Mjesečni izazov koji sam sebi dala tokom mjeseca maja se savršeno uklapa u tematiku apostinencije od supstanci koje izazivaju ovisnost. I ovo bi mogao biti još jedan od članaka koji govore o prekidanju ovisnosti o nečemu – ali nisam baš sigurna da je to ovaj put slučaj. Iskreno, nisam neki ljubitelj alkohola. I nikada nisam osjetila opsesivnu potrebu za njim, niti imam emotivni okidač za njegovu konzumaciju. Moj razlog zbog kojeg sam stavila pauzu na već minimalan unos alkohola ima zajedničku poveznicu sa apstinencijom od šećera – vezan je (između ostalog) za kontrolisanje težine. Da elaboriram.
Koliko kalorija alkoholno piće ima ovisi (između ostalog od procenta alkohola – što je procenat veći, to piće ima više kalorija), a naravno da je ključna i količina alkohola bitna u cijeloj jednačini. Već par godina aktivno koristim My Fitness Pal aplikaciju koja mi je otvorila oči po pitanju kalorijske vrijednosti mnogih namirnica. Nije da sam posebno predana prebrojavanju svakog zalogaja ali je interesantno imati uvid u takve stvari. Zbog tih podataka sam počela praviti prioritete. Nekih sam se namirnica odrekla jer sam procijenila da nisu vrijedne svoje kalorijske “težine” dok sam drugima pronašla mjesto u svoj jelovniku a nekima sam jednostavno korigovala količinski unos. Alkohol u toj priči ima svoje malo mjesto i upravo zahvaljujući My Fitness Pal aplikaciji sam uspjela pronaći vrstu laganog svijetlog piva koje ima veoma malo kalorija.
Tokom ljeta se volim osvježiti sa točenim pivom ali moje pravo zadovoljstvo leži u čaši kvalitetnog (po mogućnosti suhog) crvenog vina. Moja hedonistička crta koja preferira italijansku kuhinju je vjerovatno “krivac” za favoriziranje vina koje se sjajno slaže uz tjesteninu ili neki dobar tvrdi sir. Neću poricati da apsolutno uživam u večerima kada muž i ja pustimo neki crno-bijeli film i degustiramo vino. Taj užitak se mjeri u gutljajima, analiziranju arome i mirisa, okusa – nije u pitanju neko prizemno opijanje do besvijesti. Čak bih rekla da postoji doza prefinjenosti u tom našem malom ritualu.
Onda se sigurno pitate u čemu je problem? Problem je (meni barem) bio u tome što uz alkohol uvijek imam potrebu da nešto jedem i grickam. Bilo da su u pitanju kokice ili kikiriki uz pivo ili porcija tjestenine sa vinom – obično bih pri kraju dana, kada odlučim da se počastim na ovaj način, imala priličan priliv kalorija. Ova teza da ljudi mnogo više jedu uz alkoholno piće je čak dokazana u Netflixovom dokumentarcu The Truth About Alcohol. Malo je old-school doku TV kvalitete ali je zanimljiv – preporuka!
Pretpostavljam da sam željela povratiti kontrolu nad time šta unosim u svoje tijelo. Jedna opaska koju također želim spomenuti jeste da me često (iako ne uvijek) muči nadutost (pogotovo nakon piva). Htjela sam ispitati da li ću je se riješiti apstinencijom. I željela sam znati da li će potpuni prekid konzumacije alkohola da mi pruži bolji san. Problem mi nije predstavljao mamurluk (veoma rijetko kada sam u životu imala taj problem), nisam osjećala ovisnost o alkoholu niti sam ga povezivala sa socijalizacijom – svakako smo nas dvoje kući znali nasuti po čašu vina. Ali ipak, pitala sam se kako bih jednu takvu večer zamijenila, kojom aktivnošću i da li bih osjetila da mi ta čaša vina nedostaje? U suštini, znatiželja je bila glavni razlog. I mogu reći da sam došla do veoma interesantnih saznanja tokom ovog malog eksperimenta.
Prvih dana mi je bilo lako, možda zato što nisam imala neki konkretan povod, nikakvo slavlje a i nešto rijeđe smo gledali filmove. Svakako posljednja 2-3 mjeseca sam posvećena čišćoj prehrani tako da mi je fokus misli bio u tome. Puno vode, 3-4 x sedmično odlazak u teretanu, proteinska prehrana uz mnogo povrća i jednostavne hidrate. Šećer sam smanjila na minimum i uopšteno, osjećam se prilično dobro zbog toga.
Nakon desetak dana, zbog silnih kiša, počeli smo češće provoditi večeri kod kuće. I tada bih se uhvatila kako poželim čašom vina da zaokružim dobru večeru. S obzirom da tjesteninu trenutno ne jedem često, pozitivno je bilo što nisam imala mnogo tih momenata. Ali sam upadala u drugu zamku. Pogotovo tokom PMSa bih imala želju za kokicama, pivom i nekim filmom iz devedesetih godina. Ali sam pronašla način da (donekle) doskočim toj situaciji pa sam – pribjegla bezalkoholnom pivu. Da mi je neko rekao da ću piti bezalkoholno pivo na početku godine, ne bih mu vjerovala.
Meni je koncept bezalkoholnog piva oduvijek bio nekako besmislen i nisam razumjela zašto bi ga neko pio. Da ponovim, meni se dopada ukus piva te u njemu uživam – isto kao što uživam u ramsteku, krompir salati, sladoledu, smoothieju. Nisam za njega zainteresovana da bih oduzimala sebi svijest, već zato što mi je ukusno. I valjda zato što nikada ranije nisam pila bezalkoholno pivo, nisam ni znala kakvog je ukusa. Potom sam malo počela čitati o njemu, da bih saznala kako je termin “bezalkoholno pivo” veoma kontroverzan. I iako ga ne bih ponijela na posao, niti bih ga popila nakon treninga, cjepidlačenje da li bezalkoholno pivo sadrži 0,0%, 0,02%, 0,4% alkohola mi je stvarno besmisleno.
Valjda nam je jasno da alkohol pronalazimo i u brojnim drugim namirnicama i proizvodima koje konzumiramo, poput jogurta, kefira, da ne spominjemo aceto balsamico. A vodica za usta? Ekstrakt vanilije koji ide u kolače? Mnogi prelivi i sosovi za meso sadrže alkohol. Energetska pića, proteinske čokoladice, sprejevi za nos, zrelo voće također, sprej za kuhanje/ prženje, neke vrste dijon senfa i kolača ga isto sadrže. Nisam fanatik koji neće pojesti Griotte, tako da od mene osuda zbog tako minornog udjela alkohola neće biti zapisana na ovim stranicama.
U svakom slučaju, bilo mi je simpatično popiti bezalkoholno uz nezasoljeni kikiriki kojim sam propratila filmske maratone tokom maja. Ukus nije ni toliko loš – nije baš kao prava stvar ali nije ni loše. Ipak, primjetila sam da popijem jedno malo bezalkoholno dok bih popila dva regularna. Smanjila mi se i količina koju sam pila a i rijeđe sam imala želju da ga uopšte pijem.
Naravno da će svako imati različito iskustvo ali kod mene je bezalkoholno pivo prilično “ubilo” želju za alkoholom. Tako da i sada, nakon proteklog mjesečnog izazova, nisam manijakalno otrčala po gajbu piva. Rekla sam da ću se počastiti kvalitetnim crnim vinom za rođendan – i to je to. Dragi je možda još bolji primjer i uzor od mene jer njemu ni bezalkoholno nije bilo interesantno. Nekako smo se uvečer radije častili svježim jagodama prelivenim whey proteinom ili kikiriki puterom na rižinom krekeru. Prstići nisu ostali besposleni, i dalje volimo grickati i častiti se – samo što to sada radimo malo pametnije.
