Prije par godina opuštajući rituali su se većinom svodili na mahnitu potragu za mazalicama o kojima su žene najviše najviše pisale na svojim blogovima i pokušaj da se doslovno natopim sa što više njih (u isto vrijeme i u što kraćem vremenskom periodu). Sa rizikom da vam djelujem dosadno, priznajem da relaksaciju danas ne povezujem sa određenim proizvodima ili konkretnim danom u sedmici, kako je to bio slučaj. Ali je imati i barem obris rutine prijatno. Spontano sam uočila da vrijeme za sebe odvajam ili predvečer ili rano ujutro a nastojim da stvorim što više takvih momenata. To je odraz moje sebičnosti ali zahvaljujući tim momentima uspijevam sačuvati svoj unutarnji mir i razum kada god se uhvatim u mislima kako se svijet previše promjenio na meni neshvatljive načine. Tako mali a postali su od života draži, od sreće važniji.
Moje “gnijezdo“, kako zovem krevet i krug radijusa 1m oko njega, uvijek prolazi kroz temeljitu pripremu pred ritualno opuštanje. Lijepa posteljina, dovoljno mekanih jastuka i prekrivač za krevet od teškog, gustog materijala su moj “starter kit”. Prekrivač mora biti od raskošne tkanine dok se nikada neću moći namjestiti na manje od pet jastuka. To je magični broj kako bi se osjećala poput princeze na zrnu graška. Noćni ormarić u svako vrijeme (a pogotovo u ovim krucijalnim momentima) mora zadovoljavati visoke kriterije. Osnovne zalihe uključuju micelarnu vodu i pakovanje blaznica (za slučaj da nosim šminku), kremu za ruke i balzam za potrebe suhe kože, dvije kreme za tijelo ili jednu kremu i Nuxe suho ulje (moja idealna kombinacija), vrećicu lavande, armiju mirisnih svijeća, notes i olovku (da mogu zapisati neku ideju za blog), mobitel (poželjno je da je već na punjaču) i šolju čaja od mente, sa rastopljenom kašikom meda i malo narendanog đumbira.
Kada su svi parametri ispunjeni i zavjese prekrivaju prozore, vrijeme je za planiranje aktivnosti. U zadnje vrijeme sam totalno zaljubljena u The Office (američku verziju) – ko bi rekao da će “ona serija sa sporom radnjom” da me toliko zabavlja (toliko puta sam se uhvatila da se smijem naglas). Također su mi na repertoaru filmovi iz 90tih i ranih 00tih godina – od najboljih koje sam ponovo pregledala bi bili The Shawshank Redemption, Jacob's Ladder i Donnie Darko. Jedan od “suptilnih” znakova da me nagriza zub vremena je bio momenat priznanja da šarm Jake Gyllenhaala postoji. Isto se desilo kada sam gledala filmski maraton svih Bridget Jones Diary filmova. Trebalo mi je par minuta da se saberem kad sam shvatila da itekako razumijem Bridgetinu unutarnju borbu između smotanog a dobroćudnog gospodina Darcyja i Daniel Cleaverovog dječačkog šarma.
Upalio se “crveni alarm” i u jednu od prošlih nedelja kada sam se rano ustala i na YouTube-u puštala Spice Girls, Toni Braxton (sada očajnički želim da se našminkam poput nje), Destiny's Child, Craig David, Diana King i TLC pjesme. Svo to vrijeme sam bila u pidžami i nisam se smirila dok nisam pojela cijelu kutiju čupavaca. I to vam je moja vještina opuštanja koja podrazumjeva pomno odabrani sadržaj noćnog ormarića, muziku za micanje kukovima i dovoljno jastuka da se napravi tvrđava. Sada ću staviti na pauzu Craig Davidovu 7 Days a sebi ću pustiti seriju iz 2016. na preporuku prijateljice, kako bi se osjećala iole normalno. Ko je još gledao Westworld?
