Talk, alkohol i parafin u kozmetici : DA ili NE

Talk, alkohol i parafin u kozmetici : DA ili NE

Talk, alkohol i parafin u kozmetici : DA ili NE

Najavila sam ovaj članak davno ali mi je dodatna motivacija da ga i dovršim bilo gledanje filma “Dark Waters”. U tom filmu se radi o velikoj kompaniji Du Pont koja zbog zarade svjesno truje stanovništvo hemikalijama – između ostalog se spominje i premaz Teflon. Nekada smatran revolucionarnim izumom koji je doživio skok od premaza za tenkove do premaza tava (između ostalog jer mu to nije jedina komercijalna namjena), samo zato što efektno odbija vodu – bez obzira na nuspojave i sveopšti efekat po ljudsko zdravlje. Muž i ja smo se nakon gledanja uhvatili za glavu jer tačno čovjek više ne zna u čemu da kuha tako da je moguće da izvršim istraživanje i na tu temu. A prema veoma sličnom principu sam se pronašla u priči o njezi kože i upotrebi popularnih sastojaka u kozmetici. Započnimo od talka i od njegovog prilično izglednog kancerogenog djelovanja. 

Šta je talk?

Talk je mineral koji se sastoji od magnezija, silikona, kisika i hidrogena te mu je upotreba raznovrsnija nego što bi čovjek na prvu pomislio. Razlog zbog kojeg je toliko popularan jeste njegova sposobnost da upija vlagu, što ga čini idealnim sastojkom za stvari poput pudera za bebe, sjene za oči, rumenila i pudera za lice. Ali ga također ima i u žvakaćim gumama, riži i lijekovima. Ono šta je posebno zabrinjavajuće jeste prisustvo azbesta u kozmetici. Azbest bude prisutan u kozmetici jer su azbest i talk minerali koji se formiraju zajedno. To znači da talk koji se dobija iz rudnika za komercijalne svrhe može biti kontaminiran azbestom — koji je poznati uzročnik raka pluća i mezotelioma (agresivna vrsta raka koja se razvija na srcu, plućima ili abdomenu). Talk se dodaje kozmetici jer stvara mekanu, svilenkastu teksturu, razblažuje pigmentirane proizvode i ponaša se kao filer. Veoma je čest sastojak u kompaktnim puderima, puderima za fiksiranje, paletama sjena za oči, karminima i olovkama za usne, puderima i kremama. Talk je najmekši mineral na zemlji te je zbog sposobnosti upijanja vlage čest sastojak u proizvodima za matiranje i za masnu kožu.

Sjevernoamerička Food and Drug Administration (FDA) iako nikada nije zabranila upotrebu talka, navodi da je bitno pažljivo birati mjesta za iskopavanja talka te da se trebaju poduzeti koraci da se spriječi azbestna kontaminacija u kozmetičkim proizvodima, Nažalost, to je lakše reći nego učiniti. Postoji dug historijat pronađenih ostataka azbesta u proizvodima za koje se navodilo da ga ne sadrže.  Dvije trećine pudera za bebe koji su testirani u Koreji sadrže azbest. 

Ne želim reći da proizvođači namjerno dodaju azbest kozmetici, ali postoji manjak propisa vezanih za kozmetički talk. I zbog prilično opuštenog stava spram njega, niko ne provjerava da li ima azbesta u kozmetičkim proizvodima. Što znači da se kompanije bez problema izvlače bez testiranja za prisustvo azbesta prije nego puste proizvode u prodaju. Može se desiti i slijedeće; recimo da su testiranja izvršena kako treba, i kompanije tvrde da im proizvodi ne sadrže azbest – talk sam po sebi može biti opasan.

Johnson & Johnson se suočava sa skandalom – ne prvi, već drugi put – jer je Reuters objavio da je ova kompanija sakrivala da njihovi sirovi talk i puder za bebe nekada dolaze pozitivni na azbest. Prema sprovedenom istraživanju, Johnson & Johnson je držao na platnom spisku laboratorije koje su osiguravale informacije da je njihov talk siguran. Ali laboratorijski testovi od 1971. do ranih 2000-tih su registrovali tragove azbesta u nekima od uzoraka. I umjesto da se problematični proizvodi povuku, ova kompanija je odlučila da te podatke sakrije od javnosti ali i FDA. Potom su ubijedili FDA da trebaju pustiti kozmetičkoj industriji da sama reguliše proizvode na tragove azbesta. 

Prva tužba zbog azbesta se desila 1999. kada je terapeut za masažu Darlene Coker angažovala advokata nakon što je saznala da umire od mezotelioma. Kao što sam spomenula, ta je bolest karakteristična za izloženost azbestom i tipično je pogađala industrijske radnike na brodovima ili u fabrikama – dotična gospođa nikada nije radila u takvom okruženju. Njena tužba je bila prva od mnogih. Proteklih godina je gotovo 12,000 tužbi podignuto protiv Johnson & Johnson kompanije, navodeći da talk izaziva rak jajnika – a to je oboljenje dosta učestalije od mezotelioma. Još uvijek nije 100%  jasno da li sam talk izaziva rak jajnika, ili prisustvo azbesta u njemu. Interesantno je da ne postoji regulatorno tijelo koje bi provjeravalo kontaminaciju od azbesta a indikativno je i da FDA nema ovlaštenja da učini nešto konkretno kako bi konzumenti bili zaštićeni, jer radi na osnovu zakona koji je star 75 godina, a koji nikada nije bio ažuriran.

Porota u St.Louisu je dodijelila $55 miliona odštete gospođi pod imenom Gloria Ristesund, koja je koristila Johnson & Johnson's puder od talka 35 godina prije nego joj je dijagnosticiran rak jajnika 2011. Čak i davnih 1960-tih je literatura Američke Akademije pedijatara preporučivala da se ne koristi puder od talka – zbog respiratornih oboljenja.  Jedno istraživanje je sugerisalo da talk puder može povećati rizik od karcinoma endometrija (maternice) kod žena koje su prošle menopauzu. Neka istraživanja su bila fokusirana na poveznicu udisanja talka sa drugim karcinomima, poput karcinoma stomaka. 

Postoji više američkih ali i internacionalnih agencija koje istražuju supstance kako bi se utvrdilo imaju li kancerogena dejstva (na osnovu dokaza istraživanja u laboratorijama, na životinjama ali i ljudima). IARC (The International Agency for Research on Cancer) je dio Svjetske zdravstvene organizacije (World Health Organization  | WHO) a njen primarni zadatk je odrediti uzročnike raka. IARC klasifikuje talk koji sadrži azbest “kancerogenim po ljudsko zdravlje”. Utemeljeno na ograničenim dokazima na temelju istraživanja na ljudima, IARC klasifikuje genitalnu upotrebu pudera na bazi talka “vjerovatno kancerogenom po ljudsko zdravlje”. Upotreba talka se povezuje sa karcinomom endometrija i jajnika. Kozmetički talk ako se nanosi na karličnom predjelu, us sklopu proizvoda za žensku njegu i pelenama je pronađen u ženskim jajnicima i karličnim limfnim čvorovima jer talk “putuje” kroz tijelo do organa dosta udaljenih od mjesta ulaska u tijelo. Genitalna upotreba talka povećava rizik od kancera endometrija kod postmenopauzalnih žena. Za sve žene, rizik se povećava sa učestalošću upotrebe. Utiče na ženski genitalni sistem rezultirajući infekcijom i upalom.

Toksičnost organa: talk povećava opterećenje pluća. Inhalacija talka remeti mehanizme koji čiste pluća i uklanjaju upale samim time oštećujući ćelije i potencijalno vodi do kancera. Kod ljudskih ćelija epitela, nanočestice talka oštećuju i ubijaju ćelije tokominduciranja oksidativnog stresa u tijelu. Azbest je pronađen u tkivu pluća i limfnim čvorovima žena koje su koristile kozmetičke proizvode sa talkom u sastavu. 

Zašto je alkohol u kozmetici?

Masni alkoholi nisu najbolje shvaćeni i većina će ljudi ukoliko baci pogled na sastojke i vide npr. stearyl alcohol reći kako su razočarani, kako je moguće da prirodni proizvodi sadrže alkohol – ite će na kraju odustati zbog tog razloga od kupovine iz straha od iritacija. Moram napomenuti da, iako generalno preferiram “prirodne” proizvode za njegu kože, prirodni proizvod nije nužno garancija da je 100% siguran za osjetljivu kožu ili problematičnu kožu. Ono šta je veoma bitno jeste da kao kupci prvenstveno poznajemo svoju kožu, na šta reaguje, ali i upoznati se što bolje sas sastojcima. Jer, bez obzira koliko se neki sastojak činio bezopasnim, uvijek ćete pronaći nekoga ko je alergičan na njega. Druga stvar su tvrdnje proizvođača da su im proizvodi hipoalergeni – ne postoji proizvod koji garantuje da niko nikada nije niti da će iko ikada imati alergijsku reakciju na njega. 

Sada kada smo naglasili ove činjenice, moram se vratiti na važnost znanja. Od ogromne je važnosti da poznajemo sastojke, da se što više informišemo i da to činimo konstantno jer uvijek dolaze nova istraživanja, otkrića i podaci. Tačnije, želim reći da znanje uvijek treba ažurirati. Naredni na listi sastojaka koje demistifikujemo su alkoholi – i zbog čega nisu svi isti.

