Ove nedelje sam imala zelju da vam se zahvalim – mislim da ste super! Svakog dana uradite nesto zbog cega se dobro osjecam, komentari koje mi pisete znace zaista mnogo cak i nakon dvije godine i nadam se da se ‘hvala’ nikada ne izlizati tj. izgubiti na znacaju. Ipak vjerujem da znate koliko ste posebne (ako niste toga svjesne – trebale bi biti!) ali na umu danas imam jos nekoga. Moje kolegice blogerice, znam koliko je nekada zahtjevno i da pritisak te ocekivanja od nas rastu svake godine. U sustini, sve smo mi osjetljiva bica – tipkajuci se nadamo da cemo se na nekom nivou povezati sa osobama slicnim nama. Takodjer, tu imamo i mnogo samokritike, ocekujemo mnogo od sebe i bojim se da smo isuvise stroge prema sebi. Znam da nije lako, razumijem – sve smo mi ipak u istoj ‘igri’. Zato sam zeljela da kazem da je zaista uredu;
- Ukoliko niste pisale jedan dan – ili cijelu sedmicu. Citatelji ce i dalje biti tu, nestrpljivo ocekujuci novitete iz vaseg nevidljivog pera.
- Ako nemate fensi foto aparat – ja sam pocela sa kamericom mobitela i mogu vam reci da sam jednako uzivala praveci postove kao i danas.
- Ako u biti znate da su vase fotke super – nisu vam potrebni deseci lajkova ili komentara da vam to potvrde ali…jedan pin na Pinterestu ne bi skodio.
- Da pozelite napraviti pauzu u bloganju – svima nam je nekada potrebna, kreativnost sa vremena na vrijeme treba da ‘napuni baterije’.
- Ukoliko osjecate da pojedinci vrse pritisak na vas – dajte im do znanja da cete i dalje biti prijatelj, uprkos tome sto postovi ne lete na sve strane kao nekada. Uostalom, uvijek imate Instagram, vino i sumnjive selfije koji ce dokazati da i dalje postojite.
- Ako filtrirate bezobrazne komentare – osobama kojima je iole stalo do vas nece biti tesko niti naporno da na korektan, kulturan nacin prenesu svoju poruku do vas.
- Ako mislite da sva ta profesionalnost nije vas fazon – uredu je, ne zaradjujemo svi od bloganja.
- Ako je vas blog samo dobar hobi koji vas usrecuje – sjecate se toga? Narocito je uredu ako ste od samog pocetka krenuli sa bloganjem bez konkretnog plana djelovanja ili zarade.
- Da se osjecate potpuno bezvoljno, bez zelje da radite bilo sta osim da gledate You Tube videa u krevetu i da jedete tone paste sa parmezanom. Oh, znaci sama sam u ovome?
- Sto do sada niste utjelovljenje vrijedne pcelice sa maksimalno popunjenim kalendarom i blogerskim ‘trofejima’. Svi mi procvjetamo u razlicito vrijeme.
- Ukoliko nivo citatelja i pratitelja ne parira kolegama blogerima. Nije sve u brojevima – ima nesto u onom mejlu ili poruci koju ste nedavno dobile. A mnogo toga ima i u povjerenju koje ste zadobile kod svojih citatelja kao i osjecaju zadovoljstva nakon sto kliknete ‘Objavi’.
- Da nemate ideju kakvu pozadinu koristiti za svoke fotke ili ukoliko uopste nemate takvo nesto. Bijeli papir ili cist pod ce sasvim lijepo da posluze.
- Ako se osjecate razocarano sto post u koji ste ulozili mnogo ljubavi i truda nije imao odjek kod citatelja koliko ste se nadali.
- Ako odlucite da se ne eksponirate. Nije svakome privlacna (ili prihvatljiva) ideja da svoje lice obznani cijelom svijetu i znate da je to sasvim uredu.
- Ako ste zaboravile swatchati sve i jedan ruz ili ako ste zaboravile na listu sastojaka u postu – ljudski je grijesiti.
- Praviti greske – one su dokaz da se trudite.
- Da se osjecate ponosno ako vas netko upita za savjet glede bloganja.
- Ako netko pronadje gramaticku gresku u vasem postu – zato opcija ‘edit’ i sluzi.
- Ukoliko zelite istrazivati i ostale ‘niche’ tj. kategorije bloganja, osim one u sklopu koje trenutno pisete.
- Da budete ono sto jeste, da budete svoji.
Source: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8
