Planovi za prvi kvartal 2019.

Ako sam išta shvatila proteklih par godina, to je činjenica da najbolje funkcionišem kada se organizujem. I pod tim mislim na zapisivanje svega – od praćenja kojim danima radim a kojim sam slobodna (nekad stvarno nemam pojma ni koji je dan, ni koji je datum), rokova koje treba ispoštovati, rokova trajanja (od zaliha hrane pa do kozmetike), dnevnih obaveza pa do planiranja sadržaja za blog. Notes i olovka su moji najbolji prijatelji koji mi olakšavaju život, tako da se više neću ni pretvarati da sve držim u glavi ili da bez njih mogu.

Sada nisam sigurna ni da li je funny ili jednostavno zabrinjavajuće što priznajem da sve živo zaboravljam ako ne zapisujem. Možda je istina da mozak rapidno stari zbog smjenskog rada (u prosjeku je 7 godina stariji kod smjenskih radnika u odnosu na njihovu realnu dob – navodno). A možda ima istine u onoj poslovici da budala pamti a pametan zapisuje (najvjerovatnije se tako tješe sbi zaboravni ljudi ali vratimo se na poentu ovog članka).

Danas sam odlučila da neke stvari koje zapisujem u svoj rokovnik ostavim zapisane i na blogu. Ipak, nema veće motivacije nego sebe javno staviti na stub srama ukoliko budem lijena.

Moj problem sa planiranjem generalno je to što se uvijek planovi izjalove – barem je to pravilo u mom slučaju. I shvatila sam u čemu sam griješila. Dugoročno planiranje nema smisla jer postoji toliko očekivanih (a još više neočekivanih) faktora koji mogu promijeniti okolnosti i potpuno poremetiti naše planove i predviđanja. Zato se sada odlučujem na nešto kraći vremenski period, ali i na realističnije planove. Tako sam došla do koncepta planiranja po godišnjem kvartalu, a u nastavku pišem više o svemu što želim uraditi i postići zaključno sa martom ove godine.

Planovi za prvi kvartal 2019.

1.) postaviti orjentir / mjernu jedinicu

U mom poslu (u sklopu vremenskog osmatranja i kodiranja) imamo naziv za orjentir – tačku prema kojoj se procjenjuje npr. horizontalna razdaljina ili visina baze oblaka. To zovemo “reperom” a da pri tome ne mislimo na Kendrick Lamara. Kao i u osmatranju, mislim da je korisno postaviti repere i za druge stvari. Obično svoje obaveze posložim u skladu sa rasporedom svojih smjena, što funkcioniše jer posao je prioritet a sve ostalo se nekako uklapa u slobodno vrijeme koje mi preostaje. Zašto mijenjati princip koji me služi duže od decenije?

Zato sam usvojila naviku da uzmem kalendar, obilježim dane kada radim a kada sam slobodna. Prema tome izbrojim slobodne dane, na koje dane u sedmici padaju (radne ili vikend) te prema tome mogu okvirno isplanirati aktivnosti i obaveze.

2.) sedmični raspored za teretanu

Nekada sam se znala uhvatiti kako nisam sigurna šta želim raditi kada odem u teretanu, bilo da sam umorna ili su me neke druge obaveze izbacile iz rutine. I vrlo lako se može “ispasti iz fazona”, što pomalo ubija motivaciju i fokus. Zato sada zapisujem i redoslijed mišićnih partija koje radim na određene dane, što mi olakšava jer barem imam informaciju koliko učestalo se posvećujem određenom dijelu tijela. Neke mišićne partije zahtjevaju malo više pažnje i truda, tako da je dosta korisno imati uvid u vlastito zalaganje. Samim tim postaje jasno zbog čega zaostajem u nekim stvarima, a zašto u drugim prevazilazim očekivanja.

Također je vrijeme da se vratim upotrebi aplikacije My Fitness Pal koja mi se prošle godine pokazala izvrsnom pri kontrolisanju unosa nutrijenata, kao i praćenja kilaže. Joga mi je od početka bila veoma korisna pri održavanju gipkost tijela, njegove elastičnosti. Dodatni bonus je što i mentalno opušta tako da ću se i njoj ponovo vratiti.

