Milano [ gdje jesti, šta probati, posjetiti i vidjeti ]

Milano [ gdje jesti, šta probati, posjetiti i vidjeti ]

Vjerovatno sam spominjala kako su mi najdraža jesenska putovanja : prošle godine je to u septembru bio Beč, a ove godine smo dragi i ja zapikirali Milano u oktobru. Ustvari, pošto nismo neki iskusni putnici i tek smo se u posljednje vrijeme aktivirali po pitanju putovanja, imamo relativno dugu listu gradova koje bi željeli posjetiti. Italija je jedna od zemalja koja nas oboje privlači. Mora se znati da je ipak italijanska kuhinja ta koja mi je omiljena. Ako to samo po sebi nije dovoljno dobar razlog da ostavim srce u Italiji, onda ne znam šta je.

Ljetos smo čak razmišljali o posjeti jugu Italije ali smo budžet ipak ostavili za jesen, i nismo požalili. Rim je također jedna od destinacija u Italiji koju obavezno želimo posjetiti a tokom posljednjeg dana u Milanu smo upoznali krasan par koji nas je ubjedio da nećemo požaliti posjetu Rimu. Generalno je Milano i vrijeme provedeno u tom gradu bilo jedno ludo iskustvo, i pravo mi je drago što smo osim obilaska grada, uspjeli i upoznati nove ljude. Valeria i njen partner (inače iz Edinburgha) su nam pravili društvo posljednjeg popodneva u Milanu. Ljubazno su nam otkrili koje italijansko pivo je samo za eksport a u kojem uživa samo domicilno stanovništvo. Iako nismo planirali pripiti šetati ulicama Milana, činjenica da smo se opustili do te mjere, uzeli u razmatranje da odemo na utakmicu Milano : Inter (dobro je pa nismo, Milano je izgubio), završili na palačinkama i uz smijeh tražili put ka hotelu je ispao najbolji način da provedemo naš posljedni dan u Milanu. Ali, dajte da se vratimo na početak.

Konstatovati da je Sarajevo nevjerovatno loše povezano sa ostatkom svijeta je understatement. Presjedanje u Zagrebu ili Beogradu je korak na koji smo se pripremili u svim varijantama putovanja ka evropskim destinacijama. Pošto je Zagreb bio naša poveznica sa Milanom, odlučili smo provesti neko vrijeme i tamo. Ja sam posjećivala Zagreb više puta prije ovog, ali moj Aldin nije, pa sam željela da zajedno obiđemo grad. U drugom članku ću se osvrnuti na par noći koje smo proveli u Zagrebu – za sada ću samo reći kako je to grad u kojem se lijepo osjećamo, ali pronaći dobru hranu nije lak zadatak. Ono čime smo bili prezadovoljni je bio smještaj. Preko bookinga sam pronašla najslađi apartman, tačno kod Željezničke stanice a domaćin je najdivniji čovjek ikada. Ako vam bude trebao smještaj u Zagrebu, najtoplija preporuka ide za ovaj apartman (klik).

Iz Zagreba smo Flixbusom išli do Milana, i iako je put trajao 10 sati, moram reći da je bio prijatan. Autobusi su komforni a išli smo rutom koja se dijelom provlačila uz morsku obalu. Prošli smo od Ljubljane do Trsta, tako da smo baš imali lijepu rutu. Po dolasku u Milano, presjedanje iz autobuske u podzemnu nije komplikovano jer su bukvalno situirane jedna do druge. Iskustvo iz Beča sa metroom nam je pomoglo da se lakše snađemo. Odmah smo primjetili da je Beč dosta čišći grad od Milana, što je dojam koji se provlačio kroz cijeli ostanak. Iako je Beč čišći i metro im je u malo boljem stanju, čudna je stvar što je Milano u svojim nesavršenostima dobijao na šarmu. Ova dva grada su potpuno različita – na šta i jesam ciljala pri odabiru ove destinacije pošto sam željela da iskusimo malo drugačiju okolinu.

Izlazak iz metroa na trg Piazza del Duomo će mi u sjećanju ostati kao osjećaj, ne samo kao slika. Iako smo stigli predvečer, bili smo preumorni i ja sam izgledala kao da me nešto prežvakalo i ispljunulo – osjećala sam se tako sretno. Duomo je bez sumnje atrakcija broj jedan u ovom gradu, te iako je nešto što će svaki turista vidjeti, stvarno je poseban. Duomo di Milano katedrala u gotičkom stilu oduzima dah, kako svojim impozantnim gabaritima tako i detaljima kojima ne bih znala broj. Fascinantna je, u to nema sumnje. Cijeli trg je čaroban, prepun ljudi. Meni je bio toliki šok, kao da su mi sva čula bila pod “napadom” – bila sam overwhelmed. I taj osjećaj je poput žile kucavice Milana, koji je dijametralno suprotan Sarajevu. Tek sam dolaskom u Milano shvatila da dolazim iz izuzetno male sredine.

Jedina zajednička stavka sa Sarajevom bi bili tramvaji – iako je Milano gusto prožet tramvajskom mrežom, njihove stanice nisu mnogo udaljene i karte se kupuju u metrou i tobacco shopovima. Moram priznati da su mi falile trafike pored stanica, njihovo odsustvo bi bila jedina nepraktičnost javnog prevoza u Milanu. Po dolasku smo se potpuno izgubili i trebalo nam je sramotno puno vremena da se prebacimo do hotela. Zašto kažem sramotno? Zato što nam je hotel od Duomo trga bio udaljen samo 4 stanice – što je pješke trajalo samo 10 minuta. Ali dobro, sa torbama je definitivno lakše preći te četiri stanice tramvajem. Allegroitalia Espresso Darsena je hotel koji je u potpunosti zadovoljio naše potrebe. Opisala bih ga kao mladalački boutique hotel, sa sobama koje su male ali sadrže sve potrebno za 3-4 noćenja i imaju najudobnije i najprostranije krevete (naš je bio od zida do zida sobe). Mi smo bili na sedmom spratu, u sobi 709 (mene inače prati broj 7) i imali smo fantastičan pogled na grad. Jutra i italijanski doručak u sobi (FYI to bi u najosnovnijoj varijanti bili kroasan i kafa), bili su jedna od najromantičnijih stvari koje sam doživjela.

Kako opisati Milano? Ogroman grad koji gotovo da ne spava. Mnogo je kompleksniji od Beča, i konfuzniji. U Milanu je sve lijepo. Italijani su takve estete, da sam ostala bez riječi. Čak i ćoškovi gdje se izvode radovi ne izgledaju loše. Svaka ulica je poput vrata ka zasebnoj avanturi. Saobraćaj im je haotičan – i to bi bila možda jedna od rijetkih stvari koje Milano ima zajedničko sa Sarajevom. Niko ne obraća pažnju na semafor, i svi su nervozni. Kada prelazite ulicu, ako grupa ljudi prelazi na crveno – idite za njima! Ako čekate zeleno svjetlo za pješake, nemojte se iznenaditi ako na vas nalete auta (i još će se naljutiti na vas). Količina turista u Milanu je… ogromna. Teško je razaznati stanovnike ovog grada od turista. Sve vrvi od najrazličitijih lica, i to je fantastično. U ovom gradu ljudi možda nisu otvoreni ni srdačni kao na Balkanu, ali se nikada ne osjećate usamljeno. Ima neki neobičan osjećaj ugode dijeliti trotoar sa potpunim strancima.

Iako sam znala da je Milano ogroman, bogat grad – ipak mi niko nije spominjao koliko kontrasta u njemu ima. Bili smo u prisustvu nesumnjivo veoma bogatih osoba, ali u oči upadaju i prosjaci. Ima ih mnogo, a osobe tamne do crne boje kože žive potpuno drugačiji život u odnosu na bijelce. Oni koji su zaposleni, rade uglavnom kao osiguranje ili dostavljači. Ostali su beskućnici, i potpuno je jasno da su kolateral kompleksne političke klime današnjice. Bez obzira, ja volim biti izložena realističnoj slici svijeta tako da sam upravo tako i uklopila ovaj podatak u svoj doživljaj Milana. A zašto do mene nisu došle neke informacije prethodno našem dolasku vjerovatno leži u tome što naši ljudi nemaju naviku posjećivati Milano. U jednoj FootLocker radnji, prodavač nas je upitao odakle smo i šokirao se kada je čuo da smo iz Sarajeva. Rekao nam je da za 4 godine koliko radi, nikada nije čuo nekoga iz BiH (a znao je za našu zemlju, i glavni grad). Ovakve scene su nam se često ponavljale.

Po pitanju obilaska turističih mjesta, ako volite posjete muzejima ili čak popeti se na sam vrh Duomo katedrale, preporučila bih da dosta prije dolaska kupite-rezervišete ulaznice. Inače ćete provesti sate (ako uopšte bude slobodnih mjesta ili karata) u redu čekajući ulaz. Meni je bilo u cilju da pješke pređem što više površine ovog grada i čekanje u redu mi je bilo gubitak vremena. Te klasične turističke atrakcije su mi djelimično zanimljive jer volim arhitekturu ali ne volim turističke grupe sa vodičima, tako da sve ovisi na koji način želite iskusiti voaj grad – i koji ste tip turiste. Navesti ću spisak mjesta koja se nalaze u svakom turističkom vodiču : neke možete šetajući vidjeti, a za druge su potrebne ulaznice. Pa sami odlučite šta vam je prioritet.

Santa Maria Presso di San Satiro

Royal Palace of Milan

Milan Cathedral

Piazza del Duomo

Galleria Vittorio Emanuele II

Teatro alla Scala

Iako smo dnevno prelazili preko 16km pješke (jedan dan čak 20km!), opet imammo dojam da smo samo “zagrebali” površinu toga šta Milan nudi. Toliko smo hodali da bi nam navečer noge bridile, toliko su bile vruće od hodanja da je toplina bukvalno isijavala iz njih. Tako da, udobna obuća je pod moranjem. Koliko god smo se trudili da se odmaknemo, opet smo većinu vremena proveli u dijelu grada koji se smatra tipično turističkim – što nam je u razgovoru potvrdila i Valeria (inače, iz Italije). Koliko dana je potrebno da se obiđe Milan? Klasično turistički, da se dobije ugrubo dojam – možda 3-4 dana. Realistično? I mjesec dana je malo. Iako nam je Valeria rekla da se u Milanu mora tražiti nešto za vidjeti u poređenju sa Rimom, gdje vas historija sama pronađe – ja sam ipak mišljenja da su u Milanu i najjednostavije stvari tako lijepe i šarmantne, te vrijedne pažnje. Italijanski stil je prisutan u svemu, ljepota je prisutna u svemu i prožima kulturu življenja. Zrak u Milanu miriše, ljudi mirišu, hrana miriše. Svaka fasada je čarobna, svaka uličica, zelena površina pa čak i auta (naravno, većinom Alfa Romeo) su – prelijepi.

O ljepoti italijanki sam čula i nesumnjivo su prekrasne! Čisto fizički, nisu superiornije u odnosu na naše žene ali su njegovane i sređene na jedan krasan, profinjen način. Nema napadne šminke a kosa nikada nije agresivno tretirana. Vidi se da polažu pažnju na kosu, uvijek je čista i njegovana. Odijevanje je miks : od casual stila (trenerke, farmerice, dukserice, tenisice) pa do elegancije, sve je prisutno. Moram priznati da (s obzriom na to da je Milano modni centar), očekivala sam čak i veći naglasak na šik, elegantno doijevanje. Ljudi su prilično opušteni, i osjeti se utjecaj zapadnjačkih trendova. Ali opet, sve ima neki italijanski dodir. Možda najveći utisak na mene je ostavila činjenica kako ljudi dobro mirišu. Baš vole parfeme. Iako je izbor parfema bolji u Beču nego u Milanu. Ovdje je akcenat na odjeći i odijevanju.

Možda ste primjetili da nisam pretjerano zainteresovana za trendove i modu, pa mi nije bio doživljaj ni cilj da kupujem u Milanu. Što je dobro, jer kupovina u Milanu ima smisla samo ako ste finansijski izuzetno dobrostojeći. Milano je veoma, veoma skup grad. Nije mi se u životu desilo da u tržnom centru (jedan njihov centar na Duomo trgu ima čak 7 spratova) ne mogu priuštiti doslovno ništa što sam dotakla. I umjesto da me to malo deprimira, čudno mi je bilo što mi se niti jedna markirana stvar nije dopala. Sve dizajnerske radnje su prepune robe koja je … kič? Ne bih znala taj stil drugačije opisati. Možda me godine sustižu ali nisam imala želju da kupim komad odjeće iz bilo koje radnje. Što je možda i dobro, jer nisam bila u iskušenju da novac trošim na odjeću. A na šta sam trošila novac? Na hranu, naravno 🙂

Hrana u Milanu je božanstvena! Ali morate biti oprezni gdje jedete, jer ako ste žrtva trendova i imidža – to će vas dobro koštati. Inače, imam utisak da je to stav u ovom gradu spram turista; došli ste nam u posjetu? Želite uživati u ljepotama Milana? To ćemo vam masno naplatiti. Tako da ako imate fetiš da na svoj insta feed objavite sliku gelata kupljenog u Galleria Vittorio Emanuele II, ta slika će vas koštati barem 10 Eura. Ako se odmaknete sa trga i prođete samo dvije ulice dalje, cijene drastično opadaju. Tako da sam se počastila sa dvije kugle gelata za 3 Eura, Americano kafom za 1,5 Euro, tiramisu kolačem za 3 Eura, pizzom od 6 Eura. Ako se malo raspitate, fantastična hrana u Milanu ne mora biti skupa. Jeftino u ovom gradu sigurno proći nećete, ali uz malo taktiziranja, nećete potrošiti više nego u bilo kojem drugom evropskom gradu. Pošto je Milano ogroman, da vam pišem gdje tačno ići nema smisla – svako od vas će imati svoj custom made put, svoje unikatno iskustvo ovog grada.

Ali ako se slučajno nađete u Ticinese dijelu grada, morate potražiti Sant’Agostino-Genova četvrt i pojesti autentičnu italijansku pizzu na drva u piceriji Pizzeria Naturale (Via de Amicis 29, 20123 Milano). Samo pizza na drva ima smisla, pogotovo u Italiji. Ovdje cijene variraju od 6 Eura (četiri okusa na pizzi) pa do 8-9 Eura (šest okusa na pizzi). Također, ono što je karakteristično, jeste da se sjedište-stolica naplaćuje 1,5 Euro. I to ne samo u ovoj piceriji, već u cijelom gradu. Tjesteninu nisam uopšte jela, jer velika je šansa da će vam servirati tjesteninu podgrijanu u mikrovalnoj. *Nimalo* autentičan doživljaj! Treba imati na umu da ste kao turista “ranjivi” na prevare, tako da vrijedi raspitati se i baciti oko da li u objektu drže mikrovalnu – njeno odsustvo je odličan znak. Le Biciclette je najšarmantnije “živo” mjesto koje ima i cosy ugođaj, tako da je popiti piće navečer ovdje u odličnoj atmosferi i ambijentu pun pogodak (Via Giovanni Battista Torti 1, 20123 Milano).

Caffe Vergnano Milano je mjesto gdje sam pojela najsočniji tiramisu i popila odličnu kafu (Via Speronari 3, 20123 Milan). Postoji mnogo pekara, i vjerujem da niti jedna ne bi bila loš izbor. Ipak, moja preporuka ide za Princi Bakery (Piazza Venticinque Aprile 5, 20154 Milan) gdje smo pojeli savršene kolače od čokolade i mrkve. U Caffe Vecchia Brera smo pojeli odlične palačinke i popili dosta dobro pivo (Via Dell’Orso 20, 20121 Milan). Street food scena je odlična u Milanu, na svakom ćošku se ima nešto pojesti a sjećam se da sam pojela finu ribu i krompiriće u Social Market Fish & Chips (Piazza 24 Maggio | Mercato Comunale Ticinese, Milan). U ovom gradu sigurno nećete biti gladni. Ako, poput nas, preferirate apartmane kao smještaj ili hotele bez doručka – pronaći supermarket nije baš lako, ali je moguće. Blizu našeg hotela je bio market koji radi 24h ali su mu cijene bile malo oštrije. Ulicu niže se bio market koji je radio do otprilike 17h, ali su cijene bile dosta ugodnije. U svakom slučaju se isplati protegnuti noge, jer postoje i samouslužni marketi sa također pristupačnim cijenama hrane i pića. Da mi je neko pričao kako ću u Zagrebu piti vino a u Milanu pivo, ne bih mu vjerovala. Ali barem sam konzumirala najbolje, tako da preporuke idu za Birra Ichnusa (Sardinija) i Birra Menabrea.

Spomenula sam parfumerije; tačnije da smatram kako su parfumerije u Beču bolje opremljene od onih u Milanu. Jednostavno, u Beču možete pronaći vintage parfeme kojih u Milanu nema. Ponuda je ovdje prilično mainstream. Izenenadilo me kako vam u bilo kojoj parfumeriji neće reći gdje pronaći parfem koji oni ne drže – konkurencija se ne preporučuje ni u kom slučaju. Rijetko ko zna (želi) razgovarati na engleskom jeziku i u ophođenju je bitno kako izgledate. Ako kojim slučajem niste lijepo obučeni, ako izgledate neuredno – vjerovatno će vas izignorisati na ulici, iako će vas uvijek uslužiti u prodavnicama. Profesionalizam je na nivou, nema diskriminisanja mušterija – bez obzira ko ste.

Posjetila sam Sephoru (napokon!), od dizajnerskih radnji me možda jedino dojmila Louis Vuitton i Giorgio Armani radnja – obje situirane tačno izvan Duomo trga. Meni prodavnice izvan tržnih centara imaju prijatniju, intimniju atmosferu, nema toliko gužve i osjeti se ekskluzivitet. Koliko su cijene visoke može vam slikovito dočarati cijena najobičnije majice kratkih rukava od 500 Eura, ili Prada jakna od 2000 Eura. Doduše, postoje radnje brendova koje imamo u Sarajevu (Zara, Carpisa, Pull & Bear i sl.) ali ista roba koju mi imamo u Sarajevu, u tim radnjama u Milanu košta mnogo više. Tako da je moje mišljenje kako se ne isplati takvu kupovinu obavljati u Milanu. Ja sam se počastila KIKO Milano kozmetikom – ima smisla kupiti KIKO kozmetiku u Milanu, to mi je nešto bio pravi gušt. Apple prodavnica je fascinantna – ušli smo u nju tačno da vidimo koja je razlika u odnosu na našu. Vjerujte, razlika je ogromna.

Sforza dvorac i Parco Sempione se naprosto moraju obići dok ste u Milanu. Sforza dvorac je dom mnogih muzeja i dosta toga je otvoreno za javnost. Čak imaju i dosta simpatičan kafe-restoran gdje služe odličnu kafu. Parco Sempione je ogroman park, zaista lijep i prepun ljudi ali je ujedno i dosta opušten. Taman je lokacija za odmoriti od gradske vreve, ali i dalje ćete ostati na dohvat samog centra. Nagraditi ćer vas i prizorom veličanstvene gradske kapije Arco della Pace. Topla preporuka bi bila da posjetite četvrt Navigli, koja je prekrasna predvečer. Zalasci sunca su legendarno lijepi u ovom dijelu grada, što ima veze sa tim da Navigli ima specifičan izgled zbog mnogobrojnih kanala. Ovaj dio grada je bogat sjajnim, autentičnim restoranima, ima umjetnički vajb, ulični umjetnici i svirke uživo su doživljaj za sebe. Tu se nalazi i dosta umjetničkih studija, galerija, vintage radnji. Možete platiti vožnju kanalima ili jednostavno uživati u šetnji šarmantnim ulicama i mostovima. Nemojte zaboraviti iskoristiti milanski Happy Hour! Distrikt Brera bih također preporučila, jer je jedan od najromantičnijih u Milanu. Ovdje je najbolje izgubiti se – možda ne u pripitom stanju kao što smo mi uradili (iako je bilo nezaboravno), ali ovdje je najbolje doći bez ikakvih planova. Pinacoteca di Brera će vam sigurno biti usput. botanički vrt, ili pijaca sa umjetninama. Sve je tako šarmantno i unikatno.

I na kraju, koliko god možda voljeli planirati, nemojte se previše forsirati niti biti control freak – ja sam prva takva ali Milano me naučio da cijenim spontanost, da ne gledam na sat i da uvijek dobro mirišem. Ne znam da li će nas put nekada ponovo navesti do Milana ali znam da bih tada ponijela svoju najudobniju obuću i hrabro se otisnula iz turističkog dijela te bih najavila još jedno druženje sa Valeriom.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Looking for Something?