Seboreični dermatitis [ kako ga razlikovati od peruti i psorijaze, kako ga prepoznati i tretirati ]

seboreični dermatitis

Seboreični dermatitis – kako sam se odlučila da pišem o njemu? Kada sam pisala članak o svom iskustvu sa perioralnim dermatitisom, nisam mogla ni pomisliti da će to biti jedan od najčitanijih članaka koje sam objavila tokom više od sedam godina koliko vodim ovaj blog. Interesovanje je još uvijek veliko, i drago mi je što je moja perspektiva bila od koristi toliko čitateljica. Međutim, nešto se slično desilo i kada sam prije par sedmica na svojim Instagram storijima podijelila iskustvo moj supruga (ali donekle i svoje) sa jednim šamponom za tretiranje seboreičnog dermatitisa. Bila je to kombinacija opresivne poruke pr predstavnika jednog brenda (kojeg sam inače i smatrala dragim prije tog ekscesa), ali i ogromne količine komentara i poruka pratiteljica kojima je svaki djelić informacije o ovom kožnom stanju koristan.

Pojedinci koji se nekim nesretnim okolnostima nađu u poslu sa ljudima, javnošću, reklamiranjem – naprosto ne mogu shvatiti koncept svega ovoga šta ja radim i koja mi je motivacija. I ne samo moja, već generalno svakoga ko barem u djeliću svog bića ima želju da nekome pomogne. Ta pomoć se ne sastoji isključivo u pohvalama, već i u kritici, sugestijama, razmjeni iskustava – negativnih koliko i pozitivnih. Tokom ovih godina sam zaključila da u neki detalji i informacije koje sam lično smatrala običnima – drugim ljudima bile od velike pomoći, tako da već odavno uzimam u obzir sve kada preporučujem ili testiram neke proizvode, tretmane, suplemente itd.

Zbog svega navedenog, danas na blogu imamo rezultat niza besanih noći jer sam bila odlučna da napokon utonem u tematiku seboreičnog dermatitisa – kako zbog svih kojima je ova tema zaniljiva, ali i zbog svog supruga koji se posljednje dvije godine muči sa njim. Koncipirala sam ovaj članak oko teme seboreje ali na njoj se neću zaustaviti – ovaj članak je potakao dalja istraživanja koja ću sažeti u još jedan- dva članka. Pa, za početak, hajde da vidimo šta možemo saznati o ovom nametljivcu zvanom seboreja?

Seboreični dermatitis | Uvod, historija i epidemiologija 

Seboreični dermatitis (SD) jer hronično, upalno stanje/ oboljenje kože čije su me statistike zaprepastile. Otprilike 1-3% populacije SAD-a pati od seboreje, a svakih 5 od 100 osoba u Velikoj Britaniji ima seboreični dermatitis. Zajedno sa peruti, od seboreičnog dermatitisa pati čak 50% svjetske populacije. Javljanje seboreje ima dva izražena perioda: kod novorođenčadi do 3 mjeseca života, te kod odraslih osoba u dobi 30 do 60 godina. Mnogima se pojavi tokom puberteta. Velike su indicije da pojava seboreičnog dermatitisa ima neke veze sa seksualnim hormonima, androgenima. Muškarci nešto češće obolijevaju od seboreje u odnosu na žene.

Malassez je bio prvi opis gljivičnih elemenata koji su izolovani i ispitani iz uzorka tjemena – to je bila preteča onoga što danas zovemo seboreičnim dermatitisom, što je nadopunilo originalni opis stanja iz 1887. Tokom 1950-tih istraživanja su bila fokusirana na poveznicu seboreje sa manjkom vitamina B2, B6, B12 i biotina. Poveznica između seboreje i nutritivnih manjaka još uvijek nije dokazana kao teza. Međutim, istraživanja proteklih godina su ukazala na veliku važnost Malassezia gljivice (inače je prirodno prisutna u normalnoj ljudskoj flori), sa razvojem seboreičnih lezija kod oboljelih pacijenata. Ta je teza dodatno ojačana činjenicom da seboreja reaguje na tretman protugljivičnim/ antifungalnim lijekovima.

seboreični dermatitis

Šta je tačno seboreični dermatitis i kakve veze ima perut sa njim?

Seboreični dermatitis je (kako vidimo iz statistika) česta hronična forma ekcema/ dermatitisa koji najčešće pogađa regije gdje se nalaze lojne žlijezde (tjeme, lice, trup). Kao što smo spomenuli, postoji seboreja koja pogađa bebe i seboreja kod odraslih osoba. Nekada se seboreja povezuje sa psorijazom (sebopsoriasis). Seboreični dermatitis je također poznat i pod nazivom seboreični ekcem (seborrhoeic eczema). Perut (“pityriasis capitis”) je neupalni oblik seboreičnog dermatitisa. Perut se manifestuje kao mnogo sitnih ljuspica koje su razbacane po tjemenu koje je prekriveno kosom.

