I have read an interesting and a somewhat controversial piece by Josephine Fairley for The Telegraph recently. This online article is all about the downfall of women's glossies. Can you notice the irony of it at the very beginning? An online piece urging people to stop clicking and start reading? Apparently, women are fed up with what magazines offer them. What they offer us. The reason why there is this panic attack ruling the magazine roost are the plummeting numbers of magazines sold. Grazia, Elle Magazine, Marie Claire and the lot are obviously getting the boot. And the author is urging us, (with a very serious tone of voice which is noticeable while you're reading her piece) to stop clicking online, to stop reading online content and to stop turning to blogs instead of magazines. Again, this urging is made online. This alleged “bloodbath” of magazines can partially be blamed on us, bloggers and this woman feels like something has to be done or else….Or else what, you ask? Or else they will not continue to make as much money as they have so far. As far as I can see it, times are irreversibly changing. For a long time now, printed media is not what it used to be – demand has sunk and to be quite honest, what they offer to the average reader has lost its appeal. The www has changed everything and certain printed media has found a way to avoid getting beaten by a curveball. Others cope less successfully.
Nedavno sam procitala interesantan te donekle kontroverzan clanak koji je napisala Josephine Fairley za The Telegraph. Ovaj online clanak se bavi temom propadanja zenskih casopisa. Mozete li vec primijetiti ironiju na samom pocetku? Online clanak koji apelira da ljudi prestanu klikati kako bi dosli do vijesti i informacija te da pocnu listati casopise umjesto toga. Navodno je zenama dosadilo ono sto im casopisi pruzaju. Odnosno, sto casopisi pruzaju nama. Razlog koji stoji iza ovog napada panike koji ozbiljno vlada najvisim krugovima industrije casopisa su porazavajuce brojke prodatih primjeraka skoro pa svih zenskih casopisa. Grazia, Elle Magazine, Marie Claire i ostali giganti su u panici i bore se za opstanak. I autor spomenutog clanka nam, prilicno ozbiljnim tonom koji mozete primjetiti dok citate njen clanak, poziva da prestanemo klikati po raznoraznim stranicama, da prestanemo oslanjati se na informacije koje dobijamo online te da se prestanemo okretati blogovima umjesto casopisima po dnevnu dozu nama interesantnih tema. Ponavljam, sve ovo autorica clanka od nas trazi preko interneta. Za navodno “krvoprolice” kako je vec situaciju nazvala, se mozemo djelimicno okriviti mi blogeri. I autorica smatra kako se stvari rapidno moraju mijenjati ili….Ili sta, cujem kako pitate? Ili ce odgovorni ljudi koji stoje iza industrije casopisa poceti zaradjivati manje nego sto su to cinili do sada. Koliko primjecujem, vremena se bespovratno mijenjaju. Vec duze vrijeme printani mediji ne uzivaju status koji su nekada uzivali – potraznja je opala i da budem brutalno iskrena, sadrzaj koji printani mediji u posljednje vrijeme nude prosjecnom citatelju je izgubio na privlacnosti. Internet je promijenio pravila igre i odredjeni mediji su se uspjeli prilagoditi situaciji te “pokrpati” svoje gubitke. Ostali se nisu jednako uspjesno snasli u novonastaloj situaciji.
The thing is, we have all probably noticed that we have stopped buying and reading books. Kindle anyone? I was always the type of person which looks back and has a romantic view of the good old times. I enjoy reading books, I truly do. But mostly, my contact with books is limited to a specific professional literature. There are times when I do pick up a book to ease my mind and to remind myself of the good old times but books aren't even made as they were before. They smell differently, their pages feel different, the font is different and the topics are different. Something has changed. Thank goodness for the old city library we can always visit. Otherwise, how else would we remain in contact with the classics? Books are a completely different category than what we are talking about here though. Magazines never were looked upon as a serious source of information. Never were and never will be yet if you take a look at how differently they were made and how stylish they were, how beautiful women were with so less than nowadays, how the content was presented…I simply cannot stop wondering – what happened? I believe that the lifestyle we all more or less lead has led us to have less free time at our disposal. And what do we do with our free time? We watch reality shows, we listen to fast and too commercial music even for my ears (and I am quite forgiving). We also eat bad food, we settle for overpriced things, we drink bad water, we don't care about anything and we don't ask many questions now, do we? It is a vicious cycle of the modern life. And what role have magazines played within that cycle? Tabloids. We have gotten tabloids. A perfectly fitting piece of this modern-day puzzle we live in. How have women's magazines adapted? They fitted in perfectly. They present to us those reality starts as the new glamorous peeps, we want to know what they wear and how do they keep their fake tan.
