Okej, priznajem da nakon apstinencije od alkohola, šećera, filmskih maratona i posvećenosti pripremanju hrane kod kuće zadatak tokom avgusta djeluje pomalo – trivijalno? Možda i jeste, pomislila sam kako ne treba baš svaki izazov biti posebno zahtjevan a avgust mi je bio sam po sebi dosta težak mjesec tokom kojeg sam jako puno radila. Neko bi rekao da se ne može zvati izazovom nelakiranje noktiju – u suštini bih se složila. Ali problem je u tome što prije svega, ja volim lakirati note – uživam u samom procesu pripremanja nokatne ploče, njegovanju okolne kožice i kože ruku. Na mene djeluje umirujuće, pomalo terapeutski. Ali sam primjetila da sam se prilično “navukla” na lakiranje noktiju i gotovo da ih više nisam ni viđala bez laka.
Mjesečni izazov: Mjesec bez manikira
Ukoliko malo duže čitate blog, onda znate da sam imala ogromnu lakoholičarsku kolekciju sa gotovo tri stotine lakova (!) različitih brendova. Ali ubjedljivo meni omiljeni su Essie lakovi. Nisu bili na tržištu BiH pa su se na kratko pojavili u dm-u da bi ponovo bili povučeni. Pretpostavljam da su skupi za naš standard – meni jesu. Ali kako to inače biva, upravo oni su najdugotrajniji na mojim noktima. Postoje naravno različiti utisci i iskustva te ne sumnjam da ima žena kojima jednostavno ne odgovaraju. Meni su nekako dragi srcu, imaju divne nijanse i upravo taj kvalitet zbog kojih im se iznova vraćam. Sada kao više nemamo Essie na BiH tržištu, nabavljam ih preko ebaya (najčešće od sellera beautyzone2007).
Essie lakovi su jedni od tzv. “3 free” lakova koji ne sadrže toksični tro; dibutyl phthalate (DBP), toluene i formaldehyde. Razlog zbog kojeg sam imala namjeru da barem na kratko apstiniram od njih nije zbog zdravstvene bojazni već jednostavno jer sam uvidjela kako ne dopuštam noktima dovoljno vremena da “dišu”. Također, neke nijanse su mi počele ostavljati žućkastu boju na noktima, što mi se nikako nije dopalo. To se nekada dešava ako lakirate nokte tamnijim nijansama a pošto nam dolazi jesen, poznata i kao sezona lakova boje vina – željela sam iskoristiti šansu za mini detox prije nego Bahama Mama ne postane manikir po defaultu.
A kako je ovaj izazov protekao? Paaaa ne baš kako sam očekivala. Ispostavilo se da mi oči nisu navikle na “gole” nokte i stalno me iritiralo kada bih to primjetila. Njegovala sam ih uljima poput limunskog She ulja za nokte i zanoktice. Turpijala sam ih, nježno potiskivala kožicu te mazala bezbojnim lakom. Nakon sedam dana sam se donekle navikla ali sam otprilike oko desetog dana poklekla jer mi moji nešto duži nokti nekako nelijepo izgledaju ako nema laka na njima. I moja logika je bila da ih nalakiram, a ne skratim. Još nisam koristila neku uzbudljivu nijansu već neutralca – zbog čega mi je bilo dodatno krivo što sam prekršila sebi zadano obećanje da ovog avgusta neće biti lakova u upotrebi. Potom se negdje oko druge sedmice pojavio novi izgovor – trebala sam fotografisati neke proizvode za blog a neke od slika su zahtijevale da u rukama pridržavam proizvode. Tada sam opet uzbuđeno posegnula neseserom ispunjenim različitim proizvodima za njegu noktiju. I naravno, jedan od meni omiljenih Essie nijansi – In Stitches. Tada sam već pomalo prizivala jesen.
Potom sam opet skinula lak i bila koliko-toliko disciplinovana. Iako sam koristila lak u par navrata, ipak sam primjetila kako konstantnim turpijanjem buffer stranom turpije + uz njegu ulja i balzama, žućkasti ton polako nestaje. Pred kraj mjeseca sam bila dosta disciplinovana, vjerovatno motivisana ovim napretkom. Iako nimalo revolucionaran, ovaj mjesečni izazov se ipak pokazao efikasnim pa sada znam kako otkloniti mrlje sa noktića kada za tim ponovo bude potrebe. Čitaj: nakon duge jeseni i zime. Radujem se tamnim lakovima i svim rasponom jesenskih nijansi koje jedva čekam prošetati na noktima. Imali su kratki predah kroz mjesečni izazov: mjesec bez manikira a sada je vrijeme da se ponovo vratim svojim Essie ljubimcima.