Tačan uzrok seboreičnog dermatitisa nije u potpunosti razjašnjen, postoji više teorija. Kao što smo spomenuli, preovladavajuće mišljenje jeste da je povezan sa različitim vrstama Malassezia gljivice u njenoj nepatogenoj formi. Njeni metaboliti (poput masnih kiselina oleinske kiseline, malssezin i indole-3-carbaldehyde) moguće je da izazivaju upalne reakcije. Promjene u lipidnom sastavu zaštitnog sloja kože i njegove funkcije su također jedan od mogućih uzročnika. Za razliku od brojnih vrste ekcema, seboreični dermatitis nije rezultat alergije.

Faktori koji se smatraju povezanim sa pojavom izraženog oblika seboreičnog dermatitisa kod odraslih je slijedeći:

  • masna koža
  • porodični historijat seboreičnog dermatitisa ili psorijaze
  • imunosupresija; primaoci transplantiranih organa, HIV infekcije, pacijenti sa limfomom, alkoholni pankreatitis, neke vrste kancera
  • neurološke i psihijatrijske bolesti: Parkinsonova bolest, depresija, epilepsija, paraliza facijalnog nerva, Downov sindrom
  • tretiranje psorijaze psoralenom ili ultraljubičasta A terapija (PUVA)
  • manjak sna i izražene epizode stresa

Seboreični dermatitis kod beba se pojavljuje u vidu difuznih, masnih ljuspica na tjemenu. Osip se može proširiti na područje pazuha ili na prepone u vidu crvenkastih fleka koje se perutaju. Nije uvijek praćen izraženim svrabom te se vremenom sam povuče. Čitala sam da su neke majke na tjeme beba nanosile ulje poput bademovog ili čak mineralnog. Ostavljale su da odstoji par sati a potom mekanom četkicom za zube nježno iščetkale omekšale naslage te nanijele lijek na zahvaćenu kožu po preporuci dermatologa. Ja bih u svakom slučaju preporučila da se prvo sa njim posavjetujete ali možete spomenuti ovaj pristup, da čujete šta će vam doktor reći. Seboreični dermatitis kod odraslih može zahvatiti tjeme, lice (prevoji oko nosa, iza ušiju, u obrvama), trup te tjelesne pregibe.

Tipične karakteristike seboreičnog dermatitisa:

  • pogoršanje tokom zime, a olakšanje tokom ljeta uslijed izlaganja suncu
  • uglavnom je svrab minimalan
  • kombinacija masne kože sa suhoćom na sredini lica
  • na tjemenu nema regije gdje se javlja, obično su to “tačke” ili “žarišta”
  • nekada se crvenilo i ljuskanje pojavljuje na prevoju očnih kapaka
  • na prevojima sa obje strane lica se mogu pojaviti naslage boje lososa
  • osip na koži pazuha, uz ivicu kose ili regiji kože ispod grudi
  • moguća je i pojava folikulitisa pazuha, grudi, u genitalnom predjelu
  • ekstenzivan slučaj seboreičnog dermatitisa koji zahvaća tjeme, vrat i trup se ponekada naziva pityriasiform seborrhoeide

Kako razlikovati psorijazu od seboreičnog dermatitisa?

Efekat ova dva koža oboljenja može izgledati slično, ali postoje razlike –  među osnovnima je njihov izgled. Psorijaza koja se pojavljuje na tjemenu ima praškast izgled i srebrenu boju/ odsjaj. Seboreični dermatitis više naginje ka žućkastoj boji te je koža masna. I dok se psorijaza može pojaviti samo na tjemenu, velika je šansa da će je biti i na drugim dijelovima tijela poput koljena ili laktova. Kod psorijaze može doći i do pucanja kože, krvarenja ili osjećaja prženja. Kod seboreičnog dermatitisa ljuskanje izgleda kao perut, te iako postoje sličnosti – kod psorijaze je koža dosta suha a ne masna. Velika greška koju neki pacijenti naprave kada uoče perut, jeste da je asociraju sa suhoćom – i odlučuju se da kosu rijeđe peru/ šamponiraju jer vjeruju da će tako smanjiti svrab. Međutim, to dodatno olakšava akumulaciju naslaga i situacija se pogoršava. Kod muškaraca koji puštaju bradu i brkove, simptomi mogu biti veoma iritantni – a nestaju sa uklanjanjem dlaka. Tretiranje psorijaze je pak nešto komplikovanije i teže. Oba stanja mogu biti potaknuta na manifestaciju uslijed ekstremnog stresa i umora, zbog masne kože, porodične sklonosti, vremenskih ekstrema ali i uslijed korištenja proizvoda sa visokim udjelom alkohola. 

