Šta uvijek imam u kuhinji za brzinske (i zdrave) slastice

Mislim da su svi prošli kroz panično neodoljivu želju za slatkim – i upali u dilemu. Kod mene je barem čest slučaj da mi se neopisivo jede nešto slatko ali znam da mi ne bi bilo najpametnije kupiti neku čokoladu poput Milke, neki moćan sladoled poput King čokoladne fantazije, pakovanje baklava ili agdom bogatih hurmašica iz Butik Badema.

Šta me ustvari spriječava da otkočim inhibicije i naprosto se raznesem u eksploziji zadovoljstva? Šećer, prerađeni. Kojeg, ruku na srce, sigurno je svako do nas unio u svoj organizam u pretjeranim dozama. Ima ga posvuda pa čak i ako ga niste namjenski, svjesno unijeli kroz desert onda ste ga sigurno konzumirali kroz pecivo, tjesteninu, kupovne sokove, supe, kečap i bilo čemu što na sebi ima naziv ‘low-fat’ i ‘diet’.

Poznat vam je onaj osjećaj kada vam šećer naglo podigne energiju a potom slijedi još oštriji, nagli pad? Nimalo prijatan osjećaj koji garantuje pad u produktivnosti tokom dana.

Potom sam malo bacila pogled na recepte koje sam objavljivala na blogu i popisala sam sastojke koje sam koristila. Istakla se grupica koja se provlači kroz gotovo svaki recept i shvatila sam kako te namirnice imam uvijek u kuhinji. Ako ne baš tu neku konkretnu, onda njen supstitut. I te mini zalihe mi super funkcionišu i pomažu da brzo doskočim želji za slatkim a da ne kupujem čokoladice, Nutellu i slične stvari.

Jaja uvijek imam, kao i mlijeko. Doduše, mlijeko ne konzumiram često i to u malim količinama kroz makijato i eventualno domaće mafine. Prije sam pila proteinske whey šejkove sa mlijekom ali sam se vremenom prebacila na bazu od vode (osjećala sam nadutost ako konzumiram mlijeko često). Super su mi alternative bademovo i rižino mlijeko dok sojino ne volim. Inače, nisam ljubiteljica ni soje ni tofua a jedino je mogu podnijeti kroz koju kap soja sosa na ribi uz rižu.

Od mliječnih proizvoda volim dodati još i grčki jogurt koji mafinima zna dati lijepu teksturu i gustoću. Kada su zaslađivači u pitanju, nije mi na odmet u kolačima koristiti domaći hercegovački med koji mi roditelji pošalju. Nekada sam znala eksperimentisati sa agava sirupom ali preferiram domaći med. Nekada koristim steviju.

Od brašnastih komponenti uvijek koristim kokosovo brašno i zobeno brašno. To brašno od zobi je lako napraviti u Nutribulletu u koji ubacim šaku zobi i za par pulsiranja zobeno brašno je spremno. Zob cjelovitu nekada volim koristiti jer daje super teksturu. Osim kokosovog brašna, volim kokosovo ulje i kokosov čips. Chia sjemenke ubacujem u mafine i energetske bombice kao i palačinke. Isti princip primjenjujem na whey proteinski prašak – nije samo za šejkove.

Orašasti plodovi su obavezni tako da uvijek u kuhinji imam ili orahe (nekada se počastim skupljim pekan orasima), bademe ili pistacije. Čisti kikiriki puter mi je također drag dodatak slasticama a puter od badema jednako draga ali malo rijeđa namirnica (pošto je skuplja verzija, poput pekan oraha).

Među sastojcima koji “nose” mafine, slatke hljebove i energetske bombice te im daju vlaknastu kvalitetu su hurme, slatki krompir (batat) i banane. Najsretnija sam kada imam svo troje da ih mogu kombinovati ali je barem jedno od njih pod moranje kod mojih recepata.

Od dodataka domaćim slasticama volim dodati ekstrakt vanilije ili ruma, koricu i/ili sok (crvene) narandže ili limuna, smrznute maline/ višnje, lan/ susam, grožđice/ sušene brusnice, kakao u prahu i tamnu čokoladu sa minimalno 70% kakaa.

Od začina su pri ruci uvijek cimet i allspice jamajčanski biber.

To su otprilike sastojci kojima sam sklona pa iako nemam uvijek sve u rezervama, neke ili čak većinu njih nastojim uvijek imati u svojoj maloj ostavi. Mnogo su praktični, ukusni i pomažu mi da ograničim unos slatkog količinski (domaće slastice su uvijek jako silne). Isto tako, ako već konzumiram slatko, gledam da to bude kroz kvalitetne namirnice. Nadam se da ćete se osjećati inspirisano da ponekada čokoladicu zamijenite nekim od mojih domaćih recepata, te se usput i zabavite.