni ulazak u ljeto je praćen obilnim kišnim pljuskovima tako da su prozračni džemperi oko ramena ili mekane dukserice prava mala junska uniforma. Godina kakva je 2020. je sve osim lagana te možda kišni i sparni ljetni dani nisu idilični ali ono šta je dobro proizišlo iz toga jeste da je vegetacija doživjela pravu ekspanziju.

Parkovi nikada nisu bili raskošniji sa gustim tepisima od trave posuti sitnim poljskim cvijećem. Nad glavama se njišu teške zelene krošnje dok kroz njih stidljivo prolaze sunčeve zrake, u pauzama između pljuskova kiše. Zrak je čist i prekrasno miriše a vrijedne pčelice zuje oko cvijeća. Samo zastati na trenutak donosi takvo olakšanje i mir, pomislila sam kako je sada idealno vrijeme za piknik u prirodi. Ideja nam se učinila sjajnom a da nije potrebno ići daleko su dokazali naši obližnji parkovi u svom najbogatijem ruhu. Tako smo i počeli pripreme za naš junski piknik.

Spakovali smo domaće pečeni pivski hljeb sa ružmarinom, sir, voće i osvježavajući Staropramen u našu pletenu korpu. Mekana deka u naručju, pleteni šešir i sunčane naočale su tu a bome i knjiga u kojoj smo namjeravali uživati ovog lijenog popodneva. Osjećali smo se veoma optimistično jer smo uobičajenu šetnju zamijenili planovima za piknik – mala promjena je dašak koji nam je bio potreban u dnevnoj rutini.

Iako sam povremeno morala da rukom odmahujem ose od hrskavog hljeba i voća, iznenadni gost je bila njuškica zlatnog retrivera kojeg je vlasnik poveo u šetnju a nama je bio i prijatno društvo. Nakon malo maženja, vratili smo se osvježavajućem Staropramenu koji je pravi spas i rashlađenje na suncu. Pričali smo o planovima za ovo ljeto koji su možda manji opsegom ali nas jednako vesele kao i oni prethodnih sezona. Razmijenili smo i prijedloge za parfeme kojima želimo oplemeniti svoje kolekcije, a zapisala sam u notes da nam treba novo kuhalo za vodu.

Nakon što smo se složili da bi bilo lijepo posvetiti se otkrivanju čari naših krajolika ovog ljeta, iz polusnenog razgovora nas je probudilo nježno tutnjanje grmljavine u daljini. To je bio znak da bi bilo pametno uskoro se spakovati te smo za petnaestak minuta već bili na povratku kući. Radovala me ideja zavlačenja pod pokrivače dok po prozoru udaraju kišne kapi – a još draže mi je bilo što smo ih izbjegli tačno po zatvaranju ulaznih vrata.