Kada smo razmišljali o mini poduhvatu renoviranja dnevne i spavaće sobe, odmah sam znala da želim jednu malo veću promjenu – a to bi bili sivi zidovi. Pod utiskom sam da se na našim prostorima zaista nije često mogla vidjeti prostorija sa zidovima ofarbanim u bilo koju boju osim bijele. Ponekada bih vidjela neke varijacije bež/ žute/ breskve ali i ono što bih vidjela kao da se nije uklapalo sa ostatkom doma i/ili namještaja. Zidovi u boji su bili tabu i kada sam ja odrastala – vremenom sam shvatila da je to ponajviše iz praktičnih razloga. Bijeli zidovi jesu najzahvalniji za krečenje ali i za održavanje. Tako da je potpuno normalno da parovi sa malom djecom i uopšteno porodice biraju bijele zidove kao najsigurnije.
Mene su podsjećali na bolnice i generalno mi imaju neki previše sterilan vajb, naročito ako ih sparimo sa bijelim vratima (što se često dešava kada ljudi žele vizuelno da povećaju prostoriju). Vremenom sam počela primjećivati da na Zapadu ljudi zaista ne bježe od boja kada je u pitanju interijer a pogotovo mi se dopao američki pristup. Ne znam da li ste primjetili da su im zidovi gotovo uvijek u nekoj boji (bijele zidove rijetko viđam) a naročito mi je šarmantno vidjeti zid od opeke. Kasnije sam naučila da je upotreba opeke, metala, stakla, drveta tipična za takozvani industrijski stil.
Iako se nekome na prvu može činiti grub i neudoban, interijer uređen u industrijskom stilu može biti veoma oku ugodan, udoban i privlačan. Ovaj stil uređenja je specifičan po tome što koristi sirove materijale i neobrađene zidove. Meni se taj stil dopao, kao i elementi skandinavskog stila interijera. Doduše, skandinavski gotovo uvijek ima inkorporirane prozračne bijele zidove – no ne isključuje sive, nekada i crne zidove. Dopada mi se i dašak botaničkih elemenata, tako da sam odlučila uvezati sve u cjelinu koja je prije svega realistična za napraviti (u skladu sa budžetom, dostupnim stvarima i materijalima).
Moja ideja je bila napraviti “accent wall” koji i jeste možda najbolji način da bez pretjeranih troškova napravimo veliku razliku i promjenu u životnom prostoru. Zid od opeke, zid u boji, zid sa velikom policom za knjige ili velika galerija slika bi mogli biti super accent wall. Ja sam se odlučila da zid koji razdvaja spavaću od dnevne sobe (a u sredini ima velika dvokrilna bijela vrata sa panelima od mutnog stakla), sa obje strane okrečimo u sivu boju. Ta bijela vrata i okolni bijeli zidovi bi pravili upečatljiv kontrast koji bih “omekšala” biljkama i teksturom tkanina (namještaj, deke, jastuci i sl.).
To je bila ideja oko koje smo se lako složili a krečenje je svakako preuzeo moj muž, te je spretno ovladao svim zidovima okrečenim u bijelo. Prethodno niti on niti ja nismo imali iskustva sa tamnim zidovima, ali smo hrabro pripremili crne dipove boje i kantu bijele Jupol boje za zidove. Pripremili smo velikog mačka za krečenje, kao i manjeg uz par četki (za ivice i ćoškove). Imamo visoke plafone koji su uz to i neravni, tako da smo krep trakom prvo povukli liniju od jedne do druge strane zida i tako napravili borduru. Ona je vizuelno ispravila neravan plafon, što je bio dodatni plus. Doziranje crnog dipa u bijelu boju smo napravili postepeno – svaki put kada bi pomislili da je boja taman, ofarbali bi jedan papir sa njom, ostavili ga da se osuši i ukoliko smo smatrali da bi tamnija nijansa bila bolja, dodali bi još malo crnog dipa, odradili istu proceduru dok nismo bili zadovoljni nijansom.
Krečenje sa tamnom bojom nije lako, to vam moram reći ukoliko ste o ovoj ideji ozbiljnije razmišljali. Frcanje boje uslijed povlačenja mačka po zidu sada ostavlja vidljive fleke koje je bolje što prije obrisati pa sam bila u pripravnosti sa mokrom krpom. Brisala sam curke i flekice sa okvira vrata, njihovog štoka ali i lajsni poda. Naravno, prethodno smo pod zaštitili folijom no boja uvijek nađe put do njega. Zid je okrečen “jednu ruku” tj. jedan sloj, ostavili smo ga da se osuši i prešli “drugu ruku”. I tu smo počeli primjećivati nesavršenstva.
Napomenuti ću da je ključno da su zidovi prethodno savršeno išmirglani, ravni, da nema vlage i da su okrečeni barem jednim slojem bijele boje. Naši su bili kao iz školskog udžbenika – zato nam nije bilo jasno zbog čega su neki dijelovi imali svjetlije prelaze a vidjelo se oko ivica i u ćoškovima da smo prelazili četkom (vidjeli su se potezi dlačica četke). Šta je bilo uzrok ovog problema? Vjerovali ili ne, odgovor je jednostavan: nismo dopustili prvom sloju sive boje dovoljno vremena da se potpuno osuši,to je uzrokovalo da su neki dijelovi tamniji (jer su se još uvijek sušili). A tragove četke smo riješili tako što smo nabavili mali mačak od istog materijala i teksture od kakve je veliki. Na taj način nije bilo razlike u nanošenju boje i napokon smo dobili ujednačen efekat.
Iako smo morali da savladamo detaljima, uopšte nismo požalili što nam jedan zid spavaće i jedan zid dnevne sobe ima divnu sivu boju. Na neki neobičan način je “utoplila” obje prostorije pa je sada “cosy” prava riječ na koju pomislim kada god boravim u njima – osjećam se ušuškano i ugodno. Umjetničke slike zlatnih okvira su se savršeno uklopile na sivom zidu sa jedne strane, dok sa druge strane vrata veliko ogledalo sa crnim okvirom lijepo “otvara” kut sobe koji je inače bio neugledan. Svojevrsna harmonija sivih tonova prožima dnevni boravak kroz sivi kauč i fotelju, kao i prozračnu sivu zavjesu. U spavaćoj sobi smo sa obje strane vrata na sive zidove okačili printove. Jedni su grafički a na bijelom zidu do sivog stoji botanički gallery wall.
Jedna od bitnih stvari koje treba imati na umu kod sivih zidova je osvjetljenje, koje pomaže da se inače “flat” sivoj podari dimenzija. Mi smo to postigli sa Philips Hue osvjetljenjem, o kojem ću pisati u jednom od narednih postova. Također, sivi zidovi se krasno slažu sa zelenilom tako da sam u procesu nabavke sobnih biljaka. Sve u svemu, pomalo rizična odluka se na kraju isplatila i sive zidove više ne viđam samo po Pinterestu, već imam i vlastite u svom domu.
