Jedno mirno jutro

Jedno mirno jutro

Sjećate se spontanih buđenja rano ujutro, prerano za bilo šta drugo osim odlaska u kuhinju po čašu vode ili (u posljednje vrijeme) zbog kašike mješavine meda i đumbira? Sezona viroza započinje. Ta buđenja mi uvijek djeluju kao da sam u polusnu. Pogledam na sat na mobitelu – obično se spontano budim oko 6 sati. Moram smanjiti osvjetljenje jer jedva razaznajem brojke na displeju. Okrećem se na jednu, potom na drugu stranu ali ne negodujući. Potajno uživam u zvuku gužvanja čiste pamučne posteljine. Bacam pogled na njega i primjećujem da će ga sigurno iz sna probuditi pramen kose koji se naslanja na njegov nos. Napokon sakupljam energiju da se uspravim. Moram pri ruci imati svoje tople čarape – ako mi nisu tik uz krevet bosa ću otići do kuhinje čije su pločice uvijek prehladne za moj ukus (pogotovo u 6 ujutro).

Naša spavaća soba je potpuno zatamnjena teškim zavjesama boje čokolade – pomažu mi da lakše zaspim kada ujutro dođem kući sa posla. Ali po izlasku u hodnik primjećujem da je cijeli stan zatamnjen. Pretpostavljam da na tome možemo zahvaliti oblačnoj jeseni i nadolazećoj zimi. A polako se uvlači u kosti, zar ne? Šibicama palim svijeće u kuhinji iako je možda već staromodno koristiti šibice ali ih volim držati u kuhinjskom ormariću. Nekako mi je draža svjetlost svijeće jer je blaga prema očima i ne razbudi me u potpunosti dok prstima tražim posudu gdje držimo med i đumbir. Dok ljuti đumbir pecka grlo grijem vodu u kuhalu za čaj koji će se pomiješati sa slatkim ukusom meda na jeziku.

Gledam kroz prozor i mislim koliko mi nedostaju breze preko puta koje su se svojim kitnjastim krošnjama naslanjale na kameni zid i činile ulicu raskošno lijepom. Pogotovo u jesen. Nema nikoga, samo par golubica uz trotoar. Dok mi nosnice ispunjava miris svježeg hljeba iz obližnje pekare, na tren sam u iskušenju da ostanem budna, upalim mašinu za veš, pročitam knjigu ili časopis te da se opustim ostatak dana u fotelji. Ali ipak je danas nedelja. Kasna buđenja se podrazumjevaju, pogotovo kada se zbog zimskog računanja vremena dobije ekstra sat sna. Prekidam misao, otrčim do kreveta, ušuškam se i ponovo tonem u san, tako miran i sladak.

Jedno mirno jutro.

8 Comments

    • Novembar 2, 2016 / 3:55 pm

      Htjela sam podijeliti neke misli i male trenutke sa vama. Drago mi je ako ti se dopada način na koji sam se izrazila 🙂

  1. Oktobar 30, 2016 / 3:56 pm

    Krasan tekst. Bas si mi docarala tu neku cozy jesensku atmosferu. Imas smisla za pisanje, i oko i cula za detalje i pravi mi je uzitak procitati nesto drugacije. Drago mi je da ovo nije blog koji se bazira samo na recenzijama, nego ima i neki tvoj osobni "touch" 🙂

    • Novembar 2, 2016 / 3:59 pm

      Naravno, ti mali personal touches su ono što čini blog intimnijim. Uvijek mi je želja bila da pišem o svemu što mi je dio života pa sam pisala o meteorologiji, o noćnim smjenama, hrani, fitnessu pa i svakodnevnim momentima, kao i onim nešto posebnijim.
      Ustvari volim iskazati svoju kreativnu stranu i odlično je što različiti načini izražavanja kojima komuniciram sa vama nailaze na pozitivne reakcije.
      Hvala Tamara ❤

  2. Novembar 4, 2016 / 8:26 pm

    tako lijepo napisano <3 točno se može osjetiti ugođaj tvog nedjeljnog jutra <3 a i slike su krasne, kao i uvijek <3 još ovakvih postova želim 😀

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Looking for Something?