Kako tretirati seboreični dermatitis?

Kao što je slučaj sa psorijazom, ni za seboreični dermatitis ne postoji lijek. Oba stanja se mogu tretirati kako bi im se simptomi smanjili a često se smjenjuju periodi povlačenja i ponovnog javljanja. Za većinu ljudi je seboreja stanje sa kojim moraju naučiti živjeti te se može držati pod kontrolom uz dobru higijenu i adekvatne proizvode. Nerijetko se koristi kombinacija više tretmana i proizvoda dok se simptomi ne povuku, ali kasnije uvijek postoji mogućnost da se vrate. Cilj tretmana jeste da se ljuskanje olabavi i ukloni, da se napravi prevencija kožne infekcije te da smanji otok i svrab. 

Higijena je prva stvar koja treba biti konstantno na visokom nivou – svakodnevno čišćenje i temeljito posušivanje kože, nošenje odjeće i donjeg veša od prozračnih pamučnih tkanina olakšava ukoliko se seboreja nalazi na tijelu. Uredno mijenjanje peškira i posteljine, svakodnevno zračenje prostorija i povremena dezinfekcija površina koje su najčešće korištene + upotreba blagih deterdženata i omekšivača je preporučena. Nekonzumacija alkohola ili barem smanjena konzumacija je poželjna, provođenje vremena vani u prirodi i na suncu – uz adekvatnu UV zaštitu, naravno. Konzumacija ribljeg ulja bogatog omega-3 masnim kiselinama je također preporučljiva, kao i konzumacija probiotika. Od prirodnih preparata na spisku su aloe vera i ulje čajevca – ali ako osjetite peckanje ili prženje, prekinite upotrebu (svaka koža je drugačija). Spominje se i razblaženo ulje noćurka kao korisno. Izbaciti proizvode za stilizovanje kose a ponekada su tople obloge blagotvorne. 

Osim prilagodbe životnih navika, kako konkretno tretirati kožu zahvaćenu seboreičnim dermatitisom – šta nabaviti? Prema istraživanjima, najčešće se za tretiranje koriste kortikosteroidi (59.9%), potom protugljivični tretmani (35.1%). Hidratantne kreme su također prijavljene u 30.7% slučajeva, lokalni calcineurin inhibitori 27.2% te ostale terapije i proizvodi sačinjavaju 5.1% slučajeva. Itekako mi je jasno da se u nekim slučajevima ne može možda izbjeći upotreba kortikosteroida, ali shvatiti ćete da ih izbjegavam otkako su mi bili jedan od ključnih okidača perioralnog dermatitisa. Iako nam je oboma bilo teško (mužu i meni), da potpuno prekinemo sa upotrebom – u našoj kući kortikosteroidi nisu prisutni već gotovo dvije godine. Ali spomenuti ćemo ih kao jedan od mogućih tretmana jer očigledno da nekima pomažu, makar na kratko.

Interesantna činjenica: da li ste znali da kod osoba koje pate od seboreičnog dermatitisa postoji u lipidnom površinskom sloju kože manjak skvalena i masnih kiselina, a višak holesterola i triglicerida?

Tretiranje tjemena, obrva, brade i brkova

Mnogi slučajevi seboreičnog dermatitisa se temelje na korištenju konkretnih šampona svakog ili svakog drugog dana. Šamponi sa 2.5% selenium sulfida ili 1-2% pyrithione zinc sastojka su u samom vrhu preporučenih proizvoda, uz naravno ketoconazole šampone. Oni se nanose na područje tjemena, obrva a još i brade i brkova ko ih ima – ostave se da djeluju 5-10 minuta a potom ispiraju. Poslije njihove upotrebe se može koristiti hidratantni šampon kako bi se spriječilo isušivanje tjemena. Nakon što se stanje dovede u red, šamponiranje se može smanjiti na dva puta sedmično ili po potrebi. Lokalno korištenje 1% terbinafine otopine na tjemenu je također dalo rezultate. Ako je tjeme prekriveno sa gustim slojem ljuskica, onda se prvo one trebaju olabaviti nanošenjem toplog ulja (mineralno, maslinovo, kokosovo, bademovo). Toplo ulje se ostavi da djeluje par sati a potom ispire sa šamponom namijenjenim za seboreju. Ovo je pristup koji nisam isprobala a u jednom od narednih članaka ću objasniti zašto ne bih.

