Do sada mi je ovo bio najugodniji mjesečni izazov iako zaista jeste bilo izazovno pregledati veliki broj filmova i serija tokom mjeseca jula. Bilo je dana kada nisam pogledala niti jedan a bilo je i dana tokom kojih sam pregledala po četiri filma. Bojala sam se da ne prevagne kvantitet – što se jednim dijelom desilo jer ipak nije lako pronaći dobar film. Pogotovo ako ste filmofil poput mene i pregledali ste većinu naslova koje bi vam drugi inače preporučili. Ali naišla sam i na neke odlične nove naslove, otkrila neke starije koji su mi prethodno promakli ali i uživala u serijalima na meni zanimljive teme. Morala sam biti malo kreativna, nekada pogledati nešto što inače ne bi a ponekada se i “natjerati” odgledati do kraja nešto što mi nije bilo po ukusu – jer nikako nisam mogla ocijeniti bilo što sa liste koju ćete vidjeti a da nisam pregledala cijelu minutažu. Doduše, neke serije još uvijek nisam potpuno pregledala ali pobrinula sam se da pogledam sasvim dovoljno kako bih mogla dati neku prosječnu procjenu.
Ovaj mali izazov je značajno dopunio moj imdb profil iako su mi neke želje ostale neostvarane (navesti ću na kraju članka koje filmove očekujem do kraja godine). Možda je nekome od vas promaklo koliko sam ustvari fanatik za filmovima ali mogli ste imati priliku čitati članke o mojim filmskim preporukama po žanrovima (klik ovdje!). Doduše, ako vam je ta informacija promakla, vjerovatno ste u manjini pošto su redovno jedni od najčitanijih članaka na blogu upravo iz te kategorije. U svakom slučaju mogu reći da uvijek naginjem ka svim vrstama trilera (psiho-trileri su mi omiljeni), volim krimiće, komedije rijetko kada, romantične samo tokom PMS-a, akcije, zatvorske i vojničke filmove također volim te imam pomalo mračan i direktan humor koji cijenim u filomovima. Naravno da imam i omiljene glumce i režisere, jednostavno će ovaj tip preporuka uvijek biti subjektivan i “obojen” ličnim preferencama. Nekada uspijevam prevazići stvari koje mi se ne dopadaju ili čak glumce čiju glumu ne volim – što me nekada nagradi iznenadno dobrim filmskim iskustvom. Nekada, opet, moje mišljenje bude samo potvrđeno. Kako god, svaki film je iskustvo i malo bogatstvo.
Pozvati ću se na svoje iskustvo kada kažem da je zaista potrebno pregledati jako puno filmova, među njima jako puno loših filmova da bi se spoznao vlastiti ukus. Također uvijek preporučujem imati otvoren um i dati šansu kinematografiji koja ne dolazi samo iz Holivuda. Ustvari, neki od najboljih filmova koje sam pogledala su snimljeni u Španiji – posebno sam “slaba” na njihove filmove. Također sam znala pogledati odlične skandinavske filmove (nisu svi “hladni” ni “kruti”), korejski također (imaju odličan smisao za misteriju), francuski su specifični (specifičan humor i mračni horori) itd. itd. Vremenom sam se malo “ohladila” od horora na koje bih se ranije oslanjala u potrazi za adrenalinom. Današnji horori mi nikako nisu zanimljivi, tako da bih se radije vratila klasicima. Kako god, nadam se da će vam možda neki od filmova ili serija koje sam pogledala tokom jula biti zanimljivi – možda vam bude korisna informacija i kojeg preskočiti (i to je nekada vrijedna informacija). A ja se pripremam za avgustovski mjesečni izazov koji također neće biti lagan. Čitamo se ponovo u ovoj rubrici za mjesec dana!
Mjesečni izazov: 31 dan filmova, serija, kratkih filmova i dokumentaraca
- NARCOS (2015.)* – dok nisam pogledala ovu seriju, nisam uopšte razumjela zašto se toliko priča o Pablu Escobaru. Naravno da sam čula za njega li nisam znala detalje. Ova serija je wow! Izvrsna, zaista. Pogotovo prve dvije sezone – treća je bila meh, čisto da privede cijelu priču kraju ali je bilo i par upečatljivih scena. Muzika u seriji je također poslastica, pa često znam kući pustiti Narcos soundtrack You Tube play listu. Na vrući ljetni dan je idealna a posebna preporuka ide za Angel Canales – Dos gardenias.
- EL CHAPO (2017.)* – još jedan narkobos je u pitanju ali s obzriom da su Escobar i Chapo imali veoma različite stilove, bili potpuno različiti tipovi muškaraca + činjenica da je način na koji je serija snimljena potpuno drugačiji u odnosu na Narcos, vjerujem da će biti interesantna za gledanje. Nema američkog vajba ni naracije, više uvida se dobije u djetinjstvo te bolje upoznamo El Chapa nego što smo Escobara a i dodatni plus je što je suđenje Chapu svježa i aketuelna tema.
- QUEEN OF THE SOUTH (2016.)* – ženski protagonista u narkobos priči je ideja koja mi se stvarno dopala. Alice Braga je glumica koja mi je tokom godina prirasla srcu i mislim da je dobro odabrana za glavnu ulogu ali nešto mi u ovoj seriji djeluje amaterski, ako je usporedimo sa Narcos i El Chapo serijalima. Jednostavno mi nije dovoljno ozbiljna ali itekako gledljiva.
- STRANGER THINGS 3 (2019.)* – iako odavno nisam tinejdžerka, Stranger Things serija mi je fantastična. Neki dan sam bila u iskušenju da kupim ST majicu – što znači da sam prava fangirl, zar ne? Iskreno govoreći, prva sezona je najbolja, druga solidna ali i treća – s tim da se radnja počinje ponavljati. Nadam se da će četvrta sezona biti svježa i da će hype ostati opravdan.
- SHAFT (2019.)* – ovaj nastavak Shafta is 2000. godine sa, također, Samuel L. Jacksonom ima jedan adut. A taj adut je Samuel L. Jackson. Ona je ovdje najjača sporedna uloga a glavna je pripala mladom glumcu koji je meni bio neinteresantan. Možda vama ostavi bolji utisak.
- KILLING EVE (2018.) – OMG. Ovo bi bila ubjedljivo meni najbolja i najdraža serija koju sam pogledala ove godine. Sve je savršeno, od glavnih do sporenih uloga, odlične priče i režije, ozvrsnog humora i hemije između glumaca. Sandra Oh je vrhunska ali Jodie Comer mi je nova omiljena glumica. Nemam apsolutno nikakve zamjerke. Svaka epizoda tokom obje sezone mi je bila genijalna i rado ću ih ponovo pregledati dok čekam treću sezonu. Najtoplija preporuka!
- CATFIGHT (2016.)* – i ovdje mi je Sandra Oh sjajna, uz naravno uvijek fantastičnu Anne Heche. Ali ovo je specifičan film, sa veoma specifičnim sarkazmom te iznenađujućom količinom nasilja. Uz ovaj film se obavezno pripremiti trebaju kokice.
- FORGOTTEN (2017.)* – južnokorejska misterija-triler koji me podsjeća na Old Boy, samo što je ipak blaži i manje bizaran. Na kraju možda pomalo teatralan ali to je odlika korejske kinematografije u kojoj uživam.
- JOHN WICK: CHAPTER 3 – PARABELLUM (2019.) – šalila sam se nakon gledanja ovog filma kako je Keanu izgovorio neke dvije-tri rečenice. I to je bukvalno tako, upadamo na samom početku u akciju i akcija je definitivno sve što možemo očekivati od ovog filma. I mnogo neonskog svjetla. Vizuelno atraktivan akcioni film za koji je jasno da neće ostati trilogija.
- DARK (2017.)* – da ne bih previše odavala, ako su vam Stranger Things previše teenage onda će ova njemačka serija biti idealna za vas. Mračna, kao što joj i naziv nagovještava, stvarno je jedno od najvećih iznenađenja (ovo mislim na najbolji mogući način).
- ONE STRANGE ROCK (2018.)* – zanimljiv doku serijal u kojem je narator Will Smith a pokriva razne teme od nastanka života, razmišljanja o postojanju života u svemiru, i sl. a sve uz uvid i mišljenja astronauta koji su bili u svemiru, u sklopu NASA misija. Super mi je bilo slušati njihova iskustva te zaključke koje su izvukli iz svojih misija.
- BEHIND THE CURVE (2018.)* – dokumentarac o tzv. flatearthersima. Sama činjenica da u 2019. godini postoje ljudi koji se uvjerenjima vraćaju unazad u vrijeme, tvrdeći da je planeta Zemlja ravna je fascinantna pojava sama po sebi. U dokumentarcu ti ljudi iznose svoja ubjeđenja, tu su također i fizičari, nastavnici i psiholozi ali najinteresantniji dio dokumentarca je sami kraj.
- BLOW (2001.)* – ni sama ne znam kako mi je do sada promicao ovaj film sa Johhny Deppom ali mi je drago što sam ga napokon pogledala. Provlači se tematika sa Escobarom ali je fokus na istinitoj priči George Junga koja je tako zanimljiva, da sam poslije gledanja filma guglala šta se kasnije dešavalo u životu ovog čovjeka.
- THE IMPOSSIBLE (2012.) – znam da mi se ovaj film odavno provlačio među preporukama za gledanje, vjerovatno sam negdje vidjela i par kadrova jer me zanimaju cunamiji ali ga nisam ranije odgledala cijelog. I pored toga što je CGI ipak svojstven 2012. godini (želim reći da nije najmoderniji), ali je veoma upečatljiv, dirljiv, realističan i dramatičan sve u jednom.
- THE PROFESSOR (2018.) – Depp je i u ovom novijem ostvarenju sjajan. Nekada je bolje ne znati neke stvari iz privatnih života glumaca jer su u suštini suvišne i nerelevantne za njihovu glumu. Johnny Depp je stvarno dobar glumac i u ovoj drami je funny na svoj sarkastični način zbog kojeg mi je simpatičan. Film drži pažnju a složiti ću se i sa jednom rečenicom, kojom Depp zaključuje; “Why do we float through this weird thing called life without living?”
- COLD BLOOD LEGACY (2019.) – ovaj film bih preskočila jer je amaterski i daleko ispod nivoa kakav je Jean Reno.
- POINT BLANK (2019.)* – kada vam akcija ne drži pažnju, to baš i nije najbolji znak. Okej, možda bi se ovaj film mogao nazvati gledljivim ali nije nešto posebno.
- AMERICAN ANIMALS (2018.) – kada se snimaju filmovi po stvarnim događajima, obično se u sadržaj filma na kraju (odjavna špica) ubace fotke osoba na čijoj priči se temelji radnja kao svojevrsni hommage. Ovaj film je specifičan po tome što su u snimanju učestvovali originalni likovi prema čijem životu se film temelji. Veoma autentičan i veoma zanimljiv pristup koji mi se dopao.
- CHEF'S TABLE (2015.)* – bukvalna poslastica za sve ljubitelje hrane, kuhinja svijeta i svjetski renomiranih restorana. Od američkog juga, novozelandske , australske, italijanske pa do turske i monaške kuhinje – ovdje ćete vidjeti sve u najljepšim mogućim kadrovima koji ne golicaju samo nepca, već i maštu.
- MAMA (2013.)* – horor za koji sam dobila par preporuka plus Jessica Chastain i Nikolaj Coster-Waldau u glavnim ulogama? Mislila sam da će ovo biti pun pogodak. Nažalost, riječ je samo o prosječnom hororu.
- THE MILLIONAIRE TOUR (2012.) – realno, B produkcija sa nepoznatim glumcima ne djeluje uzbudljivo. Ali ovdje se krije više nego pristojan krimi/ drama/ triler. Vrijedi mu dati šansu.
- STOCKHOM (2018.) – za štokholmski sindrom smo svi čuli a u ovom filmu možemo pogledati na temelju čega je nastao. Malo suhog humora, malo zanimljivog uvida u nordijski mentalitet, nevjerovatne ali istinite situacije uz neobičan ali dobar glumački par Ethan Hawke i Noomi Rapace = solidna filmska noć.
- ANOTHER LIFE (2019.)* – ispodprosječan sci-fi Netflix serijal.
- RYDE (2017.) – C produkcija, nepoznata lica, interesantna ideja ali loša režija. Neko je očigledno smatrao da ovaj film ima potencijal pa je snimljen slijedeći film.
- END TRIP (2018.) – malo je bolji od originala, ima malo manje bizarnih scena ali sve u svemu – nećete ništa propustiti ako ne pogledate niti jednu od ove dvije verzije.
- THE DISAPPEARANCE OF ALICE CREED (2009.) – solidan niskobudžetni britanski triler sa Gemmom Arterton koji meni iz nekog razloga nije bio ni genijalan ali ni loš. U filmu ima par neprijatnih scena, vjerovatno i suvišnih. Pomalo mračan sa previše zaokreta, pri kraju mi malo djeluje besmisleno ali drži pažnju definitivno.
- KIDNAPPING STELLA (2019.)* – britanski original je ipak bolji a ovo je bukvalno njemačka verzija tog filma. Ko original nije gledao, bez problema će izvući najbolje iz ovog filma.
- ANIMA (2018.)* – ljubitelji rada Thom Yorkea će cijeniti ovaj petnaestominuti performans pošto je stvarno riječ o čistom umjetničkom izražaju, svojstvenu Thomu.
- THE SON (2019.)*– psiho-triler koji mi je držao pažnju do samog kraja. Veoma rijetko noviji trileri ove vrste imaju tu kvalitetu stvaranja atmosfere iščekivanja, napetosti do mjere da se uhvatite kako govorite ” ma neće valjda!” a ovaj je u tome uspio. Super dobra tema ali taj kraj je dealbreaker jer pojedini gledatelji su se osjećali da nisu dobili potrebne odgovore na brojna pitanja koja se postavljaju tokom radnje filma. Slažem se da je ostao nedorečen ali je svihsat i po vremena koliko je trajao bio veoma interesantan.
- MARROWBONE (2017.) – ovaj horor je imao potencijal, zanimljivu premisu ali na kraju je upao u svaki klišej od kojeg boluje ovaj žanr.
- ANNABELLE COMES HOME (2019.) – i za kraj ove liste sam ostavila finalni razlog zbog kojeg ću na pauzu od horora. The Conjuring univerzum je obogaćen dodatkom za koji barem ja smatram da je mogao biti izostavljen. Radnja se dešava negdje na samom početku prvog Conjuring filma, ne doprinosi priči – jedino saznajemo šta se nalazi u Annabelle lutki. A generalno, sve je prilagođeno dosta mlađoj tinejdžerskoj publici.
*Netflix
**filmovi koje iščekujem; Midsommar, Once upon a time in Hollywood, Doctor Sleep, Gemini Man, 21 Bridges, IT 2, Ad Astra
