Pisanje kao terapija

Pisanje kao terapija

Oduvijek sam bila tip osobe koji je organizaciju postizao kroz zapisivanje – sjećam se da sam i kao školarac uživala u kupovini sveski, olovaka (bilo grafitnih ili hemijskih), bojica i flomastera. Voljela sam da imam radni prostor i da svoje zadatke zapisujem te da ih, vodeći se prema spisku, na kraju i ispunjavam. I po završetku školskih dana sam se pronašla u sličnoj situaciji tokom zaposlenja – pravljenje koncepta, zapisivanje bitnih bilješki, podjela radnih cjelina sve mi je to pomoglo da savladam i tu etapu svog života. 

Potom sam se počela baviti vježbanjem i pripremom hrane koje sam također na kraju organizovala olovkom i papirom. Pažljivo sam pravila raspored dnevnih i noćnih smjena te slobodnih dana, te prema tom rasporedu organizirala vježbe kada sam bila slobodna. Organizacija je bila bitna i kod pripreme obroka, kako kod kuće tako i za meal prep za posao. Tako da mogu reći kako sam svaku životnu fazu propratila zapisivanjem. Čak i kada sam upoznala sadašnjeg muža, svoje simpatije sam zabilježila u dnevniku koji je vjerno čuvao sve moje misli i tajne.

Danas, kada se zajedno sa ostatkom planete nalazim u veoma čudnom i neizvjesnom periodu, ponovo imam poriv da zapisujem sve šta mi se događa, kakve misli imam. Danas je pogotovo teško biti organizovan kada su struktura i princip na kojima smo funkcionisali toliko godina sada potpuno poremećeni i zaustavljeni. Kako da pravim planove kada ne mogu ni pretpostaviti kako će situacija da se odvija za mjesec dana, kamoli za šest mjeseci ili godinu? Silna neizvjesnost je savršen temelj za anksioznost, depresiju i čitav niz negativnih posljedica kakve mogu biti prisutne u našim životima još ko zna koliko dugo. 

Zapad ima jako lijepu instituciju povjeravanja emocija i misli profesionalcima, što je usluga koja se plaća. Psihoterapija je nešto što vjerujem da bi svakome danas moglo pomoći ali, s obzirom na restrikcije kretanja, nije moguće ostvariti. Online psiholog je za naše društvo naučna fikcija. Neko ima sebi blisku osobu kojoj se može povjeriti i sretan je po tom pitanju ali neko nema. Na kraju, uvijek ostane neki skriveni kutak u kojem čuvamo one najintimnije misli samo za sebe. Kako prevazići osjećaj straha i neizvjesnosti? Kako uopšte dati strukturu današnjem danu kada je poljuljan slijed ustajanja, odlaska na posao, na fakultet, u školu, odlaska u teretanu, u kupovinu – otići u kino je nezamislivo u ovom trenutku, šetnja na suncu je misaona imenica a godišnji odmor je otkazan u svakom smislu riječi.

Ne znam za vas ali sam pod utiskom da smo resetovani na početne postavke. Mislim da je ovo vrijeme povratka jednostavnim, osnovnim stvarima a vrlo moguće i vrijednostima. Imam neke svoje teorije koje ću rezervisati za svoju terapiju pisanjem a to je upravo ono za šta mislim da bi moglo biti od velike pomoći ne samo meni, već i mnogima u ovom trenutku. 

Pisanje kao terapija

I sama imam skeptičan um, zato ako vam ovo djeluje kao neka blesava ideja iz klišej knjige o samopomoći  – voljela bih da citiram norvešku književnicu Vigdis Hjorth.

“Ako se podvrgnete psihoanalizi kao što sam ja učinila, doživjet ćete nov način samoistraživanja, spoznavanja i razumijevanja onoga što se dogodilo i osjećaja koji vas vode na određeni način. Dakle, pisanje i psihoanaliza na neki se način mogu usporediti, ali imaju li oboje terapeutski učinak? Kad bi pisanje bilo terapija, svi bi pisci bili zdravi. A nisu. 