3.) sedmični raspored za blog

Nikada nisam bila ljubiteljica nekih pravila glede objavljivanja na blogu – tipa, da pišem članke samo srijedom ili nešto slično. Ko kaže da ću svake srijede biti raspoložena i inspirisana da pišem? Na kraju, ne želim imati osjećaj da blog postaje posao, još jedna obaveza – jer to bi mi potpuno ubilo svu želju da mu se posvećujem. Lijepo je imati rutinu i obaveze, ali fleksibilnost je također bitna. Taj osjećaj slobode zbog kojeg nikada nisam bila pod dojmom da nešto “moram” je razlog zbog kojeg nisam ikada bila pod dojmom da me blog “guši”.

Recimo da bih voljela u prosjeku da objavim 2 članka sedmično. Mislim da je to realistično, bez obzira na konkretan dan kada bih pisala – to bi se vjerovatno mijenjalo od sedmice do sedmice. Ali isto tako sam svjesna da će biti perioda kada neću moći uopšte pisati. Možda je malo bolje reći da bi cilj bio na mjesečnoj bazi da objavim 5-8 članaka? Isto tako, znam da se nekada može desiti pod naletom inspiracije da objavim i više od dva članka u sedmici tako da ću taj dio ipak ostaviti otvorenim za tumačenje. Neka bude 5-8 članaka mjesečno neki idealni prosjek koji bih voljela održati do aprila.

4.) mjesečni challenge

Nešto što će mi pomoći oko ispunjavanja prethodnog cilja ali i što će mi pomoći da radim dobre, korisne stvari za sebe bi bio mjesečni challenge. Imam već par ideja za izazove, o čemu ću započeti posebnu lifestyle rubriku. Koncept će biti da na kraju ispunjenog izazova koji sebi zadam pišem o tome kako sam se osjećala, koje sam prepreke morala savladati da bih ispunila zadati izazov pa i zaključke, eventualne dobiti. I smislenije je pisati o nečemu nakon što sam kroz to prošla, nego da pišem o namjerama u početku. Ovako mogu pratiti napredak a možda nekoga od vas i inspirisati da sebe izazovete na raznorazne načine. Ova taktika bi se mogla pokazati veoma korisnom na polju samoupoznavanja i samoizgradnje ličnosti. Na kraju januara ću već pisati o prvom mjesečnom izazovu koji je u toku.

5.) uživaj u slobodi

Kao protuteža ciljevima o kojima sam upravo pisala, a koji su utemeljeni na dobroj organizaciji, sebi želim i zvanično dati odobrenje da uživam u svemu za šta sam se borila. Morala sam se mnogo boriti za slobodu i način života koji živim od trenutka svog punoljetstva. Moje vrijednosti, želje i težnje se baš ne uklapaju u tradicionalno, patrijarhalno i restriktivno balkansko društvo. To je činjenica čiji podsjetnici su utkani u svakodnevnici. Enorman trud i upornost koji sam tokom godina ulagala kako bih živjela na način koji meni odgovara se, na moju sreću, isplatio. Ali sam nedavno shvatila još jednu stvar, a to je da sam većinu svojih mladih godina provela u konstantnoj borbi za te meni bitne stvari. I nekako sam navikla da budem u tom fighter modu, a da nisam ni zastala i upitala se da li u potpunosti uživam u plodovima svoje borbe.

Ušla sam u tridesete godine kao formirana osoba koja ima zrele stavove, ne donosi ishitrene odluke, razmišlja o budućnosti, investira u konkretne stvari, odgovorna je. Nekada sam pod utiskom da nikada nisam imala fazu u kojoj sam bila potpuno opuštena. Nisam uradila neke stvari koje su mi bile želja a mislim da je uvijek bolje u retrospektivi razmišljati o svemu što smo učinili za svog života, nego žaliti za svime što nismo uradili. Možda u ovom trenutku sve zvuči šifrirano i nejasno, ali nadam se da ću možda na kraju prvog kvartala ove godine moći u svom kutku interneta pisati više o konkretnim stvarima na koje sam mislila pod ovom stavkom.

I to bi bili moji planovi za prva tri mjeseca 2019. godine. Neki su već u toku, ili barem u početnim fazama. Ništa pompezno niti što bi mijenjalo život jer nije mi poenta da sve mijenjam. Svrhu svega vidim u nastojanju da živimo svoj najbolji mogući život a bilo bi sjajno ako bih što više mogla to da postignem.