Masni alkoholi

Masni alkoholi nisu štetni čak ni za osjetljivu ili suhu kožu jer nisu kao ostali alkoholi koji mogu izazvati peckanje, prženje i isušivanje jer  razgrađuju prirodnu barijeru kože. U masne alkohole spadaju panthenol, cetyl, oleyl, stearyl, capric, myristyl i lauryl alcohol te se koriste kao emolijensi i zgušnjivači koji koži podare zaglađen izgled. Masni alkoholi su prelazna hemijska skupina koja održava emulziju stabilnom (a emulzija se sastoji od ulja i vode koji se međusobno odbijaju, stoga masni alkoholi pomažu tako što ih drže skupa). Masni alkoholi se također ponašaju kao zgušnjivači za kreme, losione i regeneratore. Ukoliko cetyl alcohol dodate regeneratoru, zajedno sa ostalim emolijensima će poboljšati teksturu kože te joj ublažiti osjećaj isušenosti. Masni se alkoholi dobijaju iz ulja poput kokosovog koje je bogato masnim kiselinama sa brojnim dobrobitima za kožu. Međutim, i pored svega navedenog, ukoliko vam je koža veoma osjetljiva – ne možemo 100% isključiti mogućnost iritacije kada su čak i “dobri” masni alkoholi u sastavu nekog proizvoda. Moj pristup ovome jeste da ponekada dajem šansu proizvodima ako sadrže masne alkohole ali koji nisu u samom vrhu liste sastojaka. Opet, do vas je koliko želite i možete biti tolerantni.

  • Glycol
  • C12-16
  • Cetyl Alcohol
  • Stearyl Alcohol
  • Lauryl alcohol
  • Cetearyl Alcohol
  • Myristyl Alcohol
  • Butylene glycol, Propanediol (iako nisu alkoholi pomažu zadržati vodu na površini)

Jednostavni alkoholi tj. “loši” alkoholi

Ovo su vrste alkohola koji imaju veoma isušujuće djelovanje te su potencijalni iritansi za kožu, kosu ili usta. (samo pomislite koliko ruke budu isušene nakon korištenja antibakterijskog gela). Obično se ovakvi alkoholi dodaju brojnim vodotopivim i proizvodima koji se brzo suše – tipa aloe vera gelovi poslije sunčanja, tonicima, blaznicama sa piling, vodicama za ispiranje usta, kremama na bazi vode i sprejevima za kosu. Također se koriste kao konzervans zbog toga što ubijaju bakterije, pomažu i da se drugi sastojci bolje izmiješaju u proizvodu ili da se sastojci brže upiju u kožu.

Međutim, upotreba alkohola u proizvodima za ličnu njegu se ne smatra visokotoksičnom – iako može biti razlog isušivanja kože, kose ili usta. To može dovesti do poremećenog balansa kože, ubrzati starenje, akne i prekomjernu proizvodnju ulja ali može i da “zguli” zaštitni sloj kože što je čini ranjivom na oštećenja. Kosa može izgledati suho, lomljivo a tjeme iziritirano. Tu je također i mogućnost isušenja usne šupljine, jezika i desni. Još jedan proizvod koji se često koristi a u suštini sadrži samo alkohol i sintetički miris su parfemi i kolonjske vode. 

  • Alcohol
  • Alcohol Denat
  • Ethanol
  • Ethanol Alcohol
  • Denature Alcohol
  • Methanol
  • Benzyl Alcohol
  • Isopropyl Alcohol
  • SD Alcohol

Omjer alkohola u proizvodima

Biti ću iskrena – samo zato što proizvod sadrži malu količinu alkohola  ne mora nužno značiti da je u pitanju loš proizvod. Treba ipak imati na umu par stvari prije donošenja odluke. Kada promatramo listu sastojaka, oni su poredati na početku od onih čija je koncentracija najveća, pa do onih na kraju čija je koncentracija najmanja u tom proizvodu. Samim time, ukoliko kod nekog proizvoda uočim jednostavni alkohol na samom kraju liste sastojaka – neću ga automatski odbaciti. Ne nužno i ne uvijek, ali ponekada takvim proizvodima pružam šansu – pogotovo ako su ostali sastojci u tom proizvodu kvalitetni i poželjni. Ali ako se jednostavni alkohol nalazi na početku liste sastojaka – jednostavno ne vrijedi rizikovati zdravlje kože te takve proizvode preskačem. 

