Oda najdražoj jeseni

Zašto volim jesen?

Moja naklonost ka ovom godišnjem dobu datira još od dana kada sam bila osnovac ali nije svaka jesen bila za pamćenje. Nekih godina su oči mogle gledati samo kišu, susnježicu, ogoljene grane drveća i predug niz melanholičnih dana koji bi ijedna duša mogla podnijeti. Ali ove godine, dobila sam dar jeseni iz snova. Zato sam odlučila napisati odu svom omiljenom godišnjem dobu.

Priznati ću da je dolazak jeseni veoma tih, gotovo neprimjetan. Prisustvo da nagovijestiti suptilnom smjenom boja na krošnjama drveća koje postaju sjajne poput zlatne folije. Ali prvi pravi znak da je jesen stigla jeste kada vas na prepad iznenadi veoma hladno jutro za koje se niste pripremili. Osjećate da bi vas ugrijalo više slojeva odjeće, jagodice prstiju gricka mraz a dah vam se izdisanjem pretvara u izmaglicu od kristalića koji bockaju lice. Jesenja paleta boja je uistinu raskošna. Pogled na bare, jezera i rijeke u čijem se odrazu kupaju vatreno lišće i bobice oduzima dah! Dječiju razigranost ništa lakše ne probudi od koračanja tapiserijom suncem oprženog, hrskavog lišća. Nestašno poziva da ga ćušnete, šutnete cipelicama i upadnete u taj čarobni prekrivač.

Pejzaž dobija novo ruho, preostalo zelenilo kao da je umočeno u tintu tamnije, misterioznije zelene. Sakriveno drago kamenje koje se sastoji od bobica, orašastih plodova, sjemenki i kestenja stidljivo proviruje sa grančica, otkrivajući uglancane oklope. Uz sezonu žetve, trpeze su obogaćene mnoštvom tikvi, krušaka, jabuka, mrkvi, krompira, bilja i začina. Kuhano vino, jabukovača, pečeno povrće, okrepljujuće supe i čorbe – ah, kako tople i srećom ispunjene jesenje noći mogu biti!

Naš kutak mira, naša kućna oaza uz karirane dekice, mekanu pleteninu, sjaj svijeća, slasne grickalice i dobar filmski repertoar se transformiše u privatni komadić raja. Jesen zbližava ljude, nudeći čvrsto rame na koje možemo nasloniti glavu i pouzdanu ruku ispod koje se možemo sakriti. Utočište potražite ispod starog hrasta. Nemojte proći pored njega a da ne nježno ne dodirnete njegovu koru koja krije priče prošlosti. Pogledajte i ka njegovim stopalima, možda ugledate žutu bubamaru, sakriveni krevetac pečurki ili vrijednog mrava koji žurno sprema zimnicu.

Topli sjaj jeseni je neodoljiv, gotovo opipljiv – pogotovo u sate izlaska sunca i sutona, kada se topljene boje dragog kamenja miješaju sa izmaglicom koja pada u kotline i isprepliće se sa mirisom svježeg peciva u zraku. Ljepota koja nas okružuje glatkom rukom nas prenosi bliže oštroj zimi. Nema potrebe bojati se mračnih dana niti hladnih noći, pošto sa sobom nose eho najveselijeg mjeseca u godini sa kojom se opraštamo. Užitak je svaki od trenutaka na putovanju do tada – šteta je da nam neki od njih promakne.