Filmske preporuke: najbolji horori

filmske preporuke najbolji horori

Horori kao filmski žanr ne uživaju neki naročit kredibilitet. Uostalom, zašto bi? Postoje da bi na različite načine gledateljima podigli puls i adrenalin, nerijetko se koristeći najgadnijim metodama. Iz nekog razloga, i dalje su među najpopularnijim filmovima i lično ih volim gledati.

Ipak, imaju tu boljku da je rijetko kada slučaj da imaju zanimljivu ili bogatu radnju. Zato ću pristupiti razvrstavanju preporuka horora malo drugačije. umjesto da ukratko opišem svaki film, opisati ću radije kategoriju u kojun sam horore podijelila. Tako ćete znati šta da očekujete a da vam ne otkrijem previše.

Kultni

Kultnim smatram horore koji su doslovno ili stvorili ili utrli put posebnim podvrstama u svijetu horora. Imali su tako veliki utjecaj da su ispisani u historiji ovog žanra, a mnoge od njih volim i danas pogledati jer su mi genijalni. The Thing (1982.) mi je jedan od omiljenih kultnih horora ikada. The Exorcist (1973.) je možda zagazio u petu deceniju starosti ali je i dalje najbolji film o egzorcizmu koji sam ikada gledala. Fright Night (1985.) je klasični vampirski horor. Rosemary’s Baby (1968.) mi je više psihološki triler ali super stvara osjećaj jeze. Leviathan (1989.) je klasični sci-fi horor smješten u podmornici. Alien (1979.) je majka svih filmova o vanzemaljcima. The Shining (1980.) ima više kultnih scena od bilo kog hotelskog horora.

The Fly (1986.) je iznenađujuće gadan i strašan kultni film kojeg sam relativno kasno pogledala. Nemojte napraviti tu grešku. Halloween (1978.) je kum svih slasher filmova. A Nightmare on Elm Street (1984.) je materijalizovao Freddy Kruegera u snovima mnogih tinejdžera. IT (1990.) je samostalno izazvao fobiju od klovnova diljem planete. Poltergeist (1982.) je učinio da svi preko oka gledamo svoj katodni televizor (mislim da možemo biti bez brige sa ovim modernim. nadam se). Friday the 13th (1980.) čini da i prelazak crne mačke preko ulice u bosanskoj mahali djeluje zlokobno. Psycho (1960.) je okačio zvono svim maminim sinovima. Poslije tog filma sam znala da taj tip momka jednostavno nije za mene.

Psihološki

Get Out (2017.) savršeno dočara paranoju od rasizma, The Mothman Prophecies (2002.) je vrhunski misteriozni horor, Orphan (2009.) je jednostavno dobar film, ne samo dobar horor. The Strangers (2008.) je ukinuo moju fantaziju o osamljenom domu, daleko od gradske vreve. Vacancy (2007.) potiče sve voajerske strahove – kao i one od hotela.

Mother! (2017.) je užasno klaustrofobična metafora religioznog karaktera. Berlin Syndrome (2017.) je psihološki tornado. Thesis (1996.) izvrstan španski horor o snuff filmovima. Shutter (2004.) je tajlandsko hororm remek-djelo. Final Destination (2000.) prilično uvjerljivo nameće temu neizbježnosti smrti.

Dark Water (2005.) duguje svoj uspjeh uspješno dočaranoj atmosferi – i originalu japanskog porijekla na osnovu kojeg je snimljen. Dark Water (2002.) je naravno, ipak mnogo bolji – kao i svaki original. Hush (2016.) je iznenađujuće dobar miks slasher i home invasion podvrsta. Split (2016.) je intenzivan, jako dobar horor koji bi trebali pogledati. The Purge (2013.) ima odličan koncept, zbog originalnosti ipak ima moju preporuku iako nije bez mana.

The Devil’s Backbone (2001.) je španski drama-horor koji je ujedno divna drama. Don’t Breathe (2016.) je čista napetost. The Devil’s Candy (2015.) je uznemirujući, napeti horor koji uspjeva izbjeći sve klišeje. [Rec] (2007.) – želite li imati noćne more? Onda imate preporuku. From Hell (2001.) je super interesantan horor o kojem ćete dugo razmišljati.

Zombie

Jasno i glasno – zombie filmovi se uglavnom vrte oko uticanja od zombija ili načina kako ih eliminisati (tj. zarazu koja je izazvala zombie apokalipsu). 30 Days of Night (2007.) je ustvari o vampirima ali nikako ne mogu da zasebno pravim tu podvrstu pa sam ih ubacila ovdje. Solidan horor. World War Z (2013.) mi je jedan od najdražih zombie filmova. Možda i najdraži. 28 Days Later… (2002.) je zasigurno najbolji evropski zombie horor – veoma dobar! 28 Weeks Later (2007.) opravdava očekivanja, super je haotičan. Dawn of the Dead (2004.) je pak bio taj koji me “zagrijao” za ovu vrstu horora, iako im nisam generalno naklonjena.

Natprirodni

Kod mene su natprirodni horori jedna velika mješavina, od religioznih, sci-fi, fantazije, priča o duhovima pa do okultnih. Ima tu svega, nekako mi je bilo najlakše da volumen tih horora obuhvatim u ovom jednom širokom pojmu. The Conjuring (2013.) i The Conjuring 2 (2016.) su mi najbolji moderni horori. The Mist (2007.) mi je prilično originalan, Devil (2010.) paranoično-klaustrofobično iznenađenje a Case 39 (2009.) jedan od rijetkih horora (a da nisu kultni) koje sam pogledala više puta.

Cloverfield (2008.) mi je jedan od najuzbudljivijih horora snimljenih iz ugla kamere, 10 Cloverfield Lane (2016.) moćan horor-misterija, Life (2017.) jedan od boljih alien-esque modernih horora, zbog Mirrors (2008.) navečer nećete ići u wc a Deliver Us from Evil (2014.) mi je vrhunski detektivsko-policijski horor.

The Rite (2011.) spašava izumiruće filmove o egzorcizmu (a koji valjaju), zbog Drag Me to Hell (2009.) ćete biti neobično ljubazni prema ljudima koji vas zamole za pomoć, The Thing (2011.) je remake koji je osvjetlao sebi obraz, 1408 (2007.) je film koji bi mogao učiniti ostanak u slijedećem hotelu tokom ljetovanja prilično neugodnim a Lights Out (2016.) oživljava dječije noćne more i strahove.

The Witch (2015.) je toliko strašan i jeziv da već neko vrijeme ne mogu pogledati funny YT video o kozama. The Exorcism of Emily Rose (2005.) zaslužuje tapšanje po ramenu jer je iznad prosjeka za ovaj žanr. Sinister (2012.) je horor za one koji misle da ih ništa ne može prepasti. War of the Worlds (2005.) pušta mašti na volju u slučaju vanzemaljske invazije. Zbog Let Me In (2010.) će vam biti drago što vam je prva simpatija bila smotana.

Insidious (2010.) je onaj horor film koji svi potcjenjuju da bi kasnije povukli riječ. Mimic (1997.) je jedan od najboljih sci-fi/ horor hibrida devedesetih. Splice (2009.) originalan Frankenstein sci-fi horor. Hellraiser (1987.) je unikatan i dosta bolestan horor – što je impresivno, s obzirom da je star koliko i ja. Cube (1997.) je jedan od najoriginalnijih horora koji je ujedno niskobudžetan (a sjajan).

The Others (2001.) je super jeziv horor – na suptilan a efektan način. Remake vrijedan pohvale je Evil Dead (2013.), kao i It (2017) koji je, iskreno, mogao biti malo manje fokusiran na tinejdžerske ljubavi i probleme. Želimo da se cijelo kino prestravi, ne samo dječica. Resident Evil (2002.) je unikatan po tome što je počeo odlično i završio odlično sa posljednjim nastavkom (dosta onih između nisu toliko dobri). The Orphanage (2007.) je jedan od mnogih dobrih španskih horora – usput, bacite oko na moju kompilaciju najboljih evropskih i azijskih filmova.

Slasher

Slasher horori su uglavnom filmovi čiji je maksimalan učinak postignut krvoprolićem. Uvijek nešto degenerično vreba, naizgled (a često i zaista) glupe i naivne žrtve su eliminisane jedna po jedna. Nema neke posebne priče, već mnogo krvi. Children of the Corn (1984.) je klasik, Hostel (2005.) je razlog zbog kojeg neću kročiti u Bratislavu, The Hills Have Eyes (2006.) prilično gadan horo na temu mutacija a The Texas Chainsaw Massacre (2003.) solidan remake sa najgorim scenama koje možete zamisliti.

Bizarre

Ovo je grupa filmova koji imaju dosta perverzne, izopačene teme u samom fokusu. Tako se Raw (2016.) bavi kanimalizmom, Martyrs (2008.) se ističe kao jedan od meni najbolesnijih filmova koje sam ikada pogledala i strašno me potresao, Bedevilled (2010.) je divljačka drama koja doživi kolaps u pakao, The Devil’s Rejects (2005.) je izopačen i potpuno poremećen, High Tension (2003.) je sat i pol masakra dok je A Tale of Two Sisters (2003.) sporiji ali mučan južnokorejski horor.

Jesam li barem pristojno kategorizovala horore – ili imate neke svoje prijedloge kako da ovaj post bude još bolji?

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Looking for Something?