Proslo je preko sest mjeseci otkako sam posljednji put napravila neku vrstu apdejta glede svoje fitnes rutine i iskustva – potpuno sam kriva za ovo odlaganje. Ovaj januar je obiljezio cijelu godinu dana otkako sam se posvetila donosenju boljih, mudrijih odluka a upravo njima mogu da pripisem bolje zdravlje, mnogo optimisticniji pogled na zivot, vise energije, usvajanje pametnijih navika, bolje organizacijske sposobnosti a takodjer sam spoznala neki novi vid samopostovanja.
Vjerovatno se necu moci prisjetiti bas svega sto se desavalo tokom ovih sedam posljednjih mjeseci ali bih izdvojila neke najvaznije stvari. Bila sam jako zadovoljna time sto sam se zaista drzala svojih odluka od pocetka prosle godine pa sve tokom ljeta i do jeseni. Redovno sam isla u teretanu. Iako je tokom ljeta na mom poslu obim zaduzenja veci, motivacije za vjezbanje mi nije nedostajalo. Prehranu sam dovela u lijep balans, unosila sam dovoljno vode u organizam i rezultati su bili primjetni. Osjecala sam se zadovoljno sobom a odlazak na ljetovanje bi mi mozda nekada ranije bio stresan – ovog puta to nije bio slucaj. Osjecala sam se fit i zaista je istina da kada nam je ugodno u vlastitoj kozi, naprosto se to osjeti u samopouzdanju i opustenosti. Tokom ljeta sam bila dosta posvecena kardio vjezbama, od joge sam se polako udaljila ali ce se i to promijeniti.
Negdje od septembra mjeseca sam znacajno povecala kalorijski unos – na pocetku svjesno ali je to veoma brzo izmaklo kontroli. Odjednom sam uvidjela kako je lako pokvariti sav napredak zbog lijenosti. Cim sam pocela da preskacem pripremu obroka za posao, stvari vise nisu bile ‘pod konac’. Potom dolaskom decembra je nastupilo stanje praznicne opustenosti i najednom sam precesto pocela da se castim raznoraznim slasticama. Ipak, koliko god je moja disciplina popustila sa hranom – ipak nije sve tako sivo. Dobro je bilo sto sam se posvetila vjezbama sa tegovima. I dodatna kilaza sada ukljucuje i misicnu masu, sto se odmah primjeti na tonusu ekstremiteta. Mnogo sam bila vrijedna glede jacanja i oblikovanja nogu – previse je rano bilo sta reci ali ocekujem dobre rezultate tokom proljeca i ljeta.
Nakon sto sam tokom ljeta glavnu ulogu dodijelila kardio vjezbama, dolaskom zime sam na tom polju usporila i zakljucila da mi ipak nedostaje. Tako da sam se ponovo vratila kombinovanju kardia sa tegovima. Cilj mi je postici cvrstocu tijela i dobru kondiciju, izdrzljivost. Vec sada mogu istrcati 60 minuta bez prekida, sto mi predstavlja iznenadjujuce zadovoljstvo.
Pocetni cilj je bio skinuti visak kilograma, vratiti kondiciju i jednostavno biti zdrava i fit osoba. Pracenje kilaze je tokom prve godine bilo dobar, konkretan nacin za orjentaciju . Nakon sto sam postigla zeljeno, osjecam da brojevi koje pokazuje vaga vise nisu mjerilo uspjesnoti mog fitnes putovanja. Okej mi je mozda jednom mjesecno baciti pogled na vagu ali brojevima ne trebamo pridavati preveliku vaznost. Bitnije je kako se mi osjecamo.
Iako rad na stvaranju odredjenog fizickog izgleda jeste nesto sto me zanima i dalje, moram napomenuti da to nije ultimativni cilj niti nagrada. Ljudi u ovim promjenama/transformacijama najcesce napredak prikazuju u tom fizickom aspektu, sto ima smisla. Vizuelna smo bica i definitivno je lakse pokazati fizicke promjene i napredak u odnosu na one unutarnje. Barem to nije lagan zadatak putem teksta tako da cete mi morati vjerovati na rijec. Najbitnija razlika i postignuce kojim se najvise ponosim jeste sto sam kao osoba napredovala zahvaljujuci zdravoj prehrani i aktivnom nacinu zivota. Mentalno sam stabilnija, snaznija a takodjer sam mnogo bolje organizovana. Ne mogu se sjetiti kada sam se posljednji put osjecala depresivno i naprosto me neke stvari vise ne doticu (sistem vrednovanja se promijenio). Osjecam da imam vecu kontrolu nad svojim zivotom i mnogo se lakse rjesavam stresa kroz fizicku aktivnost. Od pocetka ovog ‘putovanja’ sam takodjer upoznala divne ljude sa kojima me spajaju zajednicke sklonosti i interesi, naucila sam mnogo toga, spremnija sam isprobati nove stvari i prije svega – volim sebe vise nego ranije.
Namjeravam cesce da pisem o svemu sto sam iskusila i naucila tokom ovog perioda (naravno i u buduce sto bih zapazila) sto bi se odrazilo na sam sadrzaj bloga. Da li bi vas zanimalo vise tekstova o ovome?
Tačno znam o čemu pričaš, fizička aktivnost je najbolji lijek za loše raspoloženje i depresiju 🙂 Ja željno iščekujem tvoje postove o fitnessu. <3
Puno se covjek bolje osjeca i barem ja nisam podlozna promjenama raspolozenja kao ranije. Racica sam u horoskopu (ako vjerujes u takve stvari) tako da mi je fizicka aktivnost i uopsteno zdravi nacin zivota uspio unijeti balans koji mi je bio potreban 🙂
Tacno ce godina otkako sam slicne odluke donijela. S tim da se moje nisu odnosile samo na vjezbanje,vec i rjesavanje fizickih opterecenja manjim operacijama(prosirene vene :/), pa se sa svim bilo teze psihicki nositi. Ali nakon godinu sam ponosna na sve promjene koje vidim na sebi, ali sam najzadovoljnija s onim KAKO se osjecam i sto su oziljci koje imam motivacija da dalje drzim sebe i svoj zivot pod kontrolom. 🙂 Ljepse se uziva u svakom trenutku 😀
Yay, cestitam na nasoj prvoj godisnjici pozitivnih promjena! 🙂
Vjerujem da nije bilo lako izboriti se sa svim tim ali svaka cast, trebalo se tome posvetiti. Na neki sam nacin ponosna na ljude koji se izbore za sebe, donose bolje odluke za sebe i koji drze do sebe. Za to je potrebna posebna snaga i istrajnost. Samo naprijed i uvijek podijeli svoje iskustvo ili opazanja, rado cu ih citati 🙂
piši piši. em mi je to motivacija, em mi treba uzor 😉
Nadam se da cu to dostojno ciniti a postovi su u pripremi i radujem se sto vec imaju svoju publiku! 🙂
Piši nam 😀
Budem Majo, nadam se da ce ti se dopasti naredni postovi 😉
Veselim se tvojim postovima o ovoj temi 😀 Inače prolazim kroz nekakvo blesavo razdoblje kada želim svašta nešto promijeniti i imam plan, samo mi je jako potrebna motivacija da ih sprovedem u djelo 😀 A tvoji postovi su zaista motivirajući!
Bitno je imati plan a kada ima volje, uvijek ces pronaci motivaciju, nesto sto ce te dodatno potaci. Drago mi je sto sam dio te price 🙂
Samo ti piši, jer kako je Maja B.gore napisla treba nam motivacija i uzor, a ja ću nadodati i inspiracija! Vidiš što si napravila od nas 🙂 Od mene si napravila nešto, uvjeravam te 😉
Jedna mala ideja za post ako mogu biti slobodna…što je u mojoj gym torbi! Ja kad idem ponesem svega i svačega, mislim da mi je većina stvari nepotrebna, ali ono za svaki slučaj da mi se nađe. Jer nakon treninga ja moram sjesti u autobus da dođem doma i onda mislim da mi treba sto stvari da se uljudim da mogu sijesti u bus među ljude! 😀
Želim ti puno uspjeha i fitness postova…Pozzz
Bravo Marija, to je divno procitati i znati ali vjeruj da je uvijek do nas samih – ja sam mozda bila poticaj ali ti si ta koja je sve sprovela u djelo. Samo nastavi 😉
Naravno da mozes dati prijedlog za post i bas je nesto na cemu vec radim – uskoro ce biti na blogu, mozda cak vise verzija. Vidjeti ces 😀
Hvala ti, takodjer sve najbolje!
Draga Selma, moram ti priznati da me tvoj post bas inspirisao. Na stranu fizicki izgled, drago mi je da se bolje osjecas. Ja vec 7 dana ne jedem slatkise i idem na aerobik. Trenutno su mi svi misici upaljeni ali ne predajem se 🙂 bas si inspiracija i veselim se novim postovima 🙂
Bravo, bravo, bravo!
Svaki pocetak je najtezi – vjeruj da ce upale biti sve manjeg intenziteta. Ako mozes, pokusaj da budes koliko-toliko redovna u fizickoj aktivnosti, to ce navici tijelo na aktivnost i ublaziti ce upale. Ako su misici mnogo upaljeni i vruci, nije lose da imas uz sebe neku kremicu poput Deep Heat. Meni je pomogla.
Sto se slatkisa tice, dobro bi bilo da sebi spremis neke zdrave alternative – energetske bombice, banane, mandarine, grcki jogurt sa smrznutim visnjama na primjer. Moze se uvijek nesto brzinski spremiti da zadovolji potrebu za slatkim.
Samo tako nastavi, isplatiti ce se trud visestruko vjeruj mi 🙂
Mislim da sam ja toliko lijena za bilo koju vrstu vjezbanja da to nije normalno… Nedavno sam radila neke nalaze i trigliceridi su mi 3.5. A granica 1.7. I doktorica mi kaže da se hitno moram riješiti slatkiša (place mi se), tjestenine, kromira, pita, bilo kakvih peciva, przenog (a to najviše volim). Masno svakako nikad nisam voljela, pa mi to i nije neki problem…I još mi kaže da dnevno moram imati najmanje sat i po brzog hoda…Prepala se guzica za zdravlje, isti dan izmijenila sve stare navike (apsolutno nisam pojela ništa od zabranjenog, nisam popila sok, ma nista), i setam ko luda 😀 Sve se može kad se hoće…Mene su zdravstvene tegobe natjerale da razmišljam o promjeni načina života u tom smislu, i mogu ti reći da se već vidi pomak. Fakat sam mislila da je šuplja kad ljudi kažu da su izbacili sav junk food, da se zdravo hrane i da nikad nisu gladni…Mislila sam da je to nemoguće, a itekako je moguće…Osjetim glad i pojedem voće umjesto cijele čokolade 🙂 Da, da uopće mi nije bio problem pojesti čokoladu 🙂 Doduše, ja svoju povišenu masnoću pripisujemo velikom stresu kojem sam bila izložena zadnjih par mjeseci… Jedino sto me je strah jeste da se neću vratiti na staro čim nalazi kažu da su trigliceridi u normali :/
Podržavam postove na ovu temu jer nas dodatno motivises! 🙂
Naravno da se sve moze kada se hoce – i kada se mora 😉
Bas mi je drago sto vec radis na sebi i svom zdravlju ali bitno je da sama sa sobom rijesis neke stvari.
Ako budes razmisljala da je poboljsanje ishrane i aktivan zivot kratkorocan cilj, onda ces prije ili kasnije da odustanes. Moras pronaci nesto sto ce da te motivise na duze staze.
Da je lako, svako bi to mogao i to zahtijeva veliku disciplinu. Zato kazem da je to nesto sto sama sa sobom moras rijesiti a sve je do psihe.
Ja se nadam da ces jos duuuugo biti prije svega zdrava mlada zena a biti cu preponosna ako pomognem pri motivaciji.
Sretno!