Filmske preporuke: najbolji trileri

Pošto je ovaj post baš “sočan” i vjerujem da ćete danima da imate materijal za čitanje te gledanje, samo ću reći da sam se trudila napraviti miks meni najboljih trilera za koje vjerujem da još niste gledali + ubacila sam klasike ali i filmove koje smo sigurno svi gledali. Bez obzira, lista najboljih trilera bi bila nepotpuna bez njih.

Voljela bih da mi javite koliko ste filmova sa liste gledali akoji su vam otkrića. Možemo prodiskutovati o vašim favoritima i uopšteno razmijeniti mišljenja. Želim vam mnogo dobrih filmskih večeri 🙂

Disturbia (2007.) – tinejdžer Džejk (glumi ga Shia LaBeouf) je zbog buntovnog ponašanja u kućnom pritvoru. Iz dosade on počinje da špijunira susjede. Stvari postaju zanimljive kada počne sumnjati da je jedan od njih serijski ubica. The lovely bones (2009.) – ovo je nekonvencionalan triler u kojem, iako ima specijalnih efekata, film ipak uspjeva zadržati dušu. Iako od početka znate da je djevojčica ubijena, dešavanja koja su dovela do gubitka njenog života prikazana dok je u čistilištu (purgatory) stvarno čine ovaj film neobičnim, ali divnim (iako možda nije za svakoga). Jacob's ladder (1990.) – ako možda niste ljubitelj(ica) filmova sa ratnom tematikom, insistiram da pogledate ovaj film (ako već niste). Tehnike korištene u njemu su preteča mnogih horora i trilera koji su danas popularni. Izuzetan “pradjeda” svih filmova u kojima se preispituje šta je stvarno a šta ne. Mulholland Drive (2001.) – ovo je film kojeg nisam shvatila na prvo, na drugo a tek djelimično na treće gledanje. Iako volim izazove, ovo je dosta konfuzan film i vjerovatno ćete imati potrebu da vam neko objasni šta se na kraju sve desilo (preporučujem recenzije na imdb.com u tu svrhu). Kontroverzan, kompleksan, briljantan. Definitivno nije za svakoga ali sam napokon u svojoj glavi (nakon četvrtog gledanja i pomoći imdb komentatora), uspjela dati sebi odgovor da li sam gledala san ili noćnu moru. Angel heart (1987.) – još jedna preteča mnoštva filmova koji su kasnije nastali i proslavili se. Iako ima jezive elemente, ovo je triler koji na početku sliči detektivskoj priči (što i jeste) ali se vremenom pretvara u nešto potpuno drugo, uz interesantne elemente okultnog. Mladi Mickey Rourke služi kao savršen primjer zbog čega je nekada mudrost stravična.

Open your eyes (1997.) – original po kojem je snimljen Vanilla Sky, i urgiram da američku verziju ne pogledate prije ove. Ovo je savršeni miks žanrova koji će vas prvo ganuti, potom iznenaditi a nakon toga rastužiti. Nikada ne postaje dosadan, toplo preporučujem ovaj psihološki triler. Eyes wide shut (1999.) – film koji sam kao mala zapamtila kao kontroverzan zbog erotskih scena Nicole Kidman i Tom Cruisea, ali nemojte se dati zavarati – ovo nije jeftini 50 nijansi sive. Iako priznajem da žensko tijelo jeste objektifikovano, istraživanje seksualne podsvijesti iz muškog ugla ne bi trebalo biti baš toliko šokantno ni iznenađujuće. Ipak, kada je Kubrick napravio nešto loše u svojim studijama o ljudskosti? Vanilla sky (2001.) – iako Tom Cruise nije toliko ubjedljiv kao Eduardo Noriega, i ovo je strašno dobar film. A Penelope Cruz je u američkoj verzij možda čak i dramatičnija. Misery (1990.) – ah, ovo je još jedan film kojeg se sjećam iz djetinjstva. Ostavio je snažan utisak na mene i smatram da je jedan od naboljih trilera iz devedesetih godina i ujedno jedna od najboljih adaptacija rada Stephen Kinga. The great hypnotist (2014.) – iznenađujući dobar kineski film koji je jako misteriozan, nepredvidiv, hipnotizirajući (bukvalno).

Secret window (2004.) – sjajni Johnny Depp u svoj svojoj smušenosti prije Pirata sa Kariba. Priča je interesantna, ako film niste gledali. Depp glumi pisca koji biva optužen za plagijat. Ovdje je kraj ključan a osjeti se i blagi uticaj Hitchcock elementa. The box (2009.) – mala drvena kutija se stvorila ispred ulaznih vrata vjenčanog para. Caka? Ako par odluči da pritisne dugme na kutiji, dobiti će milion dolara a uzrokovati će smrt nekoga koga ne poznaju. Da li je ovo zbunjujući film? Itekako. Potcijenjen? Da. Nakon gledanja ljudi imaju podijeljena mišljenja? I vi ćete. Chinatown (1974.) – Jack Nicholson u noir detektivskoj priči? Morala sam i to pogledati – i drago mi je što jesam. Naš detektiv dobija slučaj koji ima više uspona, padova, okuka i misterija nego balkanske ceste. Svaka uloga je savršeno dodijeljena, čak i male sporedne. Priča je sjajna. Ovo je klasik američke kinematografije i volim misliti o njoj kroz prizmu ovog i sličnih filmova, umjesto zaista dosadnih blockbustera današnjice. What lies beneath (2000.) – Harrison Ford i Michelle Pfeiffer glume bračni par kojeg paranormalne pojave počinju opsjedati. Ali ovo nije Paranormal activity – osim jeze i misterije, priča je mnogo, mnogo dublja. The ninth gate (1999.) – još jedan genijalan film Romana Polanskog i još jedna sjajno odigrana uloga od strane Deppa. U potrazi za demonskim tekstom, istina je tačno pred našim očima. Zapamtite djevojku koja se pojavljuje pa mi se javite sa komentarom šta mislite ko je?

Solace (2015.) – ovo nije klasični horor ni akcija, već solidan triler. Anthony Hopkins, Colin Farrell i Jeffrey Dean Morgan (koji će me zauvijek podsjećati na Javier Bardema) su odličan glumački tim. A u srcu priče psihološkog trilera, u potrazi za serijskim ubicom se nalazi moralna dilema. No country for old men (2007.) – Javier Bardem je ultimativni zlikovac! Glumačka postava je sjajna, Coen je sjajan, priča je odlična (iako na prvu nepovezana). Itekako sve ima smisla, nagli završetak, naracija sa početka kao i nasilje. The number 23 (2007.) – volim kada me glumci iznenade a Jim Carrey je to definitivno učinio sa ovim mračnim trilerom. Walter Sparrow (kojeg glumi Carrey) postaje opsjednut romanom za koji je ubijeđen da je napisan o njemu. Što se više sličnosti počne pojavljivati, to priča postaje misterioznija. Identity (2003.) – još jedan glumac kojeg volim je John Cusack a sa njim i odlična ekipa (Ray Liotta, Amanda Peet itd.) koja tokom oluje “zaglavi” u zabačenom motelu. Potom neko počinje da ih eliminiše, jedno po jedno. Ko je negativac? American psycho (2000.) – da li je uopšte potrebno obrazložiti zbog čega je ovo jedan od najboljih trilera svih vermena? Christian Bale je ultimativni egomanijak koji ima bolju beauty rutinu od većine žena za koje znam. Primjetite L'Occitane u njegovom toaletnom ormariću, i njegovu perfektnu glumu – od manije do magije.

The lookout (2007.) – nekada atleta sa velikim potencijalom, Joseph Gordon-Levitt glumi tinejdžera čiji se život drastično mijenja nakon saobraćajne nesreće. Prihvata posao domara u banci koja će biti oplačkana. Trance (2013.) – James McAvoy je još jedan glumac čije filmove volim gledati a Trance spada u tip filmova poput Memento, The Matrix, Total recall i sl. Samo što je način na koji je priča ispričana veoma neobičan. Na početku imate akciju a potom ste bačeni u odličan triler koji će vam držati pažnju do kraja. Manhattan night (2016.) – Adrien Brody glumi novinara koji istražuje ubistvo čovjeka, da bi se njegova udovica počela pojavljivati sve češće u njegovom životu. Odličan kirmić sa šokantnim završetkom. A simple plan (1998.) – ovo je blesava ali vjerovatno realna priča o tome šta se dešava kada ljudima koji nisu navikli na velike sume novca odjednom taj novac padne u ruke. Da li novac zaista kvari ljude? Backtrack (2015.) – Adrien Brody je ponovo u sjajnom krimiću gdje ovog puta glumi psihologa koji počinje otkrivati čudne tajne svojih pacijenata. Tajna leži u podsvijesti.

Reasonable doubt (2014.) – Dominic Cooper glumi advokata koji na sudu brani Clinton Davisa (glumi Samuel L. Jackson), za kojeg vjeruje da je nevin. Nije svjestan da ovaj krije tajnu koju će iskoristiti protiv njega. Prisoners (2013.) – dramatičan triler, tako bih opisala ovaj film. Hugh Jackman, Jake Gyllenhaal, Viola Davis – fantastični glumci. Nakon nestanka djeteta, čovjek se suočava sa frustracijama nakon što se policija pokaže beskorisnom u potrazi za otmičarem. Šta je sve čovjek spreman učiniti da bi zaštitio svoje dijete? Perfume: The Story of a Murderer (2006.) – ako volite parfeme, olfaktorni svijet vas fascinira onda će vam ovaj film biti veoma interesantan. Baziran na romanu Süskinda, protagonista je osoba za koju ne znate bi li ga cijenili zbog talenta ili mrzili zbog njegovih zločina. Fascinantan film. The Departed (2006.) – Leonardo DiCaprio, Matt Damon, Jack Nicholson, laži, izdaja, žrtva. Zvuči dobro? Child 44 (2015.) – ovo je iznenađenje, i to najljepše što se kinematografije tiče. Tom Hardy je izuzetan glumac koji može utjeloviti najrazličitije likove. Čak i tokom ovog filma, on je potpuno druga osoba na početku i na kraju radnje. Ovo nije klasična drama-triler a nije ni klasični ratni film. Pogledajte ga, nećete se pokajati.

The Drop (2014.) – još jedan krimić sa Hardyjem koji mi je privukao pažnju je ovaj. Skromni, povučeni Bob je konobar u nezavidnoj poziciji između istražitelja glede pljačke koja je pošla po zlu i međuljudskih odnosa u komšiluku. Radnja počinje sporo i na krasan način, kroz neobavezni razgovor između likova, počinjemo kao gledatelji dobijati sve više uvida u zaplet. Topla preporuka. Enemy (2013.) – obični, prosječni čovjek uočava osobu koja fizički njemu potpuno sliči ali je kul glumac na čijem životu počinje da zavidi, kako otkriva sve više o njemu. Opsjednut tom osobom i životom koji je potpuno drugačiji od njegovog, postavlja se pitanje ko je i šta je neprijatelj u ovom eksplozivnom psihološkom trileru. Red Dragon (2002.) – klasik! Posljednji u trilogiji, divan završetak za Kad jaganjci utihnu. Anthony Hopkins u vrhunskoj formi. The Gift (2015.) – dosta zreo triler, bez jeftinih taktika za šok faktor. Suptilna mimika, dvosmislene rečenice i opipljiva napetost grade tenziju između likova. Jason Bateman mi je bio sjajan ovdje iako su svi glumci odlični. Znate kada vam priđe neko ko kaže da vas poznaje od ranije ali vi se ne možete sjetiti o kome je riječ? Pa vam je neprijatno reći da ga se ne sjećate? Bateman se ipak sjetio, na pomalo brutalan način. The Sixth Sense (1999.) – ovo je još jedan klasik. Vjerovatno ste ga gledali ali i dalje vrijedi biti na listi. I vjerujte da ako ga ponovo pogledate, shvatiti ćete koliko je zaista sjajan.

Fracture (2007.) – manipulativni Anthony Hopkins će testirati mladog Ryan Goslinga u detaljno postavljenoj igri. Veoma mudar, zanimljiv triler koji nećete tako lako dešifrovati. Nightcrawler (2014.) – u modernom društvu i kulturi društvenih medija gdje ljudi idu do krajnjih granica za savršenu sliku, selfie i klip, da li je zaista ova satira o modernom psihopati prešla granicu? Ovo nije tradicionalni holivudski film, i baš je zbog toga tako dobar. Twelve Monkeys (1995.) – maštovit sci-fi triler! Priče o post-apokaliptičnoj budućnosti nisu ništa novo, iako nas holivudski režiseri bombarduju tom tematikom posljednjih godina. Ipak, rijetko ko je uspio da takvu tematiku predstavi na zanimljiv način kao što je učinjeno ovdje i naravno, uz pomoć genijalnog Bruce Willisa. Match Point (2005.) – potcijenjen romantični triler za koji vjerujem da većina nije pogledala. Woody Allen je bez svojih inače karakterističnih elemenata napravio odličan triler, sa toliko zapleta da do samog kraja nećete znati kako će sve završiti. Ovo je blago koje ne smijete propustiti. Hannibal (2001.) – ipak malo manje intenzivan u odnosu na Jaganjce i Crvenog, sasvim je vrijedan gledanja samo zbog Hopkinsa.

Cleaner (2007.) – Samuel L. Jackson je bivši policajac koji zarađuje tako što čisti mjesta zločina. Nesvjesno, učestvuje u prikrivanju zločina. Before I Go to Sleep (2014.) – uslijed traume iz prošlosti, Nicole Kidman se svakog dana budi sa ograničenim sjećanjem (u suštini, potpuno je u amneziji). Uz pomoć porukica koje ostavlja sama sebi, pokušava svakog dana sklopiti svoj život ali jednog dana slagalica se počinje drugačije slagati. Ključ je u nesreći koja je izazvala amneziju… The Silence of the Lambs (1991.) – Jodie Foster i Anthony Hopkins u kultnom klasiku kojeg lično mogu iznova gledati bezbroj puta. Savršenstvo! Se7en (1995.) – još jedan film koji izaziva uzbuđenje unatoč višestrukom gledanju. Brad Pitt i Morgan Freeman imaju sjajnu hemiju iako se nikako ne slažu kao likovi u filmu a uz Javier Bardema, Kevin Spacey bi mogao biti ultimativni negativac. Pogotovo uz najnovija otkrića iz njegovog privatnog života, nekada se pitam da li je i koliko je bilo glume u pojedinim ulogama koje je tumačio. Shutter Island (2010.) – ah, Leonardo DiCaprio je snimio toliko dobrih filmova da ne bih znala reći koji mi je omiljeni ili najbolji. Ovaj misteriozni triler bi svakako bio u samom vrhu a ako ste ga gledali više puta, preporučila bih A cure for wellness za alternativu koji ima malo Shutter island “okusa”.

Gone Girl (2014.) – priznati ću, Rosamund Pike je možda predramatična negativka ali dobro je imati i takvu žensku ulogu u moru holivudskih šećerlama. Ben Affleck također vjerujem da ima sličan problem kao Kevin Spacey – veoma malo glume je, čini mi se, bilo potrebno za ovu ulogu i kao da su svi bili u svom elementu. Brutalan i odličan film. Gone Baby Gone (2007.) – potežak triler/drama ali kao film jako, jako dobar. Dva bostonska detektiva istražuju otmicu djevojčice – na papiru, priča ne djeluje posebno ni originalno. Pošto je režiser Ben Affleck, možda djeluje na prvu kao nepotizam što je ulogu dao bratu Caseyu ali vjerujte da su sve uloge savršeno dodijeljene. Film je “sirovih” emocija i pogoditi će vas ali je uistinu odličan. Zodiac (2007) – ko još nije čuo za Zodiac serijskog ubicu (a da je iole zainteresovan za krimiće, trilere, misterije)? Iako spada u trilere, ovo nije klasični triler – ovo nije Se7ven, tako da odmah znate šta očekivati. Ovjde je više riječ o razvoju teze ko je ustvario bio Zodiac. I to je apsolutno funkcionisalo za ovaj film. The Usual Suspects (1995.) – možda nije najbolji ali je meni najdraži triler od svih. Mogu ga gledati bezbroj puta sa istim oduševljenjem! Keyser Soze i moderno remek-djelo. Cassandra's Dream (2007.) – i za ovaj film vjerujem da ga mnogi nisu gledali, a veoma je dobar. Dvojica braće upadaju u finansijske probleme a kada treća strana predlaže da se okrenu kriminalu, nastaje ono što bih nazvala Woody-Dostojevski modernom tragedijom.

Léon: The Professional (1994.) – ovaj film nisam gledala dobrih 15 godina i iskreno, malo sam se šokirala nekim neprimjerenim scenama koje očigledno dok sam bila mlađa nisam uopšte razumjela. Da je Leon pušten u kina danas, ubijeđena sam da ne bi dobro prošao sa moralne tačke gledišta. Ali i dalje stoji činjenica da je film romantičan na neki polumorbidan način i da su Jean Reno i Natalie Portman glumačke sile. The Game (1997.) – meni možda i najbolji film Michael Douglasa! Nakon što bogati bankar na poklon dobija učešće u misterioznoj igri, životu mu se bukvalno okreće naopačke. Izuzetno zanimljiv i pametan film koji morate pogledati (ja znam da ću ponovo). The Jacket (2005.) – veteran iz Zaljevskog rata greškom biva poslat u bolnicu za mentalno oboljele gdje postaje meta bolničkih eksperimenata. Kombinacija Jacob's Ladder i Leta iznad kukavičjeg gnijezda. Donnie Darko (2001.) – ovo je jedan od filmova koje ili hoćete ili nećete shvatiti. Prekrasan je i zastrašujući, jedan od temeljaca specifične vrste trilera koji su se kasnije razvili u zaseban žanr. Nakon što sam ga pogledala, shvatila sam da je Jake Gyllenhaal oduvijek bio sklon zanimljivim ulogama koje ne bi svako mogao iznijeti. Memento (2000.) – Guy Pearce mi je antipatičan čovjek ali ni to me nije uspjelo odvratiti od ovog remek-djela. Leonard Shelby je izgubio kratkoročno pamćenje tokom napada kada je njegova žena silovana i ubijena. U potrazi je za ubicom supruge i cijela ta priča je konstruisana na tako pametan način – mozak će vas boljeti od pokušaja sastavljanja svih djelića. I uživati ćete u tome!

Rear Window (1954.) – Alfred Hitchcock ne samo da je bio vrhunski filmadžija već se kroz njegove filmove osjeti koliko ih je volio gledati. Ovo mi je najdraži njegov film (uz Vertigo) koji je čista desetka! 12 Angry Men (1957.) – film o dvanaest porotnika koji bez jurnjave autima, bez nasilja, seksa i bilo čega dinamičnog dovodi do preznojavanja dok ga gledate. Jednostavan ali savršen, ovo je utjelovljenje klasičnog filma koji nikada neće izgubiti na vrijednosti. Rope (1948.) – još jedno Hitchcockovo remek-djelo. Pogledajte umjetnost ubistva. Vertigo (1958.) – u boji ili crno-bijel, Vertigo je bio i ostao nešto najbolje što će ostati od kinematografije. Tako daleko ispred svog vremena, ostajem bez epiteta kojima bih vas mogla nagovoriti da ga pogledate (ako niste). Velika je šteta da ostanete uskraćeni stoga me poslušajte, i bacite oko na ovaj super film. Psycho (1960.) – za kraj, ostavljam vam film koji je poput vina jer postaje sve bolji i bolji što ga više gledate. Nekada osjetim nostalgiju za crno-bijelim filmovima iako volim svijet u boji. Ali, imali su neku posebnu draž, energiju koja je isijavala kroz platno a sada ekran.