Kako započinjem 2018.

Kako započinjem 2018.

Kako zaista započinjem 2018. godinu?


Moram priznati da sam očekivala da to bude sa ipak malo više entuzijazma, pošto je prethodna bila prilično naporna. Mislila sam da ću sa guštom frknuti sve i jedan kalendar 2017-te u kantu kako bih i ritualno završila sa njom. Ali to se nije desilo pa se granica između decembra i januara, nekada tako oštra, pomalo i zamutila. I to mi je sasvim uredu.

No, uprkos januarsko-zimskoj uroti da sve djeluje sivo i monotono – energije mi ne nedostaje. Kao ni iskrenosti prema samoj sebi. Zato sam, prije svega, odlučila iskreno započeti 2018. I kada sam stavila ruku na srce, priznala sam da mi neke stvari nisu toliko važne kao što su prije bile. Prioriteti su se promijenili. Možda sam i ja pomalo drugačija ali u biti ne želim mijenjati sebe jer – ponovo ću reći, apsolutno iskreno – prilično je teško mijenjati sebe. Pogotovo ako ste već formirana odrasla osoba.

Mislim da neke stvari vrijedi ponovo razmotriti, negdje sigurno ima mjesta za poboljšanje. Međutim, sebe već toliko dobro poznajem da sam svjesna šta mogu, šta ne mogu, šta želim a šta ne želim. Također znam i šta mi je potrebno – rasteretiti se nekim sitnicama koje se “vuku” mjesecima. I kao da me dosadno bockaju poput još dosadnije “poke” opcije na Facebooku. Unfriend. Delete.

Odluka je donesena. Realistično ću sagledati svoje slobodno vrijeme, svoje mogućnosti i donijeti odluke koje će u konačnici život učiniti kvalitetnijim i boljim.

Za razliku od nekih prethodnih, ove godine imam jasnu viziju onoga čime se želim baviti. Tu iznenadnu jasnoću sagledavanja stvari mislim da mogu pripisati nizanju godina koje sam olako shvaćala a podsvjesno, ta niska od 30 dukata me zaokružila i dala mi smiraj za kojim sam očajnički vapila u svojim dvadesetima.

Ove godine nema novih notesa, nema olovaka u različitim bojama, novih hemijskih olovaka svježe kupljenih iz knjižare jer svoj spisak ciljeva za 2018. imam zapisan u svom umu. Jednostavno je zaista; poučena greškama zbog kojih sam stavljala svoje zdravlje ipak ne na prvo, već na treće ili peto mjesto – ove godine želim ponovo da ta prva pozicija bude posvećena upravo njemu.

Dom sam oduvijek smatrala svojom oazom, koja mi je podarila toliko mira pa je sasvim prirodno uzvratiti mu ljubav i pobrinuti se za njega. Uvijek sam smatrala ulaganje (bilo koje vrste) u dom jednom od najboljih investicija koje nas višestruko nagrade. To je i svojevrsni iskaz ljubavi spram sebe i svog života. A svako zaslužuje život koji će voljeti.

Zaboravljena vještina kojom sam život protkala sa niti jednostavnosti će biti oživljena a potraga za jednostavnim srećicama i svakodnevnim užicima života se nastavlja. Još jedan podsjetnik koji sam sebi okačila negdje u glavi jeste da nikada ne dopustim stresovima da zatome kreativnost. A osjetila sam protekle godine – i još uvijek osjećam – da imam toliko toga za ispoljiti, toliko toga želi da bude zapisano, uslikano, stvoreno!

Koje sve avanture 2018. ima u planu za mene, ne znam. Ali se svakako nadam da će vrijedni momenti koji ostave utisak biti zapisani na stranicama koje upravo čitate.

simply selma sunday storiessimply selma nedeljne pričesimply selma 2018

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *