Pošto je stvarno nemoguće ignorisati tekovine današnjice koje uključuju društvene mreže ali i čitav niz neobičnih stvari i trendova, dala sam se u razmišljanje – ali i mjesečni izazov : društvene mreže i filtriranje online sadržaja. Sa vremena na vrijeme mi se na društvenim mrežama pojavi neka vrsta “pozitivnog pokreta” – objave koje promovišu pozitivno razmišljanje, poput fotografija tijela osoba koje bi se inače smatrale fit, ali u nesavršenim momentima. Cilj bi bio skrenuti pažnju na činjenicu da niko nije savršen, niti jedno tijelo nije 24 sata dnevno onakvo kakvim ga vidimo na nečijem profilu, niti je najljepše ilustrovana egzistencija neke osobe takva konstantno. Takve objave bi valjda trebale biti podsjetnici da se ne vjeruje previše internetu. Podsjetnik da ništa što na njemu vidimo nije realno. I to smatram fascinantnim – tu djelimičnu ovisnost o mrežama zbog kojih se ne osjećamo dobro, te internet ratnicima za pravdu i pozitivno razmišljanje.
Reći ću da je ta sklonost ka uljepšavanju i nerealnim standardima uvijek bila prisutna, samo je medij postao drugačiji i možda moćniji, sveprisutniji. Maloljetnici su priča za sebe tako da ovim tekstom neću obuhvatati uticaj medija i društvenih mreža na njihov mozak jer je to veoma osjetljiva tema i ne osjećam se pozvamo da diskutujem o djeci koja nisu moja. Tu obavezu i odgovornost prepuštam roditeljima. Ovdje bih obuhvatila odrasle, punoljetne osobe jer su najvećim dijelom moje čitateljstvo. Jednostavno mi je bilo veliko iznenađenje da odrasli, formirani ljudi dopuštaju fotografijama virtuelnih osoba (nerijetko imaginarnim, nimalo temeljenih na djeliću stvarnosti) da imaju tako jak efekat na njihove osjećaje i mišljenja. Za sebe bih rekla da sam znatiželjna osoba, volim razmjenjivanje informacija, osjećaj da sam u toku sa dešavanjima – zbog toga nekada čitam stvari koje mi možda nisu najkorisnije – ali jesu zanimljive, zabavne ili naprosto informativne.
I da, dešavalo se da me rastuži neka vijest ili da mi popravi dan – sve ovisi od toga šta čitam u datom momentu ali i od mog raspoloženja. Svjesna sam da je nemoguće čitati samo dobre, pozitivne stvari jer život jednostavno nije takav ali ono što mogu jeste da sama filtriram taj ogromni priliv informacija koji me svakodnevno zapljuskuje putem ekrana, bilo to preko mobitela, kompjutera, ili laptopa. Onog trenutka kada mi je sinulo da imam moć da odaberem šta dolazi do mene je moj odnos sa internetom postao uveliko zdraviji. Isto kao što na dugme daljinskog upravljača možemo prebaciti kanal čiji nam sadržaj ne odgovara, na istom principu jednim klikom možemo promijeniti šta gledamo na svom mobitelu ukoliko nam ne odgovara.
Sada ću se vratiti na one internet ratnike i samoprozvane pozitivce koji su sami sebi dali zadatak da ispravljaju internet nepravde i negativnosti – oni su bespotrebni. Slobodno im dajte otkaz. Nije nam potreban posrednik u klikanju i selekciji toga šta želimo vidjeti, jer ta odluka je samo na nama. I upravo je tema oktobarskog izazova bila da ono što inače radim nesvjesno – tokom ovog mjeseca radim sa namjerom, a to je filtriranje online sadržaja te njegovo kanalisanje na isključivo onaj koji će biti od koristi ili izazvati pozitivne emocije i misli.
Moj pristup internetu i mrežama je oduvijek bio takav da od sebe pružim nešto, makar sitnicu, koja bi mogla biti nekome od koristi. Nemam neke grandiozne namjere ali barem se fokusiram na neki recept koji realno svako od nas može pripremiti, podsjetnik da se hidriramo tokom dana jer to često zaboravimo, primjer da se uz stvaran posao i životne obaveze ne zaboravljaju naše vlastito zdravlje niti naše potrebe. Poenta mi je bila stvoriti što je to više moguće realističnu atmosferu, pozitivnu poruku, potaći na razmišljanje ali ne uznemiriti osobu koja je odvojila vrijeme da pročita nešto što sam ja napisala ili uslikala. U suštini, želim svoje misli i težnje podijeliti sa vama – a to je da budemo sretni, zdravi i zadovoljni. Voljeti sebe, svoj život i biti zahvalan na svemu što imamo – ta sposobnost dolazi iz nas, iz unutarnjeg osjećaja balansa a ne zbog eksternih elemenata. Ja još uvijek nisam upoznala osobu koja je sreću spoznala putem materijalnih dobara ili društvenih mreža. Ono pravo, iskonsko zadovoljstvo i mir se postižu nekim unutarnjim duhovnim i misaonim procesima.
Zato sam napravila spisak web stranica koje posjećujem – koje volim da posjećujem ili koje smatram iole korisnim, informativnim. Uredila sam taj Facebook profil koji tako rijetko posjećujem, da barem istaknute budu stranice čiji me sadržaj inspiriše, nasmije ili oraspoloži. Isto sam učinila i sa svojim Instagramom. Volim fotografije prirode, neba, oblaka, jesenskih i zimskih pejzaža, pratim neke strane stranice i portale koji se bave temama zdravlja. Tu je i par profila glumaca/glumica čiji rad pratim, profila sa filmskim najavama jer volim pratiti nove naslove, osobe koje se bave fotografijom, kulinarstvom itd. U suštini, sve što dopuštam da postane dio moje svakodnevnice kroz mobitel i laptop se već bavi temama koje su dio moje stvarnosti – fotografija, hrana, zdravlje, priroda, filmovi, muzika itd. Želim reći da ne pratim ništa što bi mijenjalo ili drugačije oblikovalo moj život u odnosu kakav već jeste – nemam namjeru da bilo šta mijenjam, već da obogatim i unaprijedim. A ako će nečiji profil da to učini, tim bolje i dobro je došao.
Kažu nedavno na jednom portalu tj. savjetuju čitateljicama (većinom imaju žensko čitateljstvo) da biraju koga prate na Instagramu te da prate samo osobe zbog kojih se osjećaju dobro. Da ne prate osobe zbog kojih im dan postaje loš, tužan ili zbog čijih imaginarnih života počinju potcjenjivati svoje. Moje je pitanje, zašto bih uopšte odvajala svoje dragocjeno vrijeme na nešto što me rastužuje, nešto što ne vrednuje mene kao osobu ili meni drage osobe? Nemam vremena za takvu vrstu negativnosti. I tu dolazi u priču ona moć koju svi mi imamo ali izgleda da ne upotrebljavamo koliko bi trebali – a to je moć selekcije i raspolaganja vlastitim vremenom i resursima. Tako sam odlučila da tokom oktobra postanem selektivnija nego inače. Rezultat je bio očekivan, no to nije umanjilo njegove pozitivne efekte.
Mjesečni izazov: Društvene mreže i filtriranje online sadržaja
Fotografije osoba koje se inače bave fotografijom su me inspirisale da i sama malo eksperimentišem sa svojim fotkama – da isprobam nove uglove, da se premjestim iz zatvorenog na otvoren prostor, da radim pod različitim vremenskim uvjetima. Inspirisali su me da se češće opustim i bez zadatog cilja zaputim u prirodu, spontane fotke su mi među najljepšim i nedostajalo mi je raditi na fotkama subjekata iz blizine. Ado i ja imamo različite stilove fotografisanja te smo imali priliku okušati se u različitim ulogama, doprinijeti projektima svako na svoj način. Imamo želju da se počastimo novim objektivom – i generalno mi je ljubav spram fotografije pojačana. Zahvalna sam što imam divan hobi, strast prema nečemu što me ispunjava i čini sretnom. Zahvalna sam pogotovo na tome što sve to mogu podijeliti sa osobom koju volim najviše te smo u prilici da učimo jedno od drugog.
Profili osoba koje se profesionalno ili amaterski bave kulinarstvom su me inspirisali da isprobam kako različite pristupe fotografiji (da povežemo sa prethodnim inspiracijama), ali su mi donijele i nove ideje za recepte. Bilo da je riječ o novom sastojku, sezonskom kuhanju, malo drugačijoj pripremi određenih obroka ili pristupu pripreme obroka za posao – unijeli su mi svježinu i novu perspektivu tako da mi hrana ne predstavlja obavezu već zadovoljstvo. Zahvalna sam što imam zdrav, normalan odnos sa hranom koji mogu podijeliti sa drugima. Uživam u svemu pomalo, ne uskraćujem niti jednu namirnicu i kuhanje je oslobođeno patrijarhalnih konotacija – jer, kako da ih imam kada mi suprug bolje kuha od mene? Svi stereotipi su u početku srušeni i kuhanje je zajednička aktivnost u kojoj oboje uživamo.
Osobe koje imaju smisao za estetiku i dekoraciju su neiscrpna inspiracija za usavršavenjm životnog prostora. Od sitnica koje “utople” prostoriju, korisnih savjeta za renovacije, kombinovanja boja i materijala pa do praktičnih dodataka – uvijek mi je drago baciti oko na načine na koje drugi ulažu u svoje stanove i kuće. Neko će imati super ideje koje i sama mogu primjeniti, a drugi će biti super primjer kako i nešto potpuno drugačije može biti lijepo i praktično.Zahvalna sam što imam dom kojem se volim vratiti, koji mi je mirno i sigurno mjesto u kojem provodim jedne od najljepših trenutaka. Zahvalna sam što mogu priuštiti novi komad namještaja kojim ću svoj životni prostor učiniti još prijatnijim.
Avanturisti koji su stalno u pokretu i koji obilaze svijet su moj mali prozor u zemlje koje još nisam obišla, ili u kutke koje još nisam vidjela. Ideje za putovanja same nadolaze i radujem se planiranju novim mjesta koje želim da zajedno obiđemo. Interesuje me lokalna hrana, koje začine koriste, kakav doručak se bira za početak dana, koji dezerti su omiljeni, gdje ljudi u drugim zemljama vole da šetaju, koja prirodna bogatstva imaju, kakva im je historija te arhitektonsko bogatstvo. Sve me zanima a “okusim” sve te stvari putem ovih krasnih kreativaca koji uspjevaju zabilježiti najčarobnije momente.
Volim kada skrolanje na mobitelu rezultira osmijehom i novim idejama, novim destinacijama koje želim posjetiti, inspiracijom za recept sa sastojkom koji ranije nisam isprobala ili motivacijom da budem još zdravija. Društvene mreže i internet mogu biti izuzetno korisni, ali ako smo usmjereni i znamo šta tražimo. Rasipanje vremena i energije na bespotrebne dezinformacije, osobe od kojih ništa ne možemo pametno naučiti su naprosto gubitak na svim poljima. Zahvalna sam što imam dovoljno mudrosti da stvari vidim onakvim kakve jesu i ovaj uvid nastavlja primjenjivati u svakodnevnici. Ko zna šta će me zanimati za dvije, pet deset godina ali se svakako nadam i nastojati ću da mi tehnologija služi za poboljšanje kvalitete života te da je ne povezujem sa negativnim učincima koje može da ima, ukoliko se poenta informisanja izgubi iz vida.
Nadam se da će, ko god da ovaj članak čita, danas obratiti pažnju na priliv infromacija – te odabrati kojima dopušta ulazak u svoj dan i život. Ovog puta fokus nije bio na uskraćivanju već na regulisanju sadržaja koji pratimo. Digitalni detoks je nešto za čim posežem povremeno ali u međuvremenu, mislim da je korisno biti svjestan da se ne mora ići između ekstrema te da je umjereno korištenje moguće.