Parafin – zbog čega treba ostatio u prošlosti

Parafin dolazi u mnogim oblicima i vrsta je mineralnog ulja koje je često zastupljeno u sastavu krema za lice i losiona za tijelo. Parafin se koristi u kozmetičkim proizvodima zato što je jeftinija opcija kojom se postiže iluzija da je koža hidratizirana. Parafinski vosak ima dugu historiju kao tretman u svrhu poboljšanja cirkulacije, artritisa, olakšanja ukočenosti zglobova i smanjenja boli kada se zagrijan nanosi/ masira u problematično područje. U njezi kože se parafin koristi u formi ulja te je naravno, derivat petroleja – apsolutno se dobija od iste materije koja sačinjava i motorno ulje. Veoma je gladak i sklisak te se zato stavlja u kreme i losione – čini ih mazivijima. Osim u kremama i losionima, parafin se nalazi i u puderima, zaštitnim SPF kremama, farbi za kosu, karminima, sjajilima za usne, korektoru, sjeni za oči, gelovima za kosu. Parafin, ukoliko se proguta, ima i blago laksativno djelovanje te se teško razgrađuje. Parafin se također koristi u proizvodnji svijeća, proizvoda za tretiranje podova, proizvoda za poliranje drveta i metala, autokozmetici, materijalima za modeliranje, hemijskim lubrikantima, uljima za oružje, linoleumu itd. 

Ovo su nazivi prema kojima možete pretražiti listu sastojaka proizvoda kako bi provjerili sadrži li parafin:

  • Xylene
  • Toluene
  • Mineral oil
  • Liquid paraffin
  • Paraffinum liquidum,
  • Paraffin
  • Isoparaffin
  • Synthetic wax
  • Microcrystalline wax
  • Hydrogenated microcrystalline wax
  • Cera microcrystalline
  • Petrolatum
  • Ceresin
  • Ozokerite

Da li je tečni parafin za kozmetičke svrhe kancerogen, postoje neke indicije u slučaju nečistoća. Najveći problem bi bilo onečišćenje sa 1,4-Dioxane, kojeg je Svjetska zdravstvena organizacija svrstala u vjerovatne kancerogene. Međutim, koliko sam upoznata, nije određen konkretan zdravstveni rizik po ljude. Ono zbog čega lično izbjegavam proizvode koji sadrže parafin je njegova funkcija – on oblaže kožu, poput plastične folije, ne dopuštajući koži da diše. I ne doprinosi nikakvim njegujućim svojstvima. Mineralna ulja, isto tako, nisu ni kozmetički “elegantna” – što je gušća konzistencija ulja koje se dodaje proizvodu, to će manje prijatan imati osjećaj na koži. Rijeđa mineralna ulja su veoma vodenasto tečna, manje su efektna kao obloga preko kože ali imaju ljepši osjećaj na koži. Još jedna mana mineralnog ulja jeste da konstantnim oblaganjem kože, samoj koži oduzima funkcionalnost – previše se oslanja na nepropusnost parafinskog sloja. Rezultat je taj da po prestanku korištenja parafina, koža postaje isušena –  zbog čega se lako upada u ovisnički odnos sa njim.

Proizvodi sa mineralnim uljem nisu preporučljivi ukoliko se značajno znojite, na primer dok ste fizički aktivni, vježbate. Uslijed pojačane perspiracije se pojavljuju tečne kvrgice na licu – a to su zarobljene kapljice znoja koje ne mogu da ispare sa kože zbog parafina (miliaria rubra). I to me dovosi do slijedeće mane parafina – on ne radi ništa osim toga što je fizička barijera. Ne sadrži dodatne njegujuće koristi niti sastojke, tako da ako koristite kremu sa parafinom, izostaje vam bitan korak u njezi kože. Postoje istraživanja koja pokazuju da kreme sa 10% udjela mineralnog ulja mogu kožu učiniti osjetljivijom na UV zračenje. 

Još jedna bitna stavka je ta da, iako pročišćeno mineralno ulje nije toksično, nedavno istraživanje je pokazalo da se hidrokarboni iz mineralnog ulja nalaze u tjelesnoj masnoći i majčinom mlijeku. Nije jasno da li su tu došli uslijed inhalacije, kroz hranu, zagađen zrak ili čak kroz kozmetiku (možda kroz oštećenu kožu) ali svakako da nije prijatna pomisao.

Moj savjet je slijedeći; koristimo preparativu i dekorativu koja kožu čini ljepšom, snažnijom i zdravijom a sve nepotrebno treba umanjiti ili izbaciti. Talk je sastojak koji potpuno izbjegavam, alkohol tolerišem ako je pri dnu liste sastojaka ili ako je u pitanju masni alkohol dok parafin ne preferiram zato što – iako možda prije 50 godina ljudi nisu imali bolje i kvalitetnije alternative – u 2020. definitivno ne moramo da ga koristimo.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.


Looking for Something?