4 vrste strahova + kako ih prevazići

Strah se zna ušunjati u naše živote na nečujan, neprimjetan način a nažalost, zadržati se i predugo. Vjerujem da je svako od nas na svoj način iskusio trenutke tokom kojih nas strah preuzima do te mjere da se diskonektujemo od sebe, naše istine, našeg samopouzdanja i svih stvari za kojim nam srce istinski žudi. Ali strah je normalan, a kada se sa njim obračunamo na pravi način, može postati i inspiracija.

Ipak, ono što nije normalno je dopuštati strahu da nas ograničava, da zbog njega uvijek igramo na sigurno te da postane razlog zbog kojeg ne radimo stvari koje bi nam popravile kvalitetu života. Ne znam da li sam ikada spominjala ali kao mlađa sam bila prepuna strahova. Moji prvi strahovi su se pojavili već u periodu kada sam bila osnovac – tada se pojavio strah od javnog obraćanja drugima koji je rezultirao blagim mucanjem. Vremenom sam prevazišla taj i sve druge strahove tokom daljeg obrazovanja a kao odrasla osoba, moram priznati da se rijetko kada susrećem sa situacijama u kojima me strah prožima. Postala sam mnogo drugačija osoba u odnosu na Selmu od prije pet, deset, petnaest godina i ponosna sam na to što imam petlju za mnogo toga što bi me prije strašilo, paralizovalo čak. Za svakoga je izvor nesigurnosti i osjećaja straha drugačiji. Za nekoga to može biti strah od gubitka posla, gubitak voljene osobe ili bilo koja druga situacija u kojoj bi se kao ljudsko biće pronašli u vrtlogu anksioznosti, pitajući se – šta sada?

4 vrste strahova + kako ih prevazići

Većina strahova se može svrstati u jedan od ova četiri tipa:

STRAH OD NEUSPJEHA | Najčešći strah je strah od neuspjeha. Nekada se osoba može toliko bojati neuspjeha da je to konstantno koči u preduzimanju prvog koraka ka nekom od njenih ciljeva i želja. Taj strah od neuspjeha može da se manifestuje na razne načine — strah od odbijanja, strah da niste dovoljno dobri, strah od sramoćenja, lista se nastavlja. Međutim, jedna stvar u kojoj je strah od neuspjeha veoma uspješan jeste da vas zakuje na jedno mjesto i drži u stagnaciji jer pravi iluziju sigurnosti. Naši snovi i sve ono što nas čini osobama kakve jesmo se temelji na mnogo više od sigurnosti za koju vjerujemo da nam pripada jer se uvijek držimo po strani. Onaj osjećaj koji živi u nama iz dana u dan, vatra koja tinja i podsvjesno nas misao na nju činim sretnima, ultimativni cilj, želja su vrijedni “stiskanja zuba” kako bi prošli kroz okove straha i stresli ih sa sebe. Na kraju, šta se loše može desiti osim da pokušamo ostvariti svoj cilj ponovo?

STRAH OD OSUĐIVANJA | Ali šta ako ne budem prihvaćen(a), šta ako im se ne dopadnem? Šta će misliti? Zvuči li ovo poznato? Strah od tuđeg osuđivanja će osobu konstantno kočiti da postigne i ostvari svoj maksimalni potencijal za koji je sposobna. I dok strah od neuspjeha obično predstavlja totalnu paralizu i pomake ka naprijed, strah od osuđivanja nam odvlači fokus od bitnih stvari i prebacuje ga na mišljenja drugih ljudi, njihove analize i stavove vezane za naše odluke. Ono što ne smijemo zaboraviti jeste da — sve dok su naša djela usklađena sa našim unutarnjim vrijednostima i željama, sve dok radimo stvari koje prijaju našoj duši i umu, tuđa mišljenja su irelevantna. Jedina osoba koja treba biti okej sa onim što radimo smo mi.

STRAH OD PROMJENE | Jedina konstanta u životu jeste da se sve mijenja a opet, ta promjena je predmet ogromnog otpora. Pokušavamo je kontrolisati te je se (potajno ili otvoreno) plašimo. Što je besmisleno jer se sve mijenja. Sve prolazi promjene. Mudri ljudi će vidjeti promjenu kao priliku da se napravi svojevrstan inventar vlastitog života, iskrena procjena toga šta funkcioniše. šta je dobro a šta nije te oslobađanje od svakog viška. Koliko god kliše bilo, promjena zaista jeste otvaranje vrata novim počecima — nema potrebe dopuštati trenutnom osjećaju nelagode i procesu prilagođavanja da nas sputavaju od dočekivanja i prihvatanja novih, većih i boljih stvari u naš život.

STRAH DA BUDEMO PRVI | Neke ljude pomisao da rade nešto sami prestravljuje. Ali nekada je to ono šta nam treba. Ako idemo na poziciju gdje nema nikoga drugog, pioniri smo svoje vrste i nemamo povratne informacije od drugih — to je prilika da mi budemo lideri, da mi napravimo taj prvi korak, prvu odluku i napravimo put drugima ka tom cilju. Mnogi od nas se oslanjaju na druge da nam kažu šta možemo očekivati od određenih situacija u životu, da nam drugi pokažu put. Ali najveća nagrada zaista čeka one koji su dovoljno hrabri da budu prvi i pronađu vlastiti put. Nema se razloga bojati od toga da budemo prvi, da budemo drugačiji, da ne idemo tamo gdje svi drugi idu, da ne radimo sve što drugi rade i da ne živimo kako većina živi.

Kada sam bila iskrena prema sebi, postavila prioritete i ciljeve – toliko je lakše bilo izboriti se sa svim strahovima jer sam znala kuda idem. Sada, ne znam da li početak 2020. i sva priča o novoj dekadi zaista nosi neku pozitivnu energiju ali ja se osjećam osnaženo da ako su mi neki ciljevi bili ostavljeni po strani — došlo je vrijeme da im se iznova posvetim. I nadam se da, bez obzira šta vaše srce željelo, šta su izvori strahova koji vas koče, ipak budete dovoljno jaki i odlučni kako bi kvalitetu svog života podigli na novi nivo. I koliko god nam životne okolnosti nekada ne bile priklonjene, uvijek vrijedi posegnuti za unutarnjom snagom kako bi od onoga šta nam je život dodijelio izvukli ono najbolje.