Da li ste bili svjesni da je epidemija stresa bila prisutna i prije pandemije? Stres nam je postao dio života iako je štetan na toliko lica i naličja — ne govorimo samo o neprijatnom osjećaju koji ga prati već o konkretnoj šteti kojom nagriza naše zdravlje. I prije pandemije je bilo nemoguće izbjeći ga, tako da je već tada postalo jasno kako treba nekako organizovati način življenja tako da se barem naučimo bolje nositi sa njim. Pod njim mislim na prolongirani stres koji je tako nezdrav u svojoj suštini no, prihvatili smo ga na nekoj razini kao novi način života.
Možete li se sjetiti kada ste se ujutro probudili bez briga, da imate energije i da se iskreno radujete novom danu? Mislim da se malo ko može iskreno sjetiti bezbrižnosti jer nas je moderni način života toliko iscrpio, stavio pod pritisak anksioznosti da sam i lično osjetila neki čudni nemir kada bih primjetila da je sve uredu i da se ne stresiram oko ičega konkretno. Zamislite kada je “nenormalno” biti opušten i bez brige, kakav je to paradoks. I dok je stres sasvim normalna funkcija za naša tijela u određenim okolnostima, te je čak neophodan ponekada, mislim da ćemo se složiti kako nije zdravo da smo pod stresom stalno.
I onda se korona virus desio. Kao da pravila igre nisu bila komplikovana i bez njega. Ali stvar kod mentalnog zdravlja je to da se uvijek moramo prilagođavati novim metodama – ne samo kada smo lice u lice sa nečim što je toliko sveobuhvatno da ima efekta na sve dijelove života, no i kroz male korake i načine tokom cijelog svog života. Možda nešto što nam je prije pomagalo danas nije jednako efikasno, situacija je sigurno teža sada i odgovori na mnoga pitanja nisu jasni ili poznati. Ipak, raditi ću ono što sam uvijek radilaa: eksperimentišem i dajem sve od sebe da se brinem o sebi na načine koji su mi u datom trenutku najkorisniji.
Epidemija stresa : 8 stvari koje trebamo znati o prolongiranom stresu
Konkretno, na tri načina naša tijela mogu biti pod stresom:
- FIZIČKI: može biti uslijed traume, povrede, nesreće ili pada
- HEMIJSKI: ovo uključuje gripu, bakterijsku infekciju, mamurluk i neuravnotežen šećer u krvi
- EMOTIVNI: radi se o situacijama koje izazivaju strah, pritisak na poslu ili finansijske te porodične tragedije
Kada naša tijela iskuse fizički, hemijski ili emotivni stres, on izbija naš mozak i tijelo izvan balansa te aktivira simpatički nervni sistem. Generalna uloga simpatičkog nervnog sistema je da mobilizuje tjelesne resurse pod stresom, da indukuje “borba-ili-bježanje” reakciju koja nam pomaže da se nosimo sa onim što smatramo prijetnjom u našoj okolini. Kada se “borba-ili-bježanje” reakcija aktivira, to ima efekta i na ostale sisteme u tijelu što uključuje i način na koji tijelo crpi i koristi energiju kako bi mu dalo onaj adrenalinski nalet.
Aktivacija i mobiliziranje energije na ovom principu je super u situacijama kada moramo biti spremni da brzo reagujemo — da se brzo sklonimo ispred auta ili predmeta u padu ka nama. Znate već da mislim na situacije koje su intenzivne ali traju kratko vremenski i zahtijevaju gotovo pa instinktnu reakciju. Međutim, kada doživljavamo da smo pod prijetnjom tokom dužeg perioda — neka to budu hipoteka i finansijski stres, onda naše tijelo predugo vremena ostaje u tom stanju, crpeći ogromne količine energije što ne dopušta da se organizam vrati u prvobitno stanje (da se oporavi).
Šta je problem kod prolongiranog stresa?
Hormoni stresa gase imunitet što nas čini ranjivima na bolesti, infekcije i kancer. Pa, šta to onda znači za prosječnog čovjeka koji konstantno živi pod stresom? Ukratko, život pod stresom inhibira naš imunitet na dnevnoj bazi. Tako se stvaraju preduvjeti za razvoj niza oboljenja. Čitala sam o teoriji da naše emocije također mogu da imaju efekta na naše zdravlje, sa time da specifični osjećaji mogu biti povezani sa određenim organima. Počinjem misliti da možda ima nešto u tome – neko ko nije toliko povezan i ne obraća na to kako se osjeća će vjerovatno odmahnuti glavom na ovu ideju. Ja opet vjerujem kako nismo jednodimenzionalna bića i da su emocije u svakom pogledu dio nas te sam voljna istražiti kakvo djelovanje mogu imati na naša tijela. Dr. Josh Axe vjeruje da je kontrola emocija jednako važna kao dovođenje prehrane u balans a prema njegovom istraživanju, utjecaj emocija na organe je slijedeći:
- STRAH: reproduktivni organi, bubrezi, nadbubrežne žlijezde
- FRUSTRACIJA: jetra
- ŽALJENJE, TUGA, DEPRESIJA: debelo crijevo, pluća, imunitet
- ANKSIOZNOST: srce, tanko crijevo
- BRIGA: slezena, pankreas, želudac
Tehnike koje pomažu ublažiti stres
Ono šta me potaklo da malo više uzimam u obzir svoje emocije jeste novonastala situacija. Shvatila sam da različite emocije, kojima je danas intenzivnije nego inače obojena ne samo moja već i svačija svakodnevnica, imaju veći utjecaj nego bi to voljeli priznati. Moj primjer: dešavalo mi se da sam stvorila sve preduvjete za produktivan dan, koristila sam sve što bi mi inače potaklo dobro raspoloženje ali je rezultat izostao. Jedan pogled na vijesti me znao potpuno razoružati, pokrenuti lavinu misli koje bi za sobom povukle lavinu emocija te bih se našla paralizovana brigama.
Nakon par dana bezvoljnosti koja bi vanjskom posmatraču djelovala kao ničim potaknuta, uspjela sam snagom volje prekinuti taj začarani krug. Kao što nakon višemjesečnog mirovanja ne možemo naprosto ustati i istrčati maraton, isto vrijedi za naš um — kako bi bio snažan, jak, spreman da se nosi sa očekivanim ali i neočekivanim preprekama, biti će mu potreban svakodnevni trening.
Ovo su koraci koji mi pomalo pomažu da držim stres pod kontrolom. Možda će za mjesec dana biti neupotrebljivi, ko zna? Ali dijelim ih ovdje jer se nadam da bi nekome upravo sada mogli biti od pomoći.
- Prvo se pitam, da li je ovo korisno? Kada god mi misli krenu niz stranputicu pitanja “šta ako” i kreiranja scenarija koji se nisu ni desili, pitam samu sebe da li su ta konkretna pitanja i scenariji korisni? I okej, da, ponekada je korisno “ispuhati se” ali negativa rađa još negative. Što više hipotetičkih scenarija stvaramo u glavi, to je teže izvući se iz te fikcije i vidjeti da je realnost mnogo blaža i lakša za podnijeti. U neku ruku, igram se vlastitog terapeuta. Postoji toliko toga šta bi moglo predstavljati izvor stresa i brige; vlastito zdravlje, zdravlje voljenih osoba, posao, politika, ekonomija, svijet. Kada god me nešto potakne na negativne misli i brige, sebi postavim pitanje zbog čega sebe izlažem dodatnom stresu. I iskreno, kada god se na vrijeme prekinem, dan bude spašen.
- Slušam muziku koja evocira nostalgiju. Inače mi je muzika uvijek bila dio arsenala za nošenje sa stresnim situacijama. Ima to umirujuće djelovanje na mene te je lijepo znati da prava pjesma, umjetnik ili album imaju tu moć da umire na mahove moju anksioznu dušu. Ranije bih imala periode kada bi mi raspoloženje “podigao” RnB, nekada mi osmijeh razvuče jednostavni jazz ili BossaNova kao u pozadini kafića, za razbuđivanje i fizičku aktivnost sam se odlučivala obratiti elektronskoj muzici. Sve te taktike su prošlost otkako je nastupila pandemija pa sam počela istraživati ostale žanrove. Khruangbin mi je postao default posljednjih sedmica. Instrumentala, psihadelični soul i fank su upakovani u zvuk koji evocira neka jednostavnija i bolja vremena. I to me umiruje.
