Hello 2017!

1/05/2017


Previous year was certainly tumultuous, at times shocking even and I can attest that it was very rough for many people I personally know so I can understand why it's become a thing to hate on 2016. Don't be fooled, there is a "but". 2016. was actually awesome for me! It was a year of self-discovery, hard work, growing up and growth in general. 

I feel like I'm shaping up as an individual and it translates onto my work, which now feels more personal, more "me" than ever before. I have found the confidence and have received the recognition, resulting in a higher quality content to which you respond better than I could have anticipated. After almost five years of relentless hard work, it feels like this is shaping up exactly as I wanted it to be. I am overwhelmed with gratitude as we all know not all hard work pays off (one of many lessons of adulthood) so I also feel lucky that mine is shining through. But there is so much more to do!

Expected as it may be, I will not write down a list of resolutions nor will I lay out elaborate goals - there are many, as you may expect (we all have them). But this year I have decided to speak less and act more upon my intentions. Stop just thinking about doing things and actually doing them, you know? Let's say that this is the only promise I can give to myself and to others. All that is left to add is that I hope we can all be healthy and happy at the end of 2017.

  • Prethodna godina je po mnogočemu bila burna, na mahove i šokantna a lično mogu posvjedoćiti da je velikom broju ljudi koje poznajem donijela dosta loših trenutaka - zbog ovog mogu shvatiti kolektivno loše osjećaje spram 2016. No, nemojte da vas zavaram jer u ovom priči ima i ono "ali". 2016. godina je za mene bila sjajna! Bila je to godina otkrića, napornog rada, odrastanja i napretka na svim poljima.
  • Upotpunjujem se kao jedna odrasla osoba, sazrijevam i mislim da se to odrazilo na moj rad. Kada gledam sve što sada radim, stvarno vidim sebe u tome. Ove godine sam spoznala novo samopouzdanje, nagrađena sam na razne načine što je rezultiralo stvaranjem kvalitetnijeg sadržaja na koji ste upravo vi reagovali bolje nego sam se nadala. Nakon gotovo pet godina konstantne posvećenosti, osjećam da se ovaj blog pretvara u sve ono što sam željela. Preplavljena sam osjećajem zahvalnosti pošto znamo da ne bude svaki naporan rad nagrađen (jedna od lekcija koju naučite kada odrastete), tim više se osjećam sretnom što je moj zablistao. Ali tu nije kraj, jer još mnogo toga ostaje da se uradi!
  • Uprkos tome što je na neki način tradicionalno početkom godine zapisati spisak novogodišnjih odluka, ja sam ove godine odlučila da to neću raditi. Donijela sam odluku da manje pričam a više radim. Jednostavno da manje razmišljam o tome šta želim uraditi i da to jednostavno i napokon - uradim. Recimo da je to jedino obećanje mogu mogu i želim dati kako sebi, tako i drugima. Sve što mi preostaje jeste da vam kažem kako se nadam da ćemo svi mi moći po završetku 2017, da se osvrnemo i zaključimo kako smo zdravi, sretni i zadovoljni. 

You Might Also Like

4 comments

  1. sretna nova!
    'svatko je kovač svoje sreće' i 'uzdaj se u se i u svoje kljuse' se pokazuje točnim :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala, također sve najbolje u 2017. - da ipak nadmaši prethodnicu ;)
      A potpuno se slažem, te izreke su se pokazale tačnim!

      Delete
  2. Ja ne mogu a da ne kažem svoje ,,iskustvo,, da to tako nazovem ,sa 2016 godinom . Kako kažu mnogi i stari i mladi ,cijela godina će ti biti onakva kako je započneš.Nikad prije na to nisam obraćala pozornost do prošle 2016 , jer zbilja mi je bila onakva kako sam je započela , a to je puna boli, tuge i svakodnevnog plakanja.Krajem 2015 u desetom mjesecu poginuo mi je tata u saobraćajnoj nesreći ( riječima se ne može opisati prvobitni šok ,pa onda tuga i bol koji te razdiru nenormalno a promjeniti ne možeš ništa.Svi ćemo mi jednog dana ,,otići ,, na ovaj ili onaj način i znam to ali đžaba kad je ta tuga nešto jače od mene i ne mogu je spustiti na neki blaži nivo. I svi mi različito reagiramo ,tugujemo i bolujemo u takvim situacijama. Znači plačući sam tu godinu započela i završila. Poslije četiri mjeseca umre mi jedan bliski član suprugove obitelji,njegov tata od raka kojeg je otkrio kad je sve bilo gotovo .I tako da je moje dijete ostalo bez dva dida i to kakva čovjeka ,poštenjačine teške ( a sa obojicom je bio jako blizak, baš ono što se kaže pravi odnos didova i unuka). Mali ,,oslabio ,,u školi po pitanju učenja a ja se nisam mogla iščupati iz svog beda i pomoći djetetu.S druge strane imam mamu ( ja živim blizu nje) koja je imala veliki moždani prije par godina i ostala je invalid ,sestre, njih tri nisu u BiH, tako da je na meni bio ogroman teret psihički. I prođe ta prokleta godina dana i tek nakon toliko vremena počela sam se spuštati na zemlju i biti svjesna da mog tate više nema ,i da ga neću nikad više ugledati ,kad se okrenem prema vratima, da dolazi k meni . Marijana Š.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Duša me zabolila dok sam čitala sve što si doživjela protekle godine. Nažalost, sličnu težinu i tragedije su obilježile 2016. za mnoge ljude koje poznajem. Nadam se da ti je barem malo lakše što si sve "bacila na papir", odnosno u komentar jer kažu da to donekle može biti način izbacivanja stvari koje nas tište. Naravno, pretrpljeni gubitak ništa neće odnijeti ali nadam se da ćeš uspjeti smoći snage prvenstveno radi sebe, pa i radi svog sina i porodice. Uz njih je ipak lakše pronaći razloge da život i dalje bude lijep. Ostani jaka i od srca želim da ti naredne godine budu puno bolje i sretnije.

      Delete

Bloglovin

Follow

Facebook

Subscribe