I've missed the good old chatty blog post – it's good to keep things casual and carefree, no? One comment popped into my head the other day, had something to do with how I'm keeping my blog in the old-school blog vibes and not turning it into an editorial. That kinda made me think, to tell you the truth. Upping the ol’ blog to that editorial visual actually something I was thinking of a while ago but I've decided to keep the current vibes although I feel that I am able to dedicate myself to just one theme constantly, throughout every single post. I certainly have developed a now recognizable visual of the blog and photos (thanks to everyone who pointed this out to me) but just as I went though my Instagram profile, I've noticed that it's a rumble of everything – could I possibly be able to make it all uniform? Would that be boring? What about the spontaneous side of things? Sometimes I just want to share a random photo, you know. The world doesn't consist of white boards (regardless of how clean and airy that would look). I love color, I adore diversity and if something isn't purrty heck, I want to portray it that way. Does this make sense? I am sticking to my own thing here and definitely on Instagram. We've already kicked this Top Five edition, haven't we?
Life lately has been its own self, with ups and downs but it is good in general. I love making posts – someone once asked me how I manage to pop posts almost on the daily. I have no clue. My work is so hectic and my irregular working hours do mess with my head sometimes. Work days and weekends, holidays – apart from the sentiment, they literally don't mean a thing to be because if my work schedule says that I'm working a day or night shift dates and days as such have no importance. Regular posts give me a sense of continuity – and I finally found a way to keep check on which day of the week it is, ha! Work is fine, as odd as it is, things are running smoothly as they should after eight years.
Oooh, my birthday is coming up soon (soon meaning in approx two months time). What should I ask for? What would you buy for yourself (or have others buy it for you)? I must make a birthday wishlist ASAP.
I've been thinking and day-dreaming of travelling to distant places lately. I just want to go somewhere completely foreign – I want to hear different languages, smell different scents, taste different food, see different streets and buildings. I'm as ripe as a peach in that aspect!
While we're at the subject of peaches, I must mention a very wise quote by DitaVon Teese I've read last night. ‘You can be the ripest, juiciest peach in the world, and there's still going to be somebody who hates peaches’, the lady said and this is my life motto in a nutshell. As far as life, personal, professional, health and any other choices come into mind (including blogging choices) – this is how I put things into perspective. Making sure to practice what you preach is tougher than it seems but I honestly can say that I've never been more happy or content with myself since I've started doing so. That inner peace also stems from the certainty and calmness yoga brought into my life – beautiful thing to do for yourself!
Finally, one of the things I think one would be smart to work on would be his/hers weaknesses. Although I love my home, it's my base, my shelter – I simply never had the knack to beautify it as much as I can beautify the face or body. Home deco/interiors are my weakness as is cooking and I'm contemplating investing more time, effort and money into those aspects of my life. Maybe I'll pop posts on that at the blog. What do you think?
Tako mi je nedostajao jedan opusteni, brbljivi post u zivotu – mislim da je dobro drzati stvari opustenim i lezernim, zar ne? Neki dan sam se sjetila jednog komentara – bilo je nesto vezano za to kako se citateljici cini da je dobra stvar sto sam odrzala blog bas klasicnim blogom, umjesto stila koji je jako popularan a granici sa editorijalima i portalima ili online casopisima. Malo sam se zamislila nakon tog komentara jer je slucajnost da sam prije recimo par mjeseci razmisljala o tome da blog djelimicno transformisem. Ipak sam se na kraju odlucila da stvari zadrzim kakve jesu prije svega jer mi se takve dopadaju ali i zbog toga sto nisam mentalno u fazi da se mogu posvetiti mijenjanju vizuelnog identiteta bloga bas do te mjere. Iako smatram da posjedujem dovoljno posvecenosti da izgled bloga i fotografija uvijek prati istu temu, vjerujem da sam ipak na sebi svojstven nacin, uspjela izgraditi prepoznatljiv identitet sto ste mi veoma ljubazno istakle u vise navrata, i hvala vam na tome. O ovome sam razmisljala i kada sam pregledala sta sve ima na Instagramu. Moj profil je prilicno raznovrstan – da li bih uopste mogla uciniti sve uniformnim? Da li bi meni/vama to bilo dosadno nakon par dana? Nekada samo zelim podijeliti neku nasumicnu fotku potpuno nasumicne stvari, nije sve isplanirano. Svijet u kojem zivim nije polozen na bijelim daskama (iako bi sigurno sve izgledalo cisto i prozracno). Bez obzira na sve, ja volim boju, slavim razlicitost i ako nesto nije bas stvoreno za umjetnicku fotografiju – mozda bas zelim da bude vidjeno takvo kakvo jeste. Da li ovo sto pisem ima smisla uopste? U svakom slucaju, ja se nastavljam pridrzavati vlastitog fazona kako na blogu, tako i na Instagramu. Cini mi se da smo uveliko zapoceli diskusiju u sklopu ovog izdanja Top Pet kolumne, zar ne?
Zivot uopsteno prolazi kao i obicno, uz uspone i padove no uopsteno stvari su ok. Volim pisati postove – neko me jednom upitao kako stignem i kako imam motivaciju da gotovo svakodnevno pisem postove za blog? Iskreno, nemam magicnu formulu. Moj posao je tako haotican i nekonvencionalno radno vrijeme nekada utice na orjentaciju u vremenu i prostoru. Da li je danas radni dan, vikend ili neki praznik – osim sentimenta – meni ne znaci bas nista. Ako mi u poslovnom rasporedu pise da datog dana radim dnevnu ili nocnu smjenu, to je to. Redovni postovi mi pruzaju osjecaj kontinuiteta – i napokon sam pronasla nacin da po necemu pamtim koji je datum i/ili dan u sedmici, haha. Posao je ok, koliko god neobican bio – stvari dobro idu (radno, sto bi se reklo). Da li sam se navikla na dnevne i nocne smjene? Pa, nakon osam godina ‘u masini’ bi trebalo da jesam – ako nisam do sada, onda nikada necu.
Oho, sada sam skuzila da mi se blizi rodjendan (pod ‘blizi’ znaci za cca 2 mjeseca). Sta da pozelim? Morati cu uskoro napraviti rodjendansku listu zelja! Sta bi vi sebi kupile za rodjendan (ili da vam bude kupljeno)?
U zadnje vrijeme cesto sanjarim o putovanju na daleka mjesta. Naprosto zelim otici negdje gdje ranije nisam bila – cuti razlicite jezike, dijalekte, pomirisati razlicite arome, okusiti drugaciju hranu, hodati drugacijim ulicama i promatrati razlicitu arhitekturu. Kako bi se narodski reklo, zrela sam za promjenu! Kada smo vec kod te teme, moram spomenuti jedan citat Dite Von Teese koji sam procitala sinoc. ‘Mozete biti najzrelija, najsocnija breskva na svijetu i opet ce postojati neko ko mrzi breskve’, dama rece i ukratko je sazela moju cjelokupnu zivotnu filozofiju. Sto se tice zivotnih, privatnih, profesionalnih, zdravstvenih i bilo kojih drugih izbora u zivotu (ukljucujuci i blogerske odluke) – stvari tako stoje i licno se vodim ovakvim razmisljanjem. Zivjeti onako kako covjek pametuje i pripovjeda je teze nego sto se cini no mogu reci da odavno nisam bila sretnija ni zadovoljnija otkako sam teorija pocela primjenjivati u praksi. Taj neki unutarnji mir i sreca zasigurno dolaze i zahvaljujuci jogi kojoj sam se posvetila – mislim da je pozeljeti dobrodoslicu jogi u svoj zivot jedna od najljepsih stvari koje neko moze uciniti za sebe.
I za kraj, pomislila sam kako bi bilo pametno uciniti jos nesto – poraditi na svojim slabim tackama. Iako je moj dom moje utociste, moja sigurna luka i mjesto gdje najvise volim biti – naprosto nikada nisam bila jednako spretna u njegovom uljepsavanju koliko jesam u uljepsavanju lica i tijela. Interijeri i kulinarstvo, to su definitivno polja na kojima sam ‘tanka’ i namjeravam uloziti vise vremena, truda i novca u te aspekte svog zivota. Mozda bih mogla napisati na blogu nesto i o tome? Sta mislite?