- Izvlačim maksimum iz toplote. Toplota relaksira napete mišiće i može prirodno da smanji osjećaj anksioznosti. Vjeruje se da toplota može da poveća nivoe neurotransmitera koji čini da se osjećamo dobro – poznat nam je kao serotonin. I generalno osjećaj toplote je sam po sebi prijatan. A ne moramo nužno živjeti uz plažu da bi uživali pa se možemo opustiti uz šoljicu čaja (meni omiljena menta uvijek pomaže), vježbanjem podižemo otkucaje srca i potičemo cirkulaciju, možemo prirediti spa toplu kupku za stopala, pozicionirati se ispred prozora kako bi upijali sunčeve zrake, ušuškati se pred grijalicu kada su noći prohladne, stomačić zagrijati termosicom ili jednostavno sunčati se na klupi u parku kada je dan lijep.
- Vježbanje je prirodni lijek za stres i anksioznost. Sa razlogom sam spomenula podizanje otkucaja srca koje automatski potiče cirkulaciju, dovodi kisik u mozak te potiče lučenje endorfina zbog kojih se osjećamo odlično. Također, vježbanje potiče mozak da se fokusira na svaki pokret; to skreće misli sa stresnih tema i fokusira ih u trenutačni prostor i vrijeme. Ciljam na trideset minuta fizičke aktivnosti dnevno i držim kontinuitet.
- Provodim vrijeme izvan kuće kada je vrijeme lijepo. Zbog fenomena biofilije je jasno zašto su ljudi programirani da se osjećaju smireno u prirodi. Biofilija je ljubav prema svemu što je živo, što raste i što se razvija. Biljke i prirodno okruženje pomažu da se smanje čak i anksioznost i depresija tako da je veoma dobro za mentalno zdravlje da provodimo vrijeme izvan kuće. Pogotovo sada, nakon prolongiranog perioda provedenog u zatvorenom. Naravno, pri tome poštujući pravila socijalnog distanciranja. Primjetila sam sve češće da ljudi bosi hodaju po travi, mnogo su opušteniji u parku nego ranije – što je dobra stvar. Sjećam se da je prije bilo komentara spram stranaca kada su to prakticirali ali sada to radi i lokalno stanovništvo. Pronalazak lijepog u malim stvarima je možda jedna od rijetkih dobrih stvari koje su nastale uslijed okolnosti.
- Uživam u superfood namirnicama koje smanjuju stres + ujedno stabilizujem šećer u krv. Hrana ima utjecaja na hemiju našeg mozga a samim time i na naše raspoloženje. Samim time možemo prehrambenim navikama da pojačamo ili olakšamo stres. Za početak, većina nas se osjeća nervozno dok je gladna. U sklopu svakog obroka možemo unositi namirnice niskog glikemijskog indeksa koje će regulisati šećer u krvi i održavati nivoe energije. Od badema, borovnica, malo tamne čokolade pa do omega-3 bogate ribe, lana i oraha – malim dodacima prehrani možemo olakšati tijelu da se nosi sa stresom.
- Razmazim se kućnim ritualima i tretmanima. Svakodnevni rituali kojima sebi ugađamo i mala zadovoljstva mogu puno postići na dugom putu ka unutarnjem miru. Mini masaža lica tokom tuširanja dok su nam pore otvorene će potaći cirkulaciju, jednostavni piling na bazi kafe ili morske soli djeluje osvježavajuće, kupka za stopala sa morskom soli a potom pedikir su mi postali sedmično zadovoljstvo kojem se radujem, gua sha masaža uz koju kap ulja šipka ili chia sjemenki čini da koža bude lijepa tokom ovih dana kada šminku i ne nosim.
- Otkriće aromaterapije. Stoljećima se aromaterapija koristi sa razlogom kako bi se tijelo okrijepilo fizički ali i psihički. U modernim vremenima su eterična ulja posebno moćna u nastojanju da smanjimo stres. Lavanda je na dobrom glasu zbog relaksirajućeg djelovanja koje se opisuje kao “emotivno protuupalnim” te je i moj lični favorit. Volim umasirati koju kap u sljepoočnice i dodati je u uljni difuzer pred spavanje.
Over 90% of disease and illness today is based on lifestyle and stress, not genetics
– Bruce Lipton