Što se sapuna tiče, sapuni sa sumporom ili ketoconazole 2% (sa ili bez salicilne kiseline) su obično preporuka. Sapuni na bazi čajevca (Melaleuca alternifolia) su se pokazali učinkovitim zbog svog antifungalnog djelovanja. Poželjni su i u formi šampona. 

Šamponi za kontrolu seboreičnog dermatitisa se klasifikuju prema svom djelovanju:

  • Antiproliferativni: bazirani na ugljenom katranu i njegovim derivatima, oni su antimitotici i citostatici, uzrokujući smanjenje u diobi ćelija u epidermi, što je uzrok formiranja ljuspica i naslaga. Drugi primjeri su selenium sulfate (1 – 2.5%) i zinc pyrithione (1 – 2%). 
  • Antifungalni: bazirani na ketoconazole 2%, ciclopirox 1% ali isto i na selenium sulfidu te zinc pyrithionu.
  • Keratolitici: bazirani na salicilnoj kiselini (2-6%) sa ili bez sumpora (2 – 5%), pomažu kod uklanjanja naslaga i ljuspica. Tu su i mliječna kiselina (lactic acid), urea, propylene glycol.
  • Protuupalni: uključuju kortikosteroide (clobetasol propionate), oni imaju efekte slične kao kod tonika za kosu. 

Kombinacija različitih sastojaka u jednom proizvodu ili korištenje više proizvoda u rotaciji su najefektivnije metode koje rezultiraju sa najmanje i/ ili najblažim ponovnim pojavljivanjem seboreičnog dermatitisa.

Kortikosteroidne otopine, losioni ili masti se mogu koristiti 1-2 dnevno do tri sedmice, nakon čega se prestaje sa upotrebom. A onda po potrebi – i upravo je tu moj problem sa kortikosteroidima. Postaju “štaka” na koju se oslanjamo, ne izliječe stanje a čine nas ovisnima o njima. Da ne spominjem svoj slučaj kada su prouzrokovali perioralni dermatitis – liječe jedno a onda obole drugo. Calcineurin inhibitori su alternativa za kortikosteroide (tacrolimus 0.03 – 0.1%, pimecrolimus 1%). Međutim kada sam iščitala nuspojave – nisam toliko sigurna da bih se odlučila za njih. Spominje se i isotretinoin negdje posljednji put 2003. godine kako u niskim dozama pomaže – ali ja se nikada ne bih odlučila za njega zbog drastičnih nuspojava. Zbog toga se njegova upotreba u ovu svrhu toliko prorijedila.

Tretiranje lica

Sa spomenutim sapunima i šamponima se može održavati čistoća lica. Uz njih, koristi se ketoconazole 2% krema jednom do dva puta dnevno na zahvaćena područja. Nekada se još njoj pridodaje i jednom dnevno korištenje kortikosteroidne kreme. Također se spominje i upotreba sodium sulfacetamide 10% losiona kao jedan od vidova tretmana za seboreični dermatitis.

Tretiranje tijela

Kada je tijelo u pitanju, najčešće se koriste pripravci sa cinkom ili ugljenim katranom uz dodatak ketoconazole ili koretikosteroidne kreme (ovisno od osobe do osobe). Kupke sa benzoyl peroxidom su također efektne kod držanja seboreje na tijelu pod kontrolom. Samo je potrebno biti veoma pažljiv da se baš temeljito ispiru nakon korištenja jer mogu izbijeliti odjeću i posteljinu ako ostanu na koži. I mogu biti isušujući, tako da je uvijek korisno nanijeti hidratantnu kremu nakon korištenja.

Iako je ovo dosta kompleksna tema, nadam se da ste uspjeli upratiti tekstualni dio u sklopu kojeg mi je namjera bila da bolje razumijemo šta je to seboreični dermatitis, kako se uopšte može pojaviti te generalno pristup koji pomaže. Ne mislim da postoji jedan magični proizvod tako da ćemo i mi pristupiti testiranju i kombinovanju više metoda i proizvoda. U jednom od narednih članaka ću se osvrnuti malo detaljnije na Malassezia gljivice a pripremiti ću i članak sa svim proizvodima koji su pogodni za korištenje ako imate seboreični dermatitis, perioralni dermatitis, bilo koje stanje prouzrokovanje malassezia gljivicom + ako uopšteno imate osjetljivu kožu.

1 Comment

  1. Alma
    Novembar 8, 2019 / 2:41 pm

    Seborični dermatitis nestao nakon 17 godina (!!!) upotrebom šampona bez SLS. Ništa dodatno nisam koristila.
    Ranije preporuke su mi tegobe samo ublažavale, a sad evo već godinu dana imam čisto tjeme 😊😊

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Looking for Something?