Meteorological Phenomena: Polar Aurora

Polar aurora is one of the most beautiful phenomena a person can imagine and whitness (if lucky). I find that its appearance is a complete opposite from the places it can be seen. Such a vibrant, floating and heavenly sight is only possible to catch glimpse of in the most weather tormented areas of our planet, whipped by the cold and severe winds. But first of all, let's categorize this appearance in the meteorological terms. Polar aurora fals in the category of electrometeors. Electrometeor is a visible or audible manifestation of the atmospheric electricity. As for our most beautiful electrometeor, polar aurora is a luminous phenomenon which appears in the high atmosphere in the form of arcs, bands, draperies or curtains. The general name aurora comes from the Latin word aurora, which means sunrise and the second part of the two specific types of aurora I will mention later on. Polar aurorae are formed as a result of following actions. When fast electrically charged particles (electrons) are shot out from the sun during solar eruptions, they slam into atoms and molecules of the higher atmosphere (thermosphere). Those particles from space are channeled by the earth‘s magnetic field which means that polar aurorae are most frequently observed in the vicinity of the magnetic poles. The auroral zone is typically 10° to 20° from the magnetic pole. As I have mentioned, there are two types of aurorae. In the northern latitudes we have aurora borealis (northern lights) which most of this text refers to. It is named after the Roman goddess of dawn (Aurora, hence the sunrise mentioned at the beginning of the post) and after the Greek name for the north wind (Borealis). Besides this most mentioned type of aurora, we have its southern counterpart in the southern latitudes called the aurora australis (southern lights) with almost identical features of the northern lights. These are visible from high southern latitudes in Antarctica, South America, New Zealand and Australia (including Tasmania). The luminance of polar aurorae is very variable. It is often comparable with that of clouds illuminated by the full moon but may occasionally be much greater. The color of polar aurora is in the most cases white with greenish or greenish-yellow tinge. Tinges do vary. The green light of aurora has a precisely defined color in the spectrum (“narrow spectral line”). Such precise colors are usually the signatures of the atoms which emit them. The green light of the aurora was a mystery to scientists for years because it did not fit any known element. It turned out to be produced by oxygen atoms, but under conditions that in our atmosphere only exist in the very rarefield upper levels. A red aurora, which is quite rare, arises at even greater heights and is also produced by electrons hitting oxygen.

Polarna aurora je jedna od najljepsih pojava koje osoba moze zamisliti ili vidjeti (ako ste medju rijetkim sretnicima). Cini mi se kako je ova pojava u potpunoj suprotnosti u odnosu na mjesto gdje se ustvari pojavljuje. Tako treperav, lebdeci i nebeski prizor je jedino moguce osmotriti na mjestima koja su najvise izmucena vremenskim prilikama na planeti, koja podnose nemilosrdne udare hladnih vjetrova. Ali prije svega, kategorizovati cemo ovu pojavu po meteoroloskim terminima. Polarna aurora spada u kategoriju elektrometeora. Elektrometeor je manifestacija atmosferskog elektriciteta koju mozemo opaziti vidom ili sluhom. Nama najljepsi elektrometeor, polarna aurora, je svijetleci fenomen koji se pojavljuje u visokim slojevima atmosfere u oblicima lukova, traka, draperija i zavjesa. Uopsteno, naziv aurora potice od latinske rijeci aurora, sto znaci izlazak sunca a drugi dio naziva ovisi o kojem specificnom tipu aurore se radi, od postojeca dva. Spomenuti cu ih nesto kasnije. Polarne aurore se formiraju kao rezultat slijedecih desavanja. Kada elektricki nabijene cestice (elektroni) koje se jako brzo krecu budu izbacene iz sunca tokom solarnih (suncevih) erupcija, onda se sudaraju sa atomima i molekulama u visim slojevima atmosfere (termosferi). Te cestice iz svemira kanalise zemljino magnetno polje  sto znaci da su polarne aurore najcesce osmotrene u blizini magnetnih polova. Auroralni oval (pojas aurore) je otprilike udaljen 10° to 20° od magnetnog pola. Kao sto sam i spomenula, postoje dvije vrste aurore. U sjevernim geografskim sirinama imamo auroru borealis (sjeverna zora) na koju se ustvari i odnosi vecina napisanog. Dobila je ime po rimskoj bozici zore (Aurori, zbog toga prethodna referenca na izlazak sunca) i po grckoj rijeci za sjeverni vjetar (Borealis). Pored vec spomenutog tipa aurore, imamo i juznu dvojnicu pod imenom aurora australis (juzna zora), koja je skoro pa identicnih karakteristika kao sjeverni duplikat. Nju je moguce opaziti na visokim juznim geografskim sirinama na Antarktiku, Juznoj Americi, Novom Zelanu i Australiji (ukljucujuci Tazmaniju). Osvijetljenost polarne aurore je promjenljiva. Cesto se moze usporediti sa oblacima osvijetljenim mjesecinom, cesto i izrazenija. Boja polarne aurore je najcesce bijela sa zelenim ili zeleno-zutim primjesama. Primjese boja variraju. Zeleni tonovi aurore su precizno definisane boje spektra (“uska spektralna linija”). Takve odredjene boje su obicno znak tj.indikator atoma koji ih emituju. Zelena boja aurore je dugo godina bila misterija za naucnike posto se nije uklapala u poznate elemente. Ispostavilo se da je proizvode atomi kisika ali pod uvjetima koji u nasoj atmosferi postoje samo u iznimno rijetkim visokim nivoima. Crvena aurora, koja je prilicno rijetka, se pojavljuje na jos vecim visinama te je takodjer rezultat sudara elektrona sa kisikom.

Image Source

Image Source

Image Source

Image Source

Image Source

Image Source

Image Source

Image Source

Image Source

Image Source

Image Source



Aurorae appear on other planets as well. Take for an example this photo of polar aurora on Jupiter.


Aurore se pojavljuju i na drugim planetama, uzmimo za primjer sliku polarne aurore na Jupiteru.

Image Source

Share:

4 Comments

  1. Mart 6, 2013 / 1:09 pm

    Tako bih želela da vidim polarnu svetlost, negde na severu Norveške… 🙂 Predivno…

    • Mart 6, 2013 / 1:58 pm

      Bilo bi uistinu lijepo licno se uvjeriti u posebnost polarne a mozda i australijske svjetlosti, necu biti izbirljiva 🙂

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *