Aftter deciding to adapt this new healthy approach to life, incorporating it into the blog seemed like a logical step as this blog mimics my ‘real life’ in more ways than one. I think that the Workout Playlist posts are working out well for now and my phone is brimmin’ with new post material which is always a good thing. On the other side, I have the idea to make a column all about clean eating and my experience with it. I think that those posts will be up and running very soon. Besides some good recipes they will include some useful hacks, for example how to keep yourself from take-out food, junk food etc. while at work or at school college and similar situations (because we know that tempting stuff is all around us, right?). Besides that, I thought a monthly roundup of my fitness journey could also be a useful read. It will literally be my own fitness diary in which I'll shortly describe what I have changed, what I have learned, note any progress (or fails for that matter) hinting at what may have caused them. I'll start this Monthly Fitness Roundup #1 by saying that I am very happy the first and possibly the hardest month is behind me now. I have started going to the gym with so much enthusiasm. I had everything worked out in my head, made plans and I have set my goals. It should have worked out just as planned, right? Wrong. Working out has already taught me many useful lessons.
Nakon sto sam donijela odluku da usvojim dosta zdraviji nacin zivota u odnosu na prijasnji, misao da takvu promjenu zabiljezim i na blogu je bila spontana i logicna jer ovaj blog oponasa moj ‘stvarni zivot’ na vise nacina od jednog. Mislim da su se postovi Playlista za trening lijepo uklopili u trenutacni sadrzaj, barem za sada, a telefon je pun potencijalnog materijala za naredne postove sto je uvijek dobra stvar. Sa druge strane, imam ideju da napravim kolumnu o prociscenoj ishrani i mom iskustvu sa njom. Mislim da ce uskoro ti postovi da se nadju na blogu. Osim nekih zgodnih recepata, ukljucivati ce i korisne trikove npr. kako se odbraniti od misli o narucivanju hrane dok smo na poslu, u skoli, na fakultetu i sl. situacijama (jer znamo da su iskusenja na svakom koraku, zar ne?). Pored navedenog, osmislila sam mjesecni sazetak svih mojih iskustava glede zdravog nacina zivota i treniranja jer sam pomislila da bi i takav materijal mogao biti nekome od koristi. Bukvalno ce biti u formatu virtuelnog fitness dnevnika u kojem cu pisati o svim promjenama, o svemu sto sam naucila, zabiljeziti cu svaki napredak (pa i nazadak jer ne zelim da se zavaravam a i sve su to zivotne lekcije) kao i moje pretpostavke kakve navike su dovele do kakvih rezultata. Zapoceti cu ovaj Mjesecni fitness sazetak #1 mislju kako mi je drago sto je taj prvi i moguce najtezi mjesec napokon iza mene. Spomenula sam kako sam pocela ici u teretanu i mogu reci da je ogroman entuzijazam od samog pocetka bio tu. Sve sam isplanirala u glavi i postavila vlastite ciljeve. Pomislili bi kako ce sve ici kako je i planirano, zar ne? Pogresno. Redovito upraznjavanje fizicke aktivnosti me vec naucilo par lekcija.
First and foremost – results take time. You simply cannot skip any part of it all. There are also no shorcuts ladies and gents, no magical wand that'll turn an ugly ducking into a swan (just a metaphor). Working out is hard work, unimaginable determination, sacrifice and discipline. If you don't already own any of these characteristics – you'll simply have to adapt them with time. I figured that out the hard way. Changing food habits seemed unimaginable to me – I lived for those moments while I indulged pasta, pizza and tons of sweets. I am still impressed with the fact that I haven't eaten a single pasta bowl (except the chickpea one), zero pizza slices and I have even reduced my sweet tooth which made everyone who knows me proud (I really had a problem with that). What I have really enjoyed was shopping for workout clothes (I got two tights and one long-sleeve tee). I also need to find myself some perky running shoes, a sweatshirt with deep pockets and one more pair of tights. Motivators for me are definitely music (find a few tunes that really get you going) and a few role models. I never looked up to anyone in particular but I do have an idea of where I am heading. This may be ridiculous but I have saved a few photos on my phone to take a look at whenever I feel I need a visual to remind me what I can achieve if I work hard for it. As for results – it really is too, too early to report anything groundbreaking but I have lost 1.5kg and some muscles are peeking through. Not breathing heavily or losing breath while climbing up the stairs and actually being able to run to catch a bus are such small things but they make me feel alive and accomplished in a way. I feel like I am changing as a person and in a good way so I am looking forward to everything this new fitness thing of mine can bring. Are you in?
Prije svega – potrebno je jako mnogo vremena da bi se postigli rezultati. Jednostavno se ne mogu preskociti etape tog puta, koliko god to primamljivo bilo. Nema kratica, nema magicnog stapica koji ce pretvoriti ruzno pace u labuda preko noci (neka to bude metafora). Treniranje ocigledno zahtjeva mnogo napornog rada na sebi, nezamislivu odlucnost, odricanje i disciplinu. To vec znaju oni koji su savladali gradivo, za razliku od mene koja trebam jos mnogo da ucim. Ukoliko vec ne posjedujete navedene karakteristike, jednostavno morate raditi na sebi i sto se tice njih tj. usvojiti ih. Mijenjanje prehrambenih navika mi je vec na pocetku djelovalo nezamislivo – ja sam bila tip osobe koji je zivio za momente kada cu uzivati u pasti na 101 nacin, pizzi i gomili slastica. Jos uvijek sam ponosna na sebe sto od pocetka godine nisam pojela niti jednu porciju paste (osim one od heljde), niti jedan komad pizze a i drasticno sam ublazila poriv za slatkisima sto je posebno impresioniralo svakoga ko me poznaje (zaista sam glede toga bila problematicna). Ono sto mi je predstavljalo sopingoholicarski uzitak je bila kupovina opreme za trening (nabavila sam dva para helanki i majicu od prilagodjenog materijala koji ‘dise’). Jos su mi samo potrebne nove tenisice za trcanje u nekoj zivoj boji, dukserica i mozda jos jedan par helanki. Pri motiviranju je definitivno pomogla muzika (svakome je potrebno barem par pjesama koje vas ‘pogadjaju’ podizuci adrenalin) kao i par uzora. Nikada nisam bila osoba koja je bilo koga ili bilo sta idealizirala – radije imam ideju ka kojoj stremim. Ovo je mozda nezreo i djeciji potez ali na mobitelu sam sacuvala par fotki nekih svojih ciljeva na koje se svako malo volim podsjetiti, kada god mi ponestane volje. Sto se tice rezultata – zaista je isuvise rano da prijavim bilo kakve znacajne pomake ali jesam izgubila 1.5kg i misici pocinju da se stidljivo pojavljuju. Uhvatila sam se kako se blesavo smijem dok trcim ili se penjem uz stepenice a da mi ne ponestaje daha. Ili cinjenica da sam neki dan u rekordnom vremenu ‘uhvatila’ autobus mi je nalijepila osmijeh koji nisam mogla skinuti. To su neke trivijalne stvari ali ucinile su me sretnom, da se osjecam zivom te ispunjeno na odredjeni nacin. Osjecam da se mijenjam kao osoba, vesele me drugacije stvari nego prije i radujem se narednim promjenama i novim lekcijama koje cu, nadam se, nauciti u mjesecima, godinama koje su pred nama. Da li ste spremne da zajedno upratimo sva ta desavanja a mozda cete sa mnom podijeliti vlastita iskustva?