Rozacea i njeni imitatori + sličnosti i razlike rozacee, perioralnog, seboreičnog dermatitisa

Rozacea i njeni imitatori

Koža je kompleksna a toga sam postala svjesna otkako je postala osjetljiva, netolerantna i sklona reagovanju na stvari koje joj ranije nisu smetale. Osjetljiva koža može biti pravi izazov i nekada se čini kako nijedan proizvod ne odgovara – što je put ka frustracijama. Kod osjetljive kože, rožnati sloj, odnosno stratum corneum, koji se sastoji od ćelija i lipida je oslabljen, a kao rezultat toga dolazi do narušavanja barijere kože te transepidermalnog gubitka vode, što omogućava prodiranje iritirajućih tvari. Izrazito osjetljiva koža lica vrlo osjetljivo reaguje na psihološke, okolišne, mehaničke i hormonalne faktore i često reaguje na izloženost vanjskim faktorima poput parfema i sredstava za čišćenje. Ti faktori uglavnom ne ugrožavaju normalnu, zdravu kožu. 

A pored osjetljivosti se nerijetko pojavljuju i oboljenja poput rozacee, seboreičnog, perioralnog dermatitisa, ekcema, alergija. Sama činjenica da od seboreje i peruti pati polovina stanovništva ukazuje kako kožna oboljenja uopšte nisu rijetka. U miks ubacite današnji način života, konstantni stres – apsolutno me ne čudi što su i kod mene na blogu članci na ove teme upravo među najčitanijima. Prethodno sam podijelila svoje iskustvo sa perioralnim dermatitisom ali i sa seboreičnim dermatitisom a sada bih se osvrnula na rozaceu + usporedila ta stanja kao i izvukla zaključke koji će, nadam se, nekome olakšati te možda pomoći.

Karakteristike Rozacee

Iako je rozacea jedno od najčešćih stanja koje dermatolozi tretiraju, također je i jedno od najneshvaćenijih. Historijski, veliki nos uslijed rinomelagije su bili povezani sa prekomjernom uživanju u vinu i obilju. A termin rozacea je izveden iz latinskog pridjeva koji ima značenje “poput ruža”. Rozacea je prvi put medicinski opisana od strane Francuza kao goutterose (ružičasta kapljica) i pustule de vin (vinska bubuljica). 
Rozacea je hornični poremećaj koji pogađa središnje dijelove lica te je karakteriše često naglo crvenilo, uporna eritema (npr. u trajanju od najmanje 3 mjeseca); telangiectasia (paučaste vene) i isprepleteni upalni periodi praćeni oticanjem, papulama i pustulama. Rozacea se najčešće pojavljuje kod odraslih osoba iznd 30 godina te se vjeruje da posjeduje snažnu nasljednu komponentu.. Najčešće je prisutna kod osoba keltskog i sjevernoevropskog naslijeđa, kao i kod osoba dosta svijetle puti. Otprilike 30% do 40% pacijenata je prijavilo još jednog člana porodice sa istim stanjem. 

Podtipovi Rozacee

2002. godine je održan sastanak sa ciljem standardizacije kriterija za rozaceu. Nacionalni Rozacea komitet/ društvo eksperata je opisalo 4 široka klinička podtipa rozacee: 

1. Eritematozni tip (Erythematotelangietatic rosacea) – preovladava crvenilo obraza. Krvni sudovi su vidljivi, posebno oko nosa. 
2. Papulopustulozni oblik (Papulopustular rosacea) – javljaju se crveni čvorići i prištići na crvenoj koži lica, prožetoj malim krvnim žilama. Može se javiti osjećaj vrućine i peckanja. Ova faza rozaceje je također poznata pod azivom acne rosacea.
3. Fimatozni oblik (Phymatous rosacea) – javlja se zadebljanje žljezdanog i vezivnog tkiva ili bujanje vezivnog tkiva i krvnih žila na koži lica. Zadebljanje je najvidljivije u predjelu nosa ali se takođe može javiti u predjelu ušiju, brade, obraza i čela. Moguća je i pojava proširenih pora kože uz uvećanje krvnih sudova.
4. Okularni tip (Ocular rosacea) – javljaju se promjene na jednom ili oba oka, najčešće u vidu konjuktivitisa, praćene crvenilom očiju, svrbežom, peckanjem, suhoćom, a moguć je i zamućen vid ili smanjena vidljivost. Često je prisutan osjećaj kao da imate strano tijelo u oku. Ovo je ozbiljno stanje oka koje svakako zahtijeva posjetu oftalmologu.

Više od jednog podtipa može biti prisutno kod jednog pacijenta. Progresija od jednog podtipa ka drugom su mogući a opet, kod svakog pacijent ne moraju svi simptomi biti prisutni. Stimulansi koji mogu izazvati crvenilo mogu biti kratkotrajni poput emocionalnog stresa, vrućih pića, alkohola, začinjene hrane, vježbanja, hladne ili vruće vode. 

Patogeneza : šta je Demodex folliculorum

Mogu se sažeti slijedeći uzroci rozacee: prekomjerno aktivan imunitet, “leaky gut” sindrom, Demodex folliculorum, generalni disbalans u tijelu, stres. Ovaj put bih se fokusirala na jedan neobičan uzrok pošto vjerujem da smo sa ostalima svi manje-više upoznati.

Iako kontroverzna, brojna istraživanja su ukazala da Demodex folliculorum možda igra patogenu ulogu kod rozacee. Demodex je vrsta grinje koja se uobičajeno nalazi na normalnoj ljudskoj koži a ima posebnu sklonost ka dijelovima kože koja su najčešće pogođeni rozaceom (poput obraza i nosa). Te vrste grinja najčešći su ektoparaziti – ostaju na površini ljudskoga tijela. Prema nekim istraživanjima, u zdravih se osoba jedan ili više Demodexa može naći na svakoj desetoj trepavici. Ne izaziva bolest kod svake osobe. Ako je prisutan u velikom broju i ako dođe na kožu osoba s aknama, rozaceom ili dermatitisom, stanje osnovne bolesti može se pogoršati zbog aktivnosti Demodexa, njegovih enzima, izlučevina i mehaničkog djelovanja. Kada se jako poveća broj tih parazita na koži, govorimo o demodekozi.

Naučnici su potvrdili da je Demodex učestaliji na obrazima ljudi koji boluju od Rozacee. U jednoj studiji govori se da ljudi s rozaceom imaju 12,8 grinja po centimetru kvadratnom kože. Poređenja radi, kod osoba koje ne pate od tog problema taj broj je 0,7. Prema rezultatima iz 48 odvojenih studija, ljudi s rozaceom imaju osam puta veću infestaciju Demodexom. Postoji očigledna povezanost, ali ne i uzročno-posljedična. Neki istraživači sugerišu da rozacea može biti uzrokovana ne samim grinjama, već bakterijama koje ih prate. Izvedena je hipoteza da efekti metronidazola u tretmanu rozacee mogu imati veze sa antiparazitskim djelovanjem na Demodex.

Stanja kože koja imitiraju rozaceu

Sistemski eritemski lupus (Systemic lupus erythematosus | SLE) je oboljenje kojeg prati osjećaj vrućine, dodatno ga nadražuje izloženost suncu, lokaliziran je na središnji dio lica, crvenilo sliči rozacei i moguće je prisustvo papula. Kada se tretira lijekovima za rozaceu, ne daje rezultate. 

Perioralni dermatitis

Crveni osip sa kvržicama koji se formira oko područja očiju, nazolabijalnoj regiji te oko usana ili generalno lociran u donjem dijelu lica. Perioralni dermatitis se može pojaviti kod svakoga ali ipak najčešće kod žena i djece. Može izgledati veoma slično podtipu 2 rozacee te ih je veoma lako zamijeniti. Osip može izazvati osjećaj žarenja, što je također čest simptom rozacee. 

Seboreični dermatitis

Seboreični dermatitis je hronični papuloskvamozni poremećaj koji najčešće zahvaća regije kože koje obiluju sebumom (tjeme, lice). Osobe sa narušenim imunitetom ili neurolopkim stanjima poput Parkinsonove bolesti su mu naročito podložni i ranjivi, iako je generalno veoma često stanje. Slično rozacei, i seboreičnid ermatitis mogu pratiti natečeni, crveni dijelovi kože, papule i naslage. Ali za razliku od rozacee, praćen je ljuskanjem tjemena koje se može proširiti. 

Dermatomiozitis

Dermatomyositis (DM) je autoimuna upalna degenerativna bolest popraćena lezijama na koži i progresivnom atrofijom mišića. Prisutne su i kožne manifestacije poput eritema, crvenila, papula – kojima asocira na rozaceu. 

Polimorfna svjetlosna erupcija

Ukratko, alergija na sunce (Polymorphous light eruption | PMLE), najčešća od idiopatskih fotodermatoza, zahvaća najčešće izložene dijelove kože poput lica, vrata, podlaktica itd. Lezije se mogu trenutačno pojaviti ali se češće razvijaju par sati nakon izlaganja suncu. Sličnost sa rozaceom leži u tome da ih oboje izlaganje suncu iritira te veća učestalost kod osoba svijetle puti. Razlika između njih je ta što je rozacea hronična.

Acne Vulgaris

Jedna od najčešćih kožnih bolesti 21 stoljeća, ako ne i najčešća. Upaljene lezije i kod rozacee i acne vulgaris mogu biti klinički iste ali ono što ih razdvaja jeste potpuno odsustvo komedona kod rozacee. Također, centrirana pozicija crvenila je karakteristična za rozaceu. Doduše, primjećeno je da osobama koje pate od akni a sklone su crvenilu sklone su pojavi rozacee kasnije u životu. 

Sličnosti i razlike rozacee, perioralnog i seboreičnog dermatitisa

Došli smo do zaključka da trenutna istraživanja ukazuju da rozaceu izazivaju mikroorgnizmi  D folliculorum i H pylori kao etiološki faktori, iako su i brojne druge mogućnosti predložene (npr. vaskularne abnormalnosti). Tu su i kratkoročni “okidačo” poput emocionalnog stresa, vrućih pića, alkohola, začinjene hrane, vježbanja, hladne ili vruće vode. Bitno je prepoznati da li su u pitanju ovakvi razlozi za njeno poticanje ili gore navedeni + zaštita od sunca je obavezna. I naravno, prilagođena, neagresivna njega i čišćenje kože.

Seboreični dermatitis je česta hronična forma ekcema/ dermatitisa koji najčešće pogađa regije gdje se nalaze lojne žlijezde (tjeme, lice, trup). Kod seboreičnog dermatitisa nije uzročnik mikroorganizam grinja već gljivica Malassezia, stres, oslabljen imunitet, sklonost masnoj koži, porodična sklonost. Također je preporučuje prilagođavanje životnih navika, adekvatna prehrana, zaštita od sunca, blaga i neagresivna njega i higijena na nivou + moje je lično mišljenje da kortikosteroidi nisu rješenje već poput flastera samo donose kratkotrajno olakšanje, nakon čega često uslijedi agresivni povratak oboljenja. 

Kod perioralnog dermatitisa je vrlo često upotreba kortikosteroida okidač –  kod mene je uz stres bio glavni uzročnik.  Također, perioralni dermatitis mogu uzrokovati agresivni hemijski sastojci u kozmetičkim proizvodima. Proizvodi na bazi parafina i derivati petroleja koji se nalaze u brojnim kremama mogu uzrokovati ili pogoršati stanje. I kada je ova vrsta dermatitisa u pitanju, svi će vam reći da se morate kvalitetno hraniti, zdravo živjeti, biti fizički aktivni, brinuti se o sebi neagresivnim proizvodima i štititi kožu od sunca (meni je pogotovo u početnoj fazi izlaganje suncu pogoršavalo stanje).

Zaključak

Bez obzira da li imate iskustva/ problema sa bilo kojim od ovih stanja mislim da se mogu izvući solidni zaključci. Osim promjena u načinu života, meni se pokazalo veoma efektnim izbacivanje proizvoda sa sulfatima – šamponi, proizvodi za umivanje, nekada i za tuširanje. Paste bez fluora – da ne izazivaju crvenilo kod perioralnog dermatitisa. Pokušati smanjiti korištenje proizvoda sa visokim udjelom alkohola i parfemima na vrhu liste sastojaka. Blaga sredstva za čišćenje su poželjna kako se ne bi narušila zaštitna barijera kože. 

Kod seboreičnog dermatitisa možda je pametno uskratiti hranu Malassezia gljivici tako što ćemo smanjiti ili ukinuti upotrebu ulja. Ne posezati za kortikosteroidima i generalno koristiti mali broj proizvoda – u ovom slučaju manje je definitivno više. Zaštititi kožu od sunca, uvijek. Šminkanje svesti na minimum a šminka koju koristimo da ima što blaži sastav. Naučiti tumačiti sastav je meni otvorilo oči po pitanju mnogih stvari. Nije u pitanju neka naročito kompleksna filozofija jer je sve u biti jednostavno. I nadam se da svako ko čita ove članke može izvući neke korisne stvari i sebi olakšati život.