Ali pravo je olakšanje pronaći pravu riječ za osjećaj ili misao, za ambivalentnost, sreću ili tugu. Prave riječi rasvjetljavaju situaciju i donose jasnoću.”

Vidgis Hjorth

Nadam se da razumijete šta ustvari želim reći. Nije mi tvrdnja da ćete biti sami sebi terapeut, sami riješiti sve probleme sa najjednostavnijom olovkom i papirom. I naravno da pisanje nije ekvivalent psihoterapiji koje će vam iz temelja izmijeniti svijet. Ali bi vam pisanje moglo donijeti olakšanje. Pisanje bi moglo umu donijeti jasnoću. Lično, više od toga ne bih mogla ni očekivati. Kažu da kada čovjek ni sa kim ne dijeli svoju intimu, kada se nikome ne otvara razgovorom ili ne piše o onome što se u njemu događa, onda mu to u glavi stvara zbrku. Analiza je jedan od čestih načina kontrolisanja osjećaja. A trenutno mislim da svi mi imamo osjećaj gubitka kontrole te mnogo misli i mnogo osjećaja u sebi, od kojih većina možda ni nama nije najjasnija. 

Također sam pronašla podatak da je naučno dokazano da ekspresivno pisanje ima pozitivan efekat na psihičko i fizičko zdravlje:

  • oslobađa od stresa
  • ublažava anksioznost i depresiju
  • snižava krvni pritisak
  • poboljšava mobilnost i umanjuje bol kod osoba s reumatoidnim artritisom 
  • jača imunitet – jedna studija pokazala je da se kod HIV pacijenata broj CD4 limfocita povećao nakon terapije ekspresivnim pisanjem

Ujedno, zapisivanje pored mini terapije može da ima i konkretno praktičnu stranu – može da nam pruži dodatni osjećaj kontrole tako što ćemo uz pomoć njega da ponovo konstruišemo svoj dan. Ovdje bih rekla da je bitno ići malim koracima, zato počinjem od planiranja trenutnog dana. Nedostaje mi moja rutina koju očigledno da ne mogu replicirati – zato ću stvoriti novu.

Recimo da moj nadalekosežniji plan bude da tokom cijelog mjeseca aprila svako jutro započnem tonikom za tijelo od tople vode, jabukovog sirćeta i meda. Ovaj blagotvorni tonik djeluje alkalizirajuće na tijelo, daje lijep “boost” energije i popravlja probavu. Sastojke svi mi već imamo i nisu dodatni trošak, te samim time možemo svi da imamo taj mjesečni plan. Uredu, to je više nego dobro za početak. Nisam još uvijek smislila sve planove za narednu sedmicu ali bilo bi lijepo da počnem planirati obroke ponovo – time bi i kupovina namirnica bila svrsishodnija i ekonomičnija. Već počinjem raditi okvirno na rasporedu za kućno vježbanje – što mi je cilj pretvoriti u sedmični režim. Voljela bih da radim na sadržaju za blog. Možda ne redovito kao ranije, ali da ipak pišem o temama koje su mi relevantne i voljela bih nastaviti rad na receptima. Malo sam zapostavila preparativnu rutinu – zašto ne počistiti toaletne police, napraviti reorganizaciju i ponovo uvesti neki red u prepartivu?

U biti, sve ovisi o nama i našim trenutnim potrebama i mogućnostima – ali poenta bi bila da postoje načini da se osjećamo koliko-toliko u kontroli nad svojim danom. Postoji mogućnost da stvorimo novu rutinu koja će biti prilagođena današnjim okolnostima. I postoji način da kroz analizu postignemo osjećaj olakšanja i jasnoće koji su nam veoma potrebni. 

Ostanite mi dobro i zdravo.

Pisanje kao terapija

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.


Looking for Something?