Zdrava hrana “za ponijeti” na posao

Da mi je neko prije dvanaest godina rekao da ću pripremati obroke kod kuće, te ih sa sobom nositi na posao u kontinuitetu – stvarno mu ne bih vjerovala. I ne zbog toga što ti obroci putuju nekih 12 kilometara od moje kuće do posla, pa čak ni zbog toga što prije desetak godina nisam bila fokusirana na zdravu prehranu. Iznenađujući faktor u ovoj priči je to što mi cijeli taj proces pripreme, nošenja i konzumacije uopšte nije naporan.

Uopšte nema izgovora da se noć prije ne pripremi hrana za posao a osjećaj kada znam da tokom radnog vremena barem nemam brigu da li ću i šta ću jesti mi stvarno olakšava život. Na to dodajmo činjenicu daje neuporedivo bolja kvaliteta korištenih sastojaka za obroke, imamo kontrolu nad higijenskim aspektom pripreme te (ko želi) i kontrolu nad omjerom makro i mikronutrijenata – kako onda ne postati zagovornik ove male ali veoma korisne navike?

Ako već niste, obavezno prporučujem da sa vremena na vrijeme bacite oko na moje insta storije jer često u njih uključujem šta pripremam nositi na posao od hrane. Mislim da je to super inspiracija jer je sasvim normalno da se nakon nekog vremena zasitimo određenih namirnica i jela. Ipak, ono što se ne mijenja (barem u mom slučaju) jesu kriteriji da obroci koje nosim na posao trebaju biti balansirani, laki i brzi za pripremiti te ukusni.

U svojim posudicama za hranu podijelim pripremljene obroke jer sam primjetila da je probavnom traktu lakše za savladati manje a više obroka, radije nego da se količinski puno pojede u jednom obroku. Pogotovo ako se bavimo poslom tokom kojeg dosta vremena provodimo u sjedećem položaju, manje porcije neće opteretiti stomak + zaista je istina da konzumacija od neka 2l vode mnogo pomaže da se čovjek osjeća fokusirano a stomaku olakšava varenje. Naravno da je najbolje konzumirati svježe namirnice ali ako ste sretni(k)ca koji na poslu ima mini frižider – tim bolje!

Danas vas vodim kroz pripremu obroka sa svježim namirnicama i dva načina na koja volim da ih spakujem sa sobom na posao.

Burrito

Kada god nisam sigurna šta mi se jede – burrito je odgovor! Ovaj put sam pripremila dvije varijacije i tačno ne znam koja mi je bolja. Moram priznati da nisam izmislila nešto novo već sam iskombinovala sastojke koje već neko vrijeme volim pa se nadam da će i vama ostati u pamćenju kao vrijedni ponavljanja. Tortilje nekada znam i sama pripremiti (nije toliko teško) ali ruku na srce, većinu vremena koristim kupovne. Prije nego ih pretvorim u ukusne zamotuljke, volim ih baciti na grill tavu i zagrijati. Tako dobiju na hrskavosti a kao da im taj korak malo poboljša ukus.

Burrito br.1

tortilja, Ribella humus od bundeve, pileći fileti na kockice, rotkvice, crvena paprika, ljubičasti kupus, mikro salata

Na zagrijanu tortilju prvo namažem meni omiljeni od svih humusa, jer Ribella humus od bundeve još uvijek nisam uspjela nadmašiti čak ni DIY varijantom. Preporučila bih i da ovaj sjajni humus prelijete sa malo ekstradjevičanskog maslinovog ulja te pospete košpicama bundeve jer onda je prava fantazija. Potom volim sijeckati nekih 150g pilećih fileta na kockice, te ih lagano propržim na tavi sa samo malo ulja, soli i bibera. Tako pripremljenu piletinu položim na humus te dodam nasjeckane rotkvice, narendanu 1/4 glavice ljubičastog kupusa i crvenu papriku. Nerijetko dodam i još kašiku-dvije humusa. Sve pospem sa malo mikro salate i prvi burrito je spreman.

Burrito br.2

tortilja, Ribella humus od šitake gljiva, tunjevina u konzervi, šampinjoni, svježi bosiljak, masline, krastavac, peršun

Prethodno pripremljenu tortilju premažem sa Ribella humusom od šitake gljiva – koji je bio inspiracija da za obroke češće koristim gljive. Najdraža mi je tunjevina u vlastitom soku ali može poslužiti i tunjevina u kvalitetnom maslinovom ulju. Ja sam koristila sadržaj pola konzerve za svoj burrito. Nakon što sam na humus rasporedila kašikom tunjevinu, na tavi sam sa malo luka i ulja propržila 3 malo veća šampinjona, potom ih narezala na kriške i posložila. Sve sam začinila sa par liski svježeg bosiljka, peršunom, malo maslina i par kriški krastavca. Ova kombinacija mi se jako sviđa.

Buddha bowl

Buddha bowls – kako im naziv sugeriše, ovo su zdjele sačinjene obično od povrća, zdravih žitarica i proteina. Karakteristično za njih jeste da ih krase jarke, što ih čini još primamljivijim na oko (ali i za nepce). Svoju verziju prenosnih buddha zdjelica sam osmislila i kao super snack koji odlično uskače kada oko podneva počnem osjećati glad. I umjesto da mi ruka posegne za čokoladicom ili grisinijem, radije se poslužim prethodno pripremljenom buddha zdjelicom.

Ove zdjelice su super praktične jer za njih možete koristiti bukvalno šta pronađete u frižideru. Od paprike, kupusa, krastavaca, klica, zelene salate, cherry paradajza, rotkvica – nema ograničenja. U svoju obavezno uključim koju kašiku humusa (ovaj put sam kombinovala Ribella Pikant i Bundevu). Za baš ekstra dozu arome, volim sve začiniti sa par kapi limuna ili limete te prstohvat himalajske soli. Ne škodi samljeti i koje crno zrno bibera.

Burrito prepolovim i umotam u kuhinjski papir – što mi je genijalan način kombinovanja street food koncepta sa klasičnom uredskom hranom. Ako mu nešto želim dodati, tu su osvježavajuće buddha zdjele koje služe i kao super zdravi snack. Nadam se da će vam moji obroci za posao poslužiti kao inspiracija a svoje varijacije mi šaljite na Instagram profil jer me jako zanima koje ćete sastojke koristiti.

*u saradnji sa Ribella