Jeste li optimist, pesimist ili negdje između?

Jeste li optimist, pesimist ili negdje između?

 “Optimist tvrdi da živimo u najboljem od svih mogućih svjetova; pesimist se plaši da je to istina.”
-James Branch Cabell

Da li ste vi optimisti? Ja sam mislila da jesam, kada sam bila mlađa. Ispostavilo se da sam realist koji graniči sa pesimizmom – ovo pripisujem nekoj vrsti mehanizma za preživljavanje koji se “probudio” čim sam se počela baviti problemima za odrasle osobe. Tako se naime i – odrasta. Momenti kada osjetite teret svijeta i stvarnog života transformišu nas iznutra ka izvana. I to uopšte ne mora biti loša stvar. Svi moramo odrasti, prije ili kasnije.

Možda na prvu ostavljam dojam bezbrižne osobe, nekada znam čuti i ono “lako je tebi” – što se ispostavilo da često govore neznalice. Koliko je kome lako ili teško nekada čak ne ovisi od životnih okolnosti već od načina na koji sebi predočavamo te okolnosti. Tu se dolazi do podjele na optimiste i pesimiste. Nekome je čaša poluprazna a nekome polupuna. I postoje prednosti oba razmišljanja. Koje je bolje?


Biti optimista: prednosti

Optimisti imaju duplo veću šansu da im srce bude zdravo, u poređenju sa pesimistima. Ispostavlja se da su optimisti skloniji praktikovanju zdrave prehrane, aktivnom načinu života i nisu pušači. Ovo naravno da vodi ka zdravijem krvnom pritisku, šećeru u krvi kao i nivoima holesterola.

Optimisti također imaju bolji pogled na život i polaze sa pretpostavkom da će se sve na kraju dobro završiti, tako da ciljaju ka većim stvarima i rade ka ostvarenju tih ciljeva.

Biti pesimista: prednosti

Pesimisti su bolje pripremljeni na stres, te mu se lakše prilagođavaju a samim time reaguju bolje na njega. Kada postave niska očekivanja pesimisti bivaju ohrabreni da razmotre sve negativne ishode te se lakše nose sa razočarenjima od optimista.

Pesimisti također lakše podnose kritike i negativne vijesti. Često žele da čuju sve probleme kako bi ih potom pokušali što efektnije riješiti.


Možda je prava lekcija prestati pokušavati ići protiv vlastite prirode; umjesto da se pretvaramo da smo ono što nismo, možda je bolje izvući maksimum iz vlastitih sklonosti. Optimizam i pesimizam su efektne strategije kojima idemo kroz život. Jedno je istraživanje čak pokazalo da su učesnioci davali najbolje rezultate kada bi se vodili strategijom koju preferiraju.

Drugim riječima, ljudi sa optimističnim tendencijama su bolje reagovali i bili su uporniji spram prepreka kada su im vodilja bile pozitivne misli. Prirodni pesimisti su, vodeći se negativnim premisama, također bolje prolazili.

Pretpostavljam da je različitost i po ovom pitanju dobra stvar. Lično vjerujem da posjedujem obje osobine koje nisu uvijek u balansu a to mi je ultimativni cilj – biti prilagodljiva, fleksibilna osoba. Iako su mi možda prve misli negativne, pomažu mi da se bolje pripremim za najgori ishod ali se na kraju uvijek nadam najboljem.

Na vas je red – da li je vaša čaša poluprazna ili polupuna?

“Optimisti i pesimisti jednako doprinose društvu. Optimisti izume avion, pesimisti padobran.”
-George Bernard Shaw

4 Comments

  1. daniela
    Februar 6, 2018 / 10:38 am

    ah, moja je stalno polupuna i već mi to ide na živce 🙂 ali ne mogu si pomoći. trudim se biti realna, ali optimizam prevladava (znam da zvuči blesavo), pa se razočaram

    • selma
      Februar 6, 2018 / 10:51 am

      To je jedina mana vječitih optimista – osjećaj razočarenja koje je neminovno u prosjeku, što je sasvim normalno. Vi ste dobre duše i nekada osjetim od bliskih ljudi tih optimističnih tendencija kako ih istinski povrijede neke stvari koje su meni npr. bile potpuno očekivane.
      Opet, voljela bih da mi s godinama ostane barem zdrava doza optimizma jer mi se čini da ako nju izgubim, izgubiti ću duševnu nevinost i neiskvarenost – a to su stvarno dobre vrijednosti koje cijenim i kod drugih ljudi 🙂

  2. Leki
    Februar 6, 2018 / 8:23 pm

    I ja sam se pronasla😊 U osnovi sam pesimista, cak volim da razmotrim najgoru mogucu opciju ili situaciju koja bi me mogla zadesiti. Kod prijatelja, vise cijenim one koji su spremni samnom razmotriti te najgore opcije i biti sigurna da ce i tada biti uz mene, nego one koji samo ponavljaju “Ma bit ce sve uredu.” Mislim,realno, kad je to sve u zivotu uredu?!
    A s druge strane, volim tako pripremljena razmisljati pozitivno, znajuci da se pored losih u zivotu vrlo cesto,iznenadno i nezasluzeno, desavaju jako dobre,jako lijepe stvari i trudim se uzivati u njima punim bicem.
    I ne bih znala reci da li mi je casa poluprazna ili polupuna. Valjda oboje, a i volim sto sam takva.😊
    P.s. divan tekst!!! Topao,realan i LJUDSKI.

    • selma
      Februar 28, 2018 / 9:46 am

      Ista sam, i također volim oko sebe imati ljude koji taktički i realistično analiziraju situaciju prije nego dođemo do nekih konkretnih zaključaka ili stavova. Ali to opet nije onaj okorjeli pesimizam, tako da nismo ni tako loše (tješim nas) :))
      Bez pozitivaca i dobih ljudi bi uvenuli tako da ni bez njih ništa nema smisla.
      Ma, balans.
      I hvala ti na divnom komentaru ❤

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *