Prethodna godina je po mnogočemu bila burna, na mahove i šokantna a lično mogu posvjedoćiti da je velikom broju ljudi koje poznajem donijela dosta loših trenutaka – zbog ovog mogu shvatiti kolektivno loše osjećaje spram 2016. No, nemojte da vas zavaram jer u ovom priči ima i ono “ali”. 2016. godina je za mene bila sjajna! Bila je to godina otkrića, napornog rada, odrastanja i napretka na svim poljima.
Upotpunjujem se kao jedna odrasla osoba, sazrijevam i mislim da se to odrazilo na moj rad. Kada gledam sve što sada radim, stvarno vidim sebe u tome. Ove godine sam spoznala novo samopouzdanje, nagrađena sam na razne načine što je rezultiralo stvaranjem kvalitetnijeg sadržaja na koji ste upravo vi reagovali bolje nego sam se nadala. Nakon gotovo pet godina konstantne posvećenosti, osjećam da se ovaj blog pretvara u sve ono što sam željela. Preplavljena sam osjećajem zahvalnosti pošto znamo da ne bude svaki naporan rad nagrađen (jedna od lekcija koju naučite kada odrastete), tim više se osjećam sretnom što je moj zablistao. Ali tu nije kraj, jer još mnogo toga ostaje da se uradi!
Uprkos tome što je na neki način tradicionalno početkom godine zapisati spisak novogodišnjih odluka, ja sam ove godine odlučila da to neću raditi. Donijela sam odluku da manje pričam a više radim. Jednostavno da manje razmišljam o tome šta želim uraditi i da to jednostavno i napokon – uradim. Recimo da je to jedino obećanje mogu mogu i želim dati kako sebi, tako i drugima. Sve što mi preostaje jeste da vam kažem kako se nadam da ćemo svi mi moći po završetku 2017, da se osvrnemo i zaključimo kako smo zdravi, sretni i zadovoljni.
sretna nova!
'svatko je kovač svoje sreće' i 'uzdaj se u se i u svoje kljuse' se pokazuje točnim 🙂
Hvala, također sve najbolje u 2017. – da ipak nadmaši prethodnicu 😉
A potpuno se slažem, te izreke su se pokazale tačnim!
Ja ne mogu a da ne kažem svoje ,,iskustvo,, da to tako nazovem ,sa 2016 godinom . Kako kažu mnogi i stari i mladi ,cijela godina će ti biti onakva kako je započneš.Nikad prije na to nisam obraćala pozornost do prošle 2016 , jer zbilja mi je bila onakva kako sam je započela , a to je puna boli, tuge i svakodnevnog plakanja.Krajem 2015 u desetom mjesecu poginuo mi je tata u saobraćajnoj nesreći ( riječima se ne može opisati prvobitni šok ,pa onda tuga i bol koji te razdiru nenormalno a promjeniti ne možeš ništa.Svi ćemo mi jednog dana ,,otići ,, na ovaj ili onaj način i znam to ali đžaba kad je ta tuga nešto jače od mene i ne mogu je spustiti na neki blaži nivo. I svi mi različito reagiramo ,tugujemo i bolujemo u takvim situacijama. Znači plačući sam tu godinu započela i završila. Poslije četiri mjeseca umre mi jedan bliski član suprugove obitelji,njegov tata od raka kojeg je otkrio kad je sve bilo gotovo .I tako da je moje dijete ostalo bez dva dida i to kakva čovjeka ,poštenjačine teške ( a sa obojicom je bio jako blizak, baš ono što se kaže pravi odnos didova i unuka). Mali ,,oslabio ,,u školi po pitanju učenja a ja se nisam mogla iščupati iz svog beda i pomoći djetetu.S druge strane imam mamu ( ja živim blizu nje) koja je imala veliki moždani prije par godina i ostala je invalid ,sestre, njih tri nisu u BiH, tako da je na meni bio ogroman teret psihički. I prođe ta prokleta godina dana i tek nakon toliko vremena počela sam se spuštati na zemlju i biti svjesna da mog tate više nema ,i da ga neću nikad više ugledati ,kad se okrenem prema vratima, da dolazi k meni . Marijana Š.
Duša me zabolila dok sam čitala sve što si doživjela protekle godine. Nažalost, sličnu težinu i tragedije su obilježile 2016. za mnoge ljude koje poznajem. Nadam se da ti je barem malo lakše što si sve "bacila na papir", odnosno u komentar jer kažu da to donekle može biti način izbacivanja stvari koje nas tište. Naravno, pretrpljeni gubitak ništa neće odnijeti ali nadam se da ćeš uspjeti smoći snage prvenstveno radi sebe, pa i radi svog sina i porodice. Uz njih je ipak lakše pronaći razloge da život i dalje bude lijep. Ostani jaka i od srca želim da ti naredne godine budu puno bolje i sretnije.