Vjerovatno smo svi primjetili kako smo uopsteno prestali kupovati knjige i prestali smo ih citati. Sjecate se stvarcice pod nazivom Kindle? Ja sam barem uvijek bila tip osobe koji je nostalgican za prijasnjim vremenima i imam romantican pogled na prethodna vremena. No vecinom se moj kontakt sa knjigom ogranicava na profesionalnu literaturu. Ima dana kada cu uzeti knjigu kako bih se opustila i podsjetila na stara vremena no knjige koje danas proizvode nisu iste kao one sa kojima smo se nekada druzili. Imaju drugaciji miris, pod prstima su im stranice drugacije, font slova je izmijenjen i naravno da su teme o kojima se pise drugacije. Doslo je do neke promjene u globalu. Sreca pa imamo gradske biblioteke jer inace, kako bi po zelji mogli da se druzimo sa dobrim starim klasicima? Knjige su doduse potpuno drugacija kategorija od onoga o cemu sam pocela pisati. Casopisi prije nisu bili smatrani nekim ozbiljnim izvorima informacija. Nikada casopis nije mogao niti ce moci zamijeniti knjigu no ako ipak bacite pogled na stare primjerke zenskih casopisa, primijetiti cete kako su zene imale jako mnogo stila, kako su lijepe bile sa mnogo manje no sto se danas koristi, da ne spominjemo na kojem je nivou bila prezentacija nekih stvari…Ne mogu a da se ne zapitam – sta se desilo? Vjerujem da je nacin zivota koji svi manje-vise vodimo doveo do toga da raspolazemo sa znatno manje slobodnog vremena. I sta mi radimo u to slobodno vrijeme? Gledamo reality emisije, slusamo prebrzu i cak za moj ukus previse komercijalnu muziku (a ja imam i visok prag tolerancije). Uz to jedemo nekvalitetnu hranu, pristajemo na precijenjene stvari i patimo za njima, pijemo vodu lose kvalitete, nije nam stalo ni do cega i ne propitujemo mnogo, zar ne? To je opak krug modernog zivota u kojem se vrtimo. I sada nas zanima, koju ulogu su zenski casopisi odigrali u ovom modernom drustvu modernih vrijednosti? Tabloidi. Iznjedrili su tabloide. Savrsen dodatak svemu navedenom. Kako su se casopisi snasli? Uklopili su se savrseno. Konstantno nam predstavljaju te iste “zvijezde” reality emisija kao novi pojam glamuroznog, nas automatski zanima sto od odjece nose i kako odrzavaju svoj carobni lazni ten.
We are all superficial to a degree and our ancestors have also been superficial but the path which leads to the place we are currently standing at, was paved by interest and gain. People only invest in things which bring in the big cash. Back in the day, magazines were the real deal. The author of the aforementioned article mentioned how magazines were there to teach the older generations the newest recipes, offer make-up advice and give fashion updates. Some of the things mothers used to do. You see how there is this line of how things evolved. We had mothers and then we replaced them by magazines. Not to mention the television. And magazines made a lot of money for being our personal advisers. Now the magazines are replaced by bloggers mostly and individuals of certain status which magazines recruit to boost their online editions. They are grasping at straws. But their effort is not enough. The author is also taking a stab at giants such as Net A Porter and Asos for running successful magazines. Oh, and there are these pesky intruders – Facebook and Twitter. Information is now scattered everywhere and we do not have to buy magazines to find out what our heart desires. Remember how some magazines offer great freebies with certain issues? The author is bothered by everything,. We have apparently become so distracted, have fallen for cheap tricks so frequently that we miss the true values of magazines. And which are those dear Josephine? As one clever commenter replied, horrifically expensive Tom Ford lipsticks (stock photo or modeled by Cara Delevigne) must be that certain something we are missing? And bloggers are to blame for showing things you are probably too lazy to do, such as showing products in real light, on real skin (not airbrushed people, we still are talking about decently realistic imagery) and no, I am not going to say on real people but I will use the term flawed people. Because that is what we are and flawed people do not need a dose of look at what you cannot afford in their face. Nor they wish to be bombarded by ridiculous ideals thrown upon them by you, dear magazine editors.
Svi smo povrsni na odredjenoj razini i nasi preci su takodjer bili povrsni no put koji nas je doveo do pozicije u kojoj se danas nalazimo je bio poplocan interesima i dobiti. Ljudi ulazu samo u stvari koje donose veliku zaradu. Prije nekoliko decenija, za zenskim casopisima je potraznja bila velika. Autorica ranije spomenutog clanka je spomenula kako su casopisi nekada imali ulogu ucitelja novim generacijama kojima su se prenosili najnoviji recepti, koji su pruzali kozmeticke savjete i obavjestavali o modnim novitetima. Cinili su neke stvari koje su majke prije toga radile za svoje kcerke. I vec mozete uociti liniju evolucije ovih stvari. Majke su zamijenjene (naravno samo u doticnim stvarima) casopisima. Da ne spominjemo televiziju kao medij. Sada te iste casopise mijenjaju blogeri i vecinom individue koje casopisi regrutuju koristeci se njihovim vec stecenim statusom u nadi da ce im povecati posjecenost barem online izdanja. Oni se bukvalno hvataju za slamke. Njihov trud se ipak cini uzaludnim. Autorica clanka podbada i gigante poput Net A Porter-a i Asos-a, zamjerajuci im cinjenicu da sada vode iznimno uspjesne casopise. I naravno, tu ne smijemo zaboraviti dosadnjakovice – Facebook i Twitter. Informacije su posvuda rastrkane i casopisi vise nisu jedino mjesto na kojem mozemo do tih informacija doci. Autorici jasno sve smeta. Navodno nam je paznja preusmjerena i padamo redovito na “jeftine trikove” sto rezultira da propustamo te prave vrijednosti koje samo casopisi mogu ponuditi. Mene zanima koje su to tacno vrijednosti? Kako je jedna ostroumna komentatorica naglasila, vjerovatno su to strahovito precijenjeni Tom Ford ruzevi za usne (obavezno nam predstavljeni ispranim promo fotografijama ili na neizostavnoj i ultra popularnoj Cari Delevigne). Sigurno to propustamo. I naravno da su blogeri krivci zato sto pruzaju jedan odredjeni prikaz stvari za koje su sigurno urednici casopisa lijeni da sami ucine i na taj nacin olaksaju citateljkama. Znaci, ovdje govorim o nasem predstavljanju proizvoda u prirodnom okruzenju, prirodnom svjetlu, na stvarnoj nepreradjenoj slici koze (ovdje iskljucujem fotosopirane fotke, barem da se radi o pristojno reprezentativnim fotografijama). I ne, necu koristiti onaj grozni izraz na “pravim/ stvarnim ljudima”, na “pravim/ stvarnim zenama”. Radije cu ih nazvati ljudima, zenama koje ne kriju svoje mane. Jer mi svi zaista jesmo ljudi koji imaju mane, prihvatanje istih je druga tema, no nije potrebno nama kao publici konstantno forsirati sve ono sto ne mozemo priustiti. Niti je realno ocekivati efekat sa reklame u stvarnom zivotu. A posljednje sto nam je potrebno jeste guranje niz grlo svih onih nerealnih ideala koje nam vi, dragi urednici casopisa, namecete iz godine u godinu.
Josephine Fairley obviously finds bloggers to be quite ridiculous when she explains what they are, quote: “someone who owns a computer, draws all over her arm with lipstick – and takes a close-up photo that’s meant to give us an idea of what the product looks like on our lips”. Well if you think about it, that is not as glamorous as the newest Cara Delevigne photoshoot shenanigans you love to feed us with. Have you ever thought how something so glamorous-less and simple catches more attention than a pricy photoshoot or a fancy stock photo? Maybe we are not as shallow as we seem and I honestly hope that there is still something in us that recognizes honest things being presented in an honest way. And finally, I think Josephine was onto something when she wrote how a certain Cosmo journalist revealed to her that she is now asked to write much longer, “proper” articles instead of those teensy, three-line long sentences accompanied with a stock photo of the newest, extremely pricy spa resort. So people are actually requesting a proper read, eh? Who would have thought?
Josephine Fairley ocigledno smatra nas blogere kao pojavu smijesnim cim nas opisuje na slijedeci nacin, citiram: “to je netko ko posjeduje kompjuter, crta ruzem po ruci – i proizvodi slike uslikane izbliza koje bi trebale da nam predoce kako ce proizvod izgledati na usnama”. I ako malo razmislite o tome, navedena blogerska aktivnost i njen rezultat nije niti izbliza glamurozan poput najsocnijih vijesti sa posljednjeg snimanja za neki skupocjeni brend koji predstavlja nas model danasnjice, Cara Delevigne. Da li ste se zapitali kako nesto cemu nedostaje taj high-end faktor i nesto jednostavno poput posta na blogu moze privuci vise paznje od neke skupocjene kampanje ili ustirkane promo fotke? Mozda nismo povrsni koliko se cinimo? I zaista se nadam da jos nismo izgubili ono u nama cemu je jos ideja necega iskrenog predstavljenog na takodjer iskren, neiskvaren nacin interesantna. I na kraju, vjerujem da je Josephine naisla na nesto kada je spomenula da joj je jedna novinarka koja radi za Cosmo priznala kako joj nadredjeni sada traze dosta duze, one klasicne clanke kao nekada a ne one smijesne izvjestaje od tri recenice koje pokusavaju popuniti fancy fotkama. Znaci da citatelji zahtijevaju pristojno stivo za citanje? Tko bi rekao?
The thing I disagree with her is her claim that the web cannot provide the same. I strongly disagree. We can and we have been providing that type of in-depth material. At least a part of us has. I do not include those “hip” and “in” bloggers which provide only photos and maybe a word or two, not even a sentence. Finally, if you are planning to have a good old read, please pick up a book and not a magazine. Book will always be precious, something of an invaluable interest to our minds and souls. Magazines are just magazines. And do not fear that you will be left without your favourite glossy, they probably will find a way to reinvent themselves. There is simply too much money at stake to quit that fight. I wish only that we could get a high-quality read on all fronts, instead on just one. It would be nice for once to be lost in a multitude of great and perfectly written articles (whether they cover the subject of blushers or the economy, does not even matter) – rather than choosing between the latest cheating scandal or downfall of a former child star. I am willing to risk a downfall of magazines rather than to risk a downfall of values and standards. The original article which has served as an inspiration for the creation of my own can be found here.
Ono u cemu se ne slazem sa Josephine je njena tvrdnja da internet ne moze pruziti takve detaljne clanke kako to samo mogu casopisi. Uopste se ne slazem. Mi mozemo i vec pruzamo takav detaljan, temeljit materijal. Barem jedan dio nas na tome neumorno radi. Uopste pod ovim ne podrazumijevam one “moderne” blogere koji smatraju da se dobro stivo sastoji od par slika i dvije-tri rijeci, cak ni recenice. Napokon, ako vec planirate odvojiti svoje vrijeme za neku ozbiljnu literaturu, mislim da je bolje odluciti se za dobru staru knjigu a ne neki casopis. Knjige ce uvijek biti vrijedne, neprocjenjiva hrana za nas um i dusu. Casopisi su samo casopisi. I nemojte se brinuti da cete ostati bez ijednog omiljenog zenskog casopisa jer oni ce sigurno naci nacin da se vrate u igru. Previse novca, preveliki su ulozi u pitanju da bi se pricalo o odustajanju. Voljela bih samo da mozemo na vise strana imati ponudjen kvalitetan materijal a ne da ga mozemo naci samo na jednom mjestu. Bilo bi krasno za promjenu izgubiti se u mnostvu kvalitetno srocenih tekstova (bez obzira da li se radilo o rumenilu ili finansijama) – radije cu se izgubiti u mnostvu toga nego da sam rastrgana izmedju agresivnih navoda o nekom privatnom skandalu ili propadanju bivse Disney zvijezde. Ja sam spremna da rizikujem svojim odlukama propast casopisa radije nego da rizikujem propast vrijednosti i standarda. Originalni clanak koji je posluzio kao inspiracija za nastanak mog vlastitog mozete procitati ovdje.
Odlican post i odlicna tema. Neko vece sam bas bila na nekoj sjedeljeci i onako u drustvu smo se dotakli i ovoga-da malo ko od nas vise kupuje i dnevne novine, a kamoli razno razne specijalizovane casopise. Prije 10 god. npr. kupovala sam svakodnevno jedan dnevni list, sedmicno neki casopis poput Glorie npr. i neki sedmicni casopis ozbiljnijeg tipa koji se bavi temama od politike do filmskih kritika. Mjesecno sam kupovala Elle, Cosmo, Ljepotu&Zdravlje. Ne uvijek sve, ali uglavnom da. Bilo je to u sustini prilicno novca samo za casopise. Iskreno, ne pamtim kad sad kupim neki casopis, sem na odmoru, ili ako putujem nekud, nesto cekam pa da prekratim vrijeme. A nekad sam uzivala u citanju casopisa. Sad se cesto samo iznerviram, jer ako su u pitanju oni beauty tip najcesce pomislim -ma sta ta novinarka lupeta, pojma nema, totlano je neinformisana, lose prevede i bukvalno ukrade neki tekst iz stranih casopisa i sl. Uvijek pomislim da daleko bolje i korisnije informacije o novitetima i bilo cemu ja nadjem na blogovima,sto stranim sto domacim, pa tek kasnije citam u casopisima jer obicno kaskaju. Slicno je i za fashion teme jer i tu pratim blogove.
I da, manu nalazim jedino blogovima koji imaju lose tekstove uz slike.
Ja kao neko ko se bavio novinarstvom volim procitati malo vise teksta, a ne samo, kao sto i sama primjecujes, tek neke 2-3 recenice i gomile slika. Volim i slike i tekst.
To je sto se tice beauty segmenta.
Svakodnevne informacije iz zemlje i svijeta dobijam preko raznih portala koje pratim preko Fejsa ili Twittera, tako da ni dnevne novine vise ne kupujem, ako ih vec prelistam to bude na poslu ili u kaficu gdje pijem kafu.
Knjigu vec drugacije dozivljavam,uvijek rado kupim pravu knjigu, ali se drasticno povecao i broj knjiga koje citam u e formi.Tableti su tu jako olaksali.
Vremena su se definitivno promijenila.
Ali koliko osjecam nostalgiju,toliko volim sve te nove moderne tehnologije i napredak.
Draga moja,
ovo je jedan od najboljih, ako ne i najbolji post koji sam procitala u zadnje vrijeme.
Na zalost putem smo izgubili neke osnovne zivotne vrijednosti, no drago mi je da jos uvijek postoje ljudi koji zele cuti istinu (kozmeticku, politicku, zivotnu ili kakvu vec, ne odnosi se ovo samo na ove "povrsne" teme) kakva god ona bila. I da ne zele zaklopiti oci pred laznim oglasavanjem, uljepsavanjem i ostalim iskrivljenim poimanjima svijeta koji smo stvorili.
Zao mi je samo sto moguli ne vide sansu u popravljanju svojeg statusa nego nas gledaju kao predatore koji im otimaju onaj kavijar i jastoge iz usta (za kruh bi imali i da zaradjuju puno manje).
Odličan odličan članak!! A kako sam se samo slatko nasmijala na "feline companiona" :))
Jednog dana će i blogovi i blogeri biti zamijenjeni, kao što se sada dešava časopisima.. Ključ je u tome da treba živjeti u korak s vremenom i prilagoditi se novoj situaciji. A ne pisati gorke članke. Ha.
Vidiš, ja sam jedna od onih koja ne kupuje novine niti časopise. Nekada jesam no danas ne osjećam potrebu. Jesam li prije kupovala iz potrebe ili želje? Vjerovatno više iz navike nego iz potrebe. Danas, nemam niti potrebu niti želju, niti naviku kupovati iste. Sve potrebne informacije dobijem online. Da, možda se čini žalosno jer treba odmaknuti i od Interneta ali zaista ne vidim što mi to pruža jedan časopis a da mi ne može pružiti članak na nekom internetskom portalu ili nečiji blog?
Izbjegavam čak i silne online portale na kojima viđam samo "ideale" ljepote, savršeno isklesana lica bez nepravilnosti, bez mane, prepune photoshopa. Potrtale koji veličaju žensku ljepotu kao glavni (i često jedini) adut u većini životnih aspekata i u odnosima s ljudima. Ne smetaju me, dapače, oku su ugodne, ali mi ne predstavljaju realnost. Ne predstavljaju mi iskrene vrijednosti već samo iluziju.
Zato, blogovi i " stvarni" ljudi. Da, možemo reći stvarni ili obični ljudim koji svoja iskustva prenose iskreno i ne skrivaju mane i nedostatke. Ne kamufliraju, ne mažu drugima oči šarenim bojama. Blogovi, možda jer osjećam da su mi bliže takve osobe koje pišu nego nekakav celebrity sa svojih 10000 skandala i 5 dnevnih beauty tretmana u kozmetičkom salonu.
Fantastičan post, tvoje štivo mi dođe kao odmor za mozak! :*
Odličan članak!!! Vremena se mijenjaju i sa sobom donose nove pojave, ustaljene uloge preuzimaju novi akteri, ljudi su željni noviteta. Davno sam odustala od modnih časopisa, što zbog njihovih visokih cijena kod nas, a što zbog jednostavno nekvalitetnog sadržaja. A odustala sam, kao i sve više i više ljudi, i općenito od skoro svih vrsta tiskovina, mada kada pričamo o dnevnim novinama na papiru se još uvijek donekle drži do nekakve kvazi-kvalitete dok su internetski portali postali živo žutilo. Novinarstvo kao struka se nažalost jako srozalo i najčešće imam osjećaj da članke pišu ljudi bez imalo iskustva koji nemaju nikakve veze s novinarskom strukom i ne poznaju najosnovnija gramatička i pravopisna pravila našeg jezika.
I neka se ona ruga blogerima. Naravno da nas ima svakakvih. Ali ima ihpuno koji vole to što rade i vesele se svakom čitatelju, a to se itekako osjeća!
Fantastican post!
Ja sam nekada manijakalno kupovala casopise dok nisam shvatila da je to bezvezno bacanje novaca. U svakom procitas sve isto i prestala sam.
Otkako je interneta , sve sto me zanima procitam na njemu i smatram da su mnogi blogovi kao i yt kanali puno korisniji nego tamo neki novinari koji moraju pisati što im se naredi.
Odličan članak! Časopise odavno ne kupujem, osim tu i tamo ako dijele nešto zanimljivo. 😀 Sve je danas na internetu i to će ić samo naprid. Neku dobro knjigu vridi uvik pročitat da nas vrati "u realnost", ali svejedno ide se neprestano naprid iako neke vrijednost triba zadržati.
Ja nista ne iskljucujem. Dobri su mi i casopisi i knjige i internet. Naravno, imas svakakvih casopisa, knjiga i blogova. Ali se uvijek moze naci nesto vrijedno paznje i naseg vremena i novca. Kao i skoro svi, i ja isto prije skoro pa redovno kupovala casopise, sada, mnogoo manje ali se ipak volim pocastiti nekim 🙂 Osim strucne literature, cesto uplovim i u neki drugi svijet pomocu raznih knjiga. To me bas nekako osvjezi i dusevno obogati. A blogovi-do toga se najlakse dolazi jer sam svakodnevno online. Osim sto saznam hrpu korisnih informacija, usput steknem i lijepa poznanstva <3