Slažete se da živimo u vremenu u kojem ako nešto nismo na neki način dokumentovali – to se nije desilo, zar ne? Prema tome bi mogli pretpostaviti da nisam redovno vježbala i da nisam išla u teretanu a to bi bilo nešto najdalje od istine.
Od januara 2015. nisam prestajala sa vježbanjem – imala sam kratke pauze od sedam dana ili dvije sedmice. Najduža je bila nekih mjesec i po, kada sam na poslu radila dodatne sate pa zaista nisam imala slobodnog vremena baš ni malo. Osim tih kratkih pauza, moji odlasci u teretanu su imali kontinuitet.
Iako sam na početku bila zaluđena kardiom, sada ga rijetko prakticiram i najviše sam posvećena vježbama sa tegovima + povremeno volim da odradim istezanje jogom. Neki od razloga zbog kojih nisam redovno dokumentovala taj dio svojih aktivnosti su slijedeći;
iako mi je veoma drago što je fitness postao popularan i podigla se svijest o važnosti fizičke aktivnosti, isto tako je određenom dijelu ljudi fitness postao nešto poput trendi aktivnosti kojom se vole pohvaliti na društvenim mrežama. Kultura selfija, neprimjerenog i nepraktičnog oblačenja i šminkanja, poziranje, slikanje po teretanama bez poštovanja vremena i prostora prisutnih ljudi – sve skupa nema nikakve veze sa fitnesom.
Moji razlozi za vježbanje su da budem zdava, da održim vitalnost, da mi se tijelo lakše nosi sa stresom i noćnim smjenama. Dodatni bonus smatram lijepo oblikovano tijelo a svoje nemam nikakav poriv da dijelim na društvenim mrežama za lajkove i pratitelje. Vježbanje je nešto što radim za sebe, a ne radi drugih.
Upravo je ta razlika u motivaciji bavljenja fitnessom jedan od najvećih razloga zbog kojih ta vrsta (samo)promocije nije moj stil i izostale su slike. Ko je zainteresovan, na svom Instagramu u sklopu insta storija znam podijeliti obroke koje pripremam, kako se hranim kada jedem izvan kuće, koje suplemente koristim te kratke klipove svoga terninga.
Ono što je ustvari najveći izazov je biti dosljedan – ne danima, ne sedmicama ni mjesecima već godinama. Od početka sam znala da je vježbanje nešto za što smatram da treba biti sastavni dio mog života a ne faza (niti trend). Vjerujem da će sa nastupajućim godinama postojati sve veća potreba i važnost da budem fizički aktivna i da se pravilno hranim, kako bih uspjela što je više moguće očuvati svoje zdravlje.
Ali nije lako pronaći motivaciju iz godine u godinu jer, osim tog psihološkog pristupa gdje neke stvari moramo raščistiti sami sa sobom – postoje neke stvari koje se dešavaju i promijene nam dinamiku svakodnevnog života. Neko promijeni posao, nekome se dese burne promjene na privatnom planu, ljudi osnivaju porodice, sele se itd. I kroz sve te životne faze i promjene, istinski je izazov održati kontinuitet bilo koje životne navike. Ako i vi imate želju da fitness (p)ostane dio vašeg života na duge staze, ovo bi bile stvari koje su meni pomogle da u tome uspijem.
1. otkriti koji je razlog zbog kojeg vježbam – motivacija je veoma bitna i može presuditi te odrediti trajanje aktivnog načina života koji trenutno vodite (ili želite voditi). Da li vježbate jer to drugi rade? Jer je sada popularno ići u teretanu? Jer želite okačiti selfie iz teretane na svoj Instagram profil? Ili je vaš motivator psihofizički balans, dobro zdravlje, vitalnost? Kada sebi date odgovore na ovo pitanje, brže ćete shvatiti koliko se želite (i koliko vam se isplati) investirati u fitness.
2. treba prestati praviti izgovore zbog kojih su pauze u vježbanju česte i traju predugo. Znamo da je život nepredvidiv i dešavaju se stvari koje nas nerijetko “izbace iz šina” i poremete rutinu. Ali nakon što se obračunamo sa tim promjenama, veoma je lako iznova posložiti novu rutinu koju možemo održavati. Zato je bitno da je razlog zbog kojeg smo fizički aktivni pravilan i jasan, da je iskren pa će vraćanje aktivnom životu proteći mnogo lakše.
3. odrediti prioritete i budžet mi je bilo od velike pomoći. Što prije shvatite šta vam je zaista važno, tim prije se lakše vrši raspodjela novca i finansiranje tih nama važnih stvari. Nekome je zaista izvor sreće novi par cipela, meni je pak najbitnije da odvojim dovoljno novca za kvalitetnu hranu, mjesečni iznos članarine za teretanu te se ponekada počastim novim komadom opreme za vježbanje.
4. nema potrebe trošiti ogromne iznose novca na suplemente. Jedno vrijeme mi je bilo jako važno da sebi svakog mjeseca kupim kesu whey proteinskog praška – sada mi je draže uložiti taj novac u češću konzumaciju ribe poput odreska tune ili u kvalitetan ramstek. Suplementi nekada lijepo dopune prehranu, njihovi privlačni ukusi pomažu u periodima kada želimo smanjti unos šećera ali u suštini nisu presudni. I nema razloga da nam opterećuju budžet.
5. odmor i san su od jednake važnosti kao dobra prehrana i vježbanje. Koliko nije dobro zapuštati se i biti lijen, isto tako nije dobro iscrpljivati se. Ako tijelo daje signale da je vrijeme da “povučete ručnu”, onda to treba uraditi. Neće par dana odmaranja nikome naštetiti a vratiti ćete se svojoj rutini osvježeni, sa dodatnim naletom energije.
6. kada se zabrlja kod vježbanja, stvari se mogu kompenzirati dobrim planom prehrane. Edukacija je ključ svega, što je slučaj i sa vježbanjem. Osluškujući tijelo sam ga bolje upoznala i shvatila. Naučila sam šta mu najviše odgovara i nisam se povodila trendovima u prehrani. Isto tako, ono što nekome odgovara ne znači da je i za vas idealno. Ja znam da veganstvo i vegetarijanstvo nisu za mene ali neću preskočiti neki dobar paleo recept ako uključuje namirnice za koje znam da mi odgovaraju.
Zaključak: mislim da bi ukratko sve sumirala sa tim da uvijek treba stajati objema nogama čvrsto na zemlji, dobro razmisliti zbog čega radimo neke stvari, dobro se informisati i ne povoditi za trendovima. Promjena načina na koji živim te pristupam hrani i vježbanju je uveliko poboljšala kvalitetu mog života i zbog tih ogromnih benefita i dalje imam želju da svoje iskustvo dijelim sa drugima. Selfie za to nije neophodan, zar ne?
