Septembar je bio mjesec tokom kojeg sam pauzirala baš sve aktivnosti i sve izazove. Inače volim isprobavati nove stvari, volim malo prodrmati rutinu ali nakon ljeta koje je bilo sve osim prijatno zbog velikog broja radnih sati – dočekala sam godišnji odmor potpuno neinspirisana da testiram neke nove navike. Doduše, putovanje do Zagreba i Budimpešte je bilo definitivno promjena koja mi je dobro došla nakon ljeta provedenog u Sarajevu (sama činjenica da sam se fizički se izmjestila je imala terapeutski efekat). Ali uopšteno raspoloženje i stav tokom septembra je bilo da se prije svega opustim, rekalibrišem i vratim u normalu.
Mjesečni izazov : Kada vam treba pauza od svega
Povratak u normalu znači različite stvari za različite ljude – u mom slučaju bi recept prvenstveno bio mnogo sna. Nisam jutarnji tip osobe te, ako ne moram, ja se definitivno neću sama probuditi u ranim jutarnjim satima. Spavanac do podnevnih sati par dana uzastopno je djelovao poput magičnog eliksira. Nova posteljina je maratonske dremke učinila još ugodnijima te me inspirisala da još malo investiram u spavaću sobu. Ako bude neki izazov aktuelan tokom oktobra, onda će to vjerovatno biti nešto vezano za poboljšanje kvalitete sna.
Druga stvar koja me oporavila (osim toga što nisam par sedmica radila u noćnim smjenama i što sam se napokon pošteno naspavala), bio je opušteniji pristup prehrani. Nisam bila apsolutno kao “sa lanca puštena” ali je bilo lijepo uživati u baš svemu što mi je padalo na pamet; od gulaša u Budimpešti, degustiranju raznih vrsta pizze i sladoleda pa do raskošnih vrsta piva koja su me osvježavala nakon razgledanja grada – sve do macaronsa, čajnih peciva i kolača uz čaj po povratku u Sarajevo. Stvarno se nisam štedila i ugađala sam vlastitim prohtjevima, što je moja linija definitivno memorisala ali pošto nisam pretjerivala količinski – nije mi se ovo samougađanje značajno na nju odrazilo (koliko sam očekivala).
Dosta je pomoglo i to što sam se više družila sa fotoaparatom nego sa mobitelom, kako na putu tako i kod kuće. Jednostavno sam uživala u fotografiji za svoju dušu, i nisam imala poriv da svaku minutu dokumentujem ili dijelim sa svima. Inače nisam sklona da pretjerano dijelim detalje iz svakodnevnice ali potpuno isključenje na barem desetak dana čini čuda za psihu. Umjesto posezanja za mobitelom, radije sam uživala u sitnicama koje čovjek nekada ne primjećuje.
Obično dosta pratim vijesti iz regiona i na globalnoj sceni ali i to je bilo svedeno na sušti minimum. Generalno sam bila vođena mišlju da gotovo pa potpuno izbacim sve potencijalne iritanse i stresore. Kada sam ponovo počela obraćati pažnju na vijesti, shvatila sam da se dosta informacija reciklira i ponavlja tako da ništa značajno nisam ni propustila – a misli su mi bile fokusirane na mnogo pozitivnije stvari.
Još nešto što veoma pozitivno utiče na mene je upoznavanje novih ljudi i druženje sa osobama koje nisu nužno povezane sa poslom. Razgovor sa osobama koje nisu opterećene tekućim problemima, koje u razgovor unose nove teme, imaju drugačije interese te pristup životu su mi fascinantna stvar. A da ne govorim kako se čovjeku “otvori um” u dodiru sa drugim kulturama.
Iako mi je želja bila da renoviramo kuhinju i hodnik do kraja godine, tačno sam znala da ovaj godišnji odmor nije period koji želim utrošiti na dodatne obaveze. Imala sam planove i za dnevni boravak ali ne mogu pronaći motivaciju, niti želim takve stvari pretvarati u opterećenje. Zato sam odlučila sačekati pravi trenutak i period tokom kojeg ćemo uživati u odabiru svake sitnice. U međuvremenu ćemo možda napraviti par sitnih prepravki ali svi veći poslići oko enterijera su odloženi.
Rokovnik mi je bio prepun nekih planova ali shvatila sam da mi trenutno prija odlučivati stvari prema osjećaju, što više spontano. Stoga sam i rokovnik rasteretila pa sam popisala samo najbitnije a ostalo prepustila prirodnom toku stvari. Osjećaj i želja za kontrolom , barem meni, nekada mogu biti kontraproduktivni. Sve u svemu, sve frustracije i umor su se tokom septembra transformisali u mnogo opušteniji pristup svakodnevnici – i nadam se da će slično raspoloženje da se zadrži do kraja godine.
