One Peaceful Morning

Waking up a bit early to get a sip of water or a scoop of my honey and ginger mixture always feels like I'm in a state of half-sleep. I check the clock on my phone and it tends to be around 6AM. That is, when my eyes can make of numbers while squinting. I need to turn down the brightness of the display. Turning from one side to another, I secretly enjoy the crinkling of clean cotton sheets. After taking a look of my bundle of love and noticing he's probably going to wake up to a tickled nose as a lock of his hair is touching it (it has grown long!) I finally muster up the energy to stand up. I must have my fluffy socks on – if they're not next to my bed I'll have to walk barefoot to the kitchen and those tiles are too cool at 6AM for my liking. 


Our bedroom is very dark because we have heavy chocolate colored drapes on our windows – they help me get to sleep when I come home early from work. But as I exit the bedroom I note that the rest of the home is also dark – courtesy of autumn and upcoming winter. It is slowly coming, isn't it? I light some matches for my candles as I enter the kitchen (I like to keep a few boxes in my kitchen cupboards). The soft candlelight helps me see without completely waking me up while I'm searching for the jar we keep the honey/ginger ooey mixture in. Candles will forever be a fave as they are kind on the eyes in such early hours. I take a look outside while I'm making a cup of tea that goes so well with the sweet trace of honey in my mouth. 



I miss my dearest willow trees across the street that grew so tall and draped over the stone wall. They made our street so pretty, especially in fall. I don‘t see any people. Just a pigeon or two. As I inhale the smell of freshly made bread from our local bakery, I am actually tempted to remain awake, do the laundry, read a book or a magazine and chill but it is a Sunday, after all. Late lie-ins are kinda obligatory – especially when you get an extra hour of sleep as the clock turns back. I rush back to bed, snuggle up and drift back into slumber so peaceful and sweet. 


  • Sjećate se spontanih buđenja rano ujutro, prerano za bilo šta drugo osim odlaska u kuhinju po čašu vode ili (u posljednje vrijeme) zbog kašike mješavine meda i đumbira? Sezona viroza započinje. Ta buđenja mi uvijek djeluju kao da sam u polusnu. Pogledam na sat na mobitelu – obično se spontano budim oko 6 sati. Moram smanjiti osvjetljenje jer jedva razaznajem brojke na displeju. Okrećem se na jednu, potom na drugu stranu ali ne negodujući. Potajno uživam u zvuku gužvanja čiste pamučne posteljine. Bacam pogled na njega i primjećujem da će ga sigurno iz sna probuditi pramen kose koji se naslanja na njegov nos. Napokon sakupljam energiju da se uspravim. Moram pri ruci imati svoje tople čarape – ako mi nisu tik uz krevet bosa ću otići do kuhinje čije su pločice uvijek prehladne za moj ukus (pogotovo u 6 ujutro).
  • Naša spavaća soba je potpuno zatamnjena teškim zavjesama boje čokolade – pomažu mi da lakše zaspim kada ujutro dođem kući sa posla. Ali po izlasku u hodnik primjećujem da je cijeli stan zatamnjen. Pretpostavljam da na tome možemo zahvaliti oblačnoj jeseni i nadolazećoj zimi. A polako se uvlači u kosti, zar ne? Šibicama palim svijeće u kuhinji iako je možda već staromodno koristiti šibice ali ih volim držati u kuhinjskom ormariću. Nekako mi je draža svjetlost svijeće jer je blaga prema očima i ne razbudi me u potpunosti dok prstima tražim posudu gdje držimo med i đumbir. Dok ljuti đumbir pecka grlo grijem vodu u kuhalu za čaj koji će se pomiješati sa slatkim ukusom meda na jeziku.
  • Gledam kroz prozor i mislim koliko mi nedostaju breze preko puta koje su se svojim kitnjastim krošnjama naslanjale na kameni zid i činile ulicu raskošno lijepom. Pogotovo u jesen. Nema nikoga, samo par golubica uz trotoar. Dok mi nosnice ispunjava miris svježeg hljeba iz obližnje pekare, na tren sam u iskušenju da ostanem budna, upalim mašinu za veš, pročitam knjigu ili časopis te da se opustim ostatak dana u fotelji. Ali ipak je danas nedelja. Kasna buđenja se podrazumjevaju, pogotovo kada se zbog zimskog računanja vremena dobije ekstra sat sna. Prekidam misao, otrčim do kreveta, ušuškam se i ponovo tonem u san, tako miran i sladak.

8 Comments

    • Novembar 2, 2016 / 3:55 pm

      Htjela sam podijeliti neke misli i male trenutke sa vama. Drago mi je ako ti se dopada način na koji sam se izrazila 🙂

  1. Oktobar 30, 2016 / 3:56 pm

    Krasan tekst. Bas si mi docarala tu neku cozy jesensku atmosferu. Imas smisla za pisanje, i oko i cula za detalje i pravi mi je uzitak procitati nesto drugacije. Drago mi je da ovo nije blog koji se bazira samo na recenzijama, nego ima i neki tvoj osobni "touch" 🙂

    • Novembar 2, 2016 / 3:59 pm

      Naravno, ti mali personal touches su ono što čini blog intimnijim. Uvijek mi je želja bila da pišem o svemu što mi je dio života pa sam pisala o meteorologiji, o noćnim smjenama, hrani, fitnessu pa i svakodnevnim momentima, kao i onim nešto posebnijim.
      Ustvari volim iskazati svoju kreativnu stranu i odlično je što različiti načini izražavanja kojima komuniciram sa vama nailaze na pozitivne reakcije.
      Hvala Tamara ❤

  2. Novembar 4, 2016 / 8:26 pm

    tako lijepo napisano <3 točno se može osjetiti ugođaj tvog nedjeljnog jutra <3 a i slike su krasne, kao i uvijek <3 još ovakvih postova želim 